PARIZ –   U Francuskoj je u nedjelju ujutro  počeo prvi krug predsjedničkih izbora, na kojima će gotovo 44 milijuna glasača birati jednog od 10 kandidata za šefa države, prenose agencije.  

U osam sati je diljem zemlje otvoreno oko 85.000 glasačkih mjesta koja se zatvaraju u 18.00 odnosno 20.00 sati u većim gradovima.  Izbori za dijasporu i stanovnike prekomorskih područja počeli su u subotu.

Prema svim anketama, uvjerljivi favoriti su dosadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, predsjednik konzervativne Unije za narodni pokret (UMP), i socijalist Francois Hollande.  

Nicolas Sarkozy rekao je da će očistiti ove kvartove! Međutim, nismo psi da nas se čisti s ulica! Isti smo kao i vi. Točno tim riječima situaciju u svom gradu Amiensu, ali i u cijeloj Francuskoj, ocrtala nam je u studenome 2005. godine djevojka Julie, ne skrivajući ogorčenje tadašnjim francuskim ministrom unutarnjih poslova, koji je mlade i društveno isključene prosvjednike u predgrađima nazvao »ološem« i »smećem«, koje će on »očistiti«, ulizujući se bjelačkoj većini. Prethodnu noć u Amiensu ponovno su gorjeli automobili. Bio je to prvi grad u Francuskoj u kojem je tada proglašen policijski sat, nakon što je pobuna u predgrađima zahvatila Pariz i 300 drugih gradova diljem Francuske.

U Francuskoj je tada zbog nekoliko tisuća zapaljenih automobila i napada na banke, škole, restorane i skladišta proglašeno izvanredno stanje, za što se najzdušnije zalagao upravo tadašnji šef policije Sarkozy, tražeći trenutačno protjerivanje svih imigranata koji su osuđeni zbog nasilja.

Nakon tragične pogibije dvojice mladića arapskog podrijetla koji su sprženi u trafostanici nakon bijega od policije, skupine mladih nezadovoljnika, zakrabuljenih u rap-majice kružile su ulicama svojih geta, razbijajući izloge, paleći automobile i sukobljavajući se s policijom. U Francuskoj živi pet milijuna muslimana, koji su u Francusku stigli poslije Drugog svjetskog rata, iz sjevernoafričkih zemalja, kada je Francuska žudjela za jeftinom radnom snagom. Njihovi potomci danas su potpuno isključeni, žive u predgrađima bez posla i perspektive, bez obrazovanja i bez društvenog i političkog života.

Zaoštravanje retorike

U mladim prosvjednicima koji su u teškim ekonomskim prilikama i izolaciji bili prisiljeni tavoriti na društvenoj margini Sarkozy je vidio isključivo delinkvente i kriminalce, s kojima se treba obračunati policija.

Od tog trenutka – točno godinu i pol uoči francuskih predsjedničkih izbora 2007. godine – Sarkozy je svoju populističku i protuuseljeničku agresivnu retoriku samo zaoštravao. Nakon afričkih muslimanskih useljenika, na meti Sarkozyjeva državnog rasizma, i to nakon što je postao predsjednik Pete Republike, našli su se Romi. Pozivajući se na »sigurnost nacije«, Sarkozy je pokrenuo masovne deportacije Roma u Rumunjsku i Bugarsku, izazvavši zgražanje civilizirane Europe.

I nedavno sedmerostruko ubojstvo koje je počinio 23-godišnji Francuz alžirskog porijekla Mohamed Merah zaoštrilo je ionako izrazito antiimigrantsku retoriku uoči sutrašnjih predsjedničkih izbora. Iako je predsjednička kampanja u vrijeme tog incidenta obustavljena, većina je kandidata željela profitirati od tog događaja, no nitko kao Sarkozy, koji očajnički želi još jedan mandat i koji je otvoreno zloupotrijebio tragediju u ulozi zaštitnika Republike pred napadom islamista.

Kao što je prije pet godina verbalnim nasiljem duboko zahvatio u biračko tijelo Jean-Marieja Le Pena, svog tadašnjeg protukandidata s krajnje desnice, Sarkozy je i u ovoj kampanji histeričnim napadima na strance, »kojih je u Francuskoj previše« – ali i na Europu, od koje će se Francuska ponovno ograditi zidom – pokušao zaustaviti uspon kandidatkinje krajnje desnice, ambiciozne Marine Le Pen, kćeri starog ultradesničara.

Prijatelji i neprijatelji

Od trenutka kada je prije deset godina došao na položaj ministra unutarnjih poslova, Sarkozy nije skrivao da je njegov sljedeći cilj Elizejska palača. Svoju političku mrežu Sarkozy plete još od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je ušao u politiku. Kako se navodi u knjizi dvojice novinara Le Mondea Gerarda Daveta i Fabricea Lhommea o Sarkozyju i njegovim političkim žrtvama, nekadašnji vijećnik departmana Haut-de-Seine Didier Schuller još se uvijek sjeća kako mu je Sarkozy 1986. godine, tada kao mladi gradonačelnik bogataškog pariškog predgrađa Neuilly-sur-Seine, rekao: »Znači, moj je cilj je postati predsjednik države… Dakle, jesi li sa mnom ili protiv mene?«.

Nakon što je zasjeo na predsjednički položaj Sarkozy na vodeće položaje u vlasti, sudstvu i policiji postavlja samo odane i provjerene ljude, osobe od povjerenja. U Sarkozyjevom pojednostavljenom svijetu, naime, ljudi se dijele samo na prijatelje i neprijatelje, a potonji u njegovom vokabularu postaju »usrani ljevičari«.

Zaokret udesno

Svojim snažnim zaokretom udesno, Sarkozy je iznervirao i njemačku kancelarku Angelu Merkel, koja je otvorenom potporom Sarkozyju u kampanji – a naročito odbijanjem tradicionalnog susreta s najznačajnijih predsjedničkim protukandidatom Hollandeom – napravila potez bez presedana u francusko-njemačkim odnosima.

Iako je na početku kampanje Sarkozy Njemačku i njezine reforme socijalne države, ograničavanje zaduživanja i povećanje konkurentnosti nudio francuskim biračima kao uzor i put koji Francuska treba slijediti, Sarkozy se potkraj kampanje okrenuo ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu, oštro napavši schengenski sporazum, jedno od najvećih postignuća u povijesti europskog udruživanja.

Za neočekivanu transformaciju političkog para Merkozy iz motora europskog kriznog menadžmenta u nesvakidašnji predizborni savez uoči francuskih predsjedničkih izbora zaslužna je činjenica da Sarkozyja i Merkel povezuje zajednički neprijatelj. Socijalist Hollande, naime prepao je Berlin svojim najavama o ponovnom otvaranju pregovora o fiskalnom paktu, što bi doista bio potez bez presedana, jer bi u tom slučaju doista na kušnju stavljen model sadašnjeg rješavanja krize.

Iako ako su u uredu njemačke kancelarke možda i pomislili da bi se Hollande oko fiskalnog pakta i predomislio kada bi se zatekao za predsjedničkim stolom, druga njegova olako izrečena obećanja – poput onih o ograničavanju moći financijskih tržišta i špekulanata te 75-postotnom oporezivanju bogatih – također izazivaju paniku na njemačkom polu francusko-njemačke osovine.

No u Hollandeovu predizbornom štabu na otvoreno svrstavanje Merkel na Sarkozyjevu stranu reagirali su mirno i pragmatično. Hollande je blijedi i umjereni ljevičar, koji se hvali da nikad nije bio revolucionar, čime je na lijevom političkom krilu otvorio prostor za iznimno utjecajnog krajnjeg ljevičara Jean-Luca Mélenchona, koji se potvrdio kao najveće iznenađenje ovih izbora.

No Hollande, koji je sušta suprotnost živčanom i arogantnom Sarkozyju, a svojom normalnošću i predvidljivošću Francuzima vraća nadu u stabilnu i moćnu Francusku iz prošlih vremena, ispravno je zaključio da je svojom potporom Sarkozyju omražena kancelarka koja kroji sudbinu Europe zapravo najviše pomogla – njemu.