Predviđa se prenošenje ovlaštenja za zaduživanje sa zemalja članica na Bruxelles, a države bi mogle slobodno raspolagati samo novcem što su ga same prikupile u državnoj blagajni
Dok se približava još jedan sudbinski summit Europske unije, koji će se koncem mjeseca održati u Bruxellesu – i dok vrijeme za spašavanje eurozone po mišljenju mnogih analitičara neumitno curi – pojavljuju se i skice prijedloga što će se naći na stolu 27 šefova država ili vlada članica EU, a koji bi, nadaju se u Bruxellesu, napokon trebali udaljiti Europu od gospodarskog ambisa i osigurati spas jedinstvene europske valute. Ako je vjerovati uglednom njemačkom tjedniku Spiegel, buduća fiskalna unija imat će malo toga zajedničkoga s ustrojem današnje monetarne unije.
Iznimna moć
U najnovijem planu za spas eurozone tako se predviđa prenošenje ovlaštenja za zaduživanje sa zemalja članica na Bruxelles, dok bi države mogle slobodno raspolagati samo novcem što su ga same prikupile u državnoj blagajni.
U protivnom, ako zemljama članicama novac što ga budu imale na raspolaganju ne bude dovoljan, morat će se obratiti ministrima financija eurozone, koji će onda odlučivati o opravdanosti njihova zaduživanja, visini tog zaduživanja, a na kraju i odobriti izdavanje euroobveznica kojima će se zaduživanje financirati.
Kako će na taj način to ministarsko tijelo eurozone dobiti iznimnu moć, članice bi ga nadzirale putem posebnog tijela, u kojem bi sjedili predstavnici nacionalnih parlamenata.
Kontrola deficita
Taj plan nastao je u suradnji »velike četvorice«: predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya, predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa, predsjednika eurozone Jeana Claudea Junckera i predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija.
Riječ je o revolucionarnom obratu, budući da je sada upravljanje financijama u nadležnosti članica, a ne Bruxellesa. Trenutačno, naime, Bruxelles ne može utjecati na zaduživanje zemalja članica i svaka zemlja samostalno donosi odluku o zaduživanju.
Doduše, i nedavno prihvaćeni fiskalni pakt što su ga u ožujku potpisali lideri 25 članica EU (osim Velike Britanije i Češke), zapravo ograničava strukturni deficit proračuna, dakle deficit koji nema veze s gospodarskim krizama i oscilacijama na tržištu, čime se i zaduživanje pokušava staviti pod kontrolu.
Ubuduće bi, međutim, za dugove članica jamčila cijela eurozona, čemu se cijelo proteklo vrijeme ustrajno protivila njemačka kancelarka Angela Merkel, koja u svojim rukama drži ključ rješavanja europske krize. Merkel, naime, dosad nikako nije željela pristati na bilo kakvo rješenje koje bi omogućilo da njemački porezni obveznici plaćaju za »rastrošnost« i »nedisciplinu« drugih članica eurozone, pogotovo onih na periferiji Europe, koje usto nisu poduzele reforme za povećanje konkurentnosti gospodarstva što ih je Njemačka davno provela. Zbog toga je malo vjerojatno da bi Njemačka pristala na takav plan bez snažnog nadzora nad drugim članicama eurozone.
Istina je, međutim, da fiskalni plan četvorice ne predviđa europska jamstva za dugove iz prošlosti, nego samo za zaduživanja u budućnosti. Stari dugovi, naime, ostaju briga članica, kao i dosad, a pitanje kako će se riješiti problem tih dugova i dalje ostaje bez odgovora.
