Prije sedam godina novine su bile pune grozomornih priča o spolnom zlostavljanju štićenika Caritasova doma za zbrinjavanje djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem »Blaženi Alojzije Stepinac« u Brezovici. U novine su dospjeli i dijelovi dnevnika domskoga kuhara Mije Penića.
»Ljubio sam i lizao njegovo tijelo, imalo je okus po jagodi. Mislio sam da ću ga smlaviti koliko sam bio u njemu…« – kulinarski je Penić literarizirao svoj pothvat nad nekim nesretnikom, ne očekujući da će ti zapisi biti objavljeni bez njegove privole, pa valjda ni bez autorsko-izdavačkog ugovora. A objavljeni su nakon što je policija pretresla kuću ravnateljice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i u ladici stola pronašla dnevnik brezovičkog chefa.
»Ja Penićev dnevnik nikad nisam čitala. Fuj sam govorila jer je pisao o krađi«, neuvjerljivo se pravdala čuvarica zapisa, ugledna humanitarka Jelena Brajša.
»Naš domar je možda bio neugodan prema djeci, ali ne sjećam se da je silovao«, pravdala je i prozvanog zlostavljača. »Gledajte, zar dijete i doma ne dobije koji put fizičku kaznu? Ako ne možete s njime na kraj, udarite ga«, pravdala je gospođa Brajša i odgojne metode koje su korištene u Brezovici.
»Svi zaboravljaju da su djeca – koja su navodno izjavila da ih odgajatelji ‘tuku po glavi valjkom za tijesto, šibom po licu i čupaju ih za kosu’, a jedan je dječak optužio domara za seksualno zlostavljanje – na žalost, psihički bolesna, a većina ih je mentalno retardirana. O strahotama koje su se događale u roditeljskom domu govore kao da su se događale jučer«, tumačila je ravnateljica brezovičku prozaičnost i predstavljala je različitom i manje uzbudljivom no što su svjedočili Penićevi literarni snošaji.
Novinare je gospođa Brajša pljuvala, nazivala ih lešinarima i komunistima što su se urotili protiv Katoličke crkve, a stranu su joj držali i kaptolski velikodostojnici i prilježni im publicisti. »’Slučaj Brezovica’, ako se dokaže istinitim, pokazuje što bi se moglo dogoditi posvojenoj djeci u homoseksualnih parova. Sasvim je lako moguće da se koji uvukao i u Caritasove strukture i zlostavljao štićenike«, popovalo se po domoljubnim tiskovinama.
Gospođa Brajša je na sudu oslobođena optužbi za skrivanje Penićeva dnevnika, dok je autor zapisa iz mučnog doma najprije osuđen zbog pokušaja silovanja jedne štićenice, e da bi Vrhovni sud »zbog nedostatka dokaza« ukinuo presudu.
Mogao je blaženik iz »Stepinca« fino staviti prst u uho i zapjevati »Strawberry Kids Forever«, pa hrvatsko pravosuđe staviti na novi test blagonaklonosti. Sudu u Jastrebarskom je podnio tužbu protiv Nataše Škaričić, novinarke koja je za svoje tekstove o seksualnom iživljavanju nad hendikepiranima u Brezovici primila godišnju nagradu HND-a, i – dobio novčanu odštetu »zbog narušavanja ugleda«.
To što novinarka nije imala pojma da joj se sudi i što nije primila nikakav poziv, sutkinju nije priječilo da svojom odlukom razveseli i Penića, a i sve one koji su interes javnosti za zlodjela u Caritasovom domu proglašavali komunističkom harangom protiv Crkve.
Sad će valjda ti isti humanisti popovati kako je presuda Nataši Škaričić ujedno i presuda komunizmu, boljševičkom mentalitetu i tako tome. Nećete ih omesti u likovanju čak i ako ih priupitate za zlostavljane štićenike. Za koje sve njih, s oproštenjem, boli krasni Caritas.
