Sredinom 90-ih devastiran je prostor u centru grada, a ni danas nije sigurno hoće li se ikada na toj lokaciji početi graditi nova zgrada Gradske knjižnice koja je trebala biti smokvin list za sramotu Fenixvea
Kada je Slavko Linić kao gradonačelnik Rijeke sklopio kupoprodajni ugovor za izgradnju projekta poznatog kao Fenixve sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća s direktorom Itacroa Milošem Španjolom malo tko je mogao pretpostaviti da će se ta priča pretvoriti u jednu od najvećih riječkih afera koja kontinuirano traje gotovo 20 godina. Prostor ispred Osnovne škole Nikola Tesla nepovratno je devastiran u samom početku ove riječke sramote kada su bageri po kratkom postupku presudili parku i igralištu u središtu grada. Godinama je močvara svjedočila o potpunom promašenoj odluci tadašnjeg gradonačelnika, a Vojko Obersnel koji je, 2000. godine, naslijedio Linića obećao je da će zatrpati sve riječke rupe, pa i one u nečijim glavama. Danas, prema izjavama stručnjaka, ugrožena je stabilnost garaže i krajnje je upitno ima li smisla i hoće li se ikada na toj lokaciji početi graditi nova zgrada Gradske knjižnice koja je trebala biti smokvin list za sramotu Fenixvea.
Obersnelova izjava o zatrpavanju rupa uslijedila je 2004. godine nakon što je Austrograd na čelu sa Slavkom Pilepićem, u to vrijeme rado viđenim gostom na Korzu 16, kupio Fenixve u stečaju za tadašnjih 6,5 milijuna njemačkih maraka. Valja podsjetiti da je tadašnja gradska vlast na čelu s Linićem godinama pregovarala sa Španjolom i nikada nije raskinula ugovor s neozbiljnim investitorom. Posao gradskoj vlasti olakšala je Hrvatska poštanska banka koja je pokrenula stečajni postupak. Pilepić je uletio kao džoker.
Tri lokacije u igri
Prije deset godina urbanisti na čelu s tadašnjim pročelnikom Miloradom Miloševićem predložili su, a Poglavarstvo je prihvatilo, da je najbolja lokacija za novu knjižnicu prostor ispred Osnovne škole Nikola Tesla. Tadašnji ravnatelj Direkcije za urbanizam, a danas pročelnik Odjela, Srđan Škunca pojasnio je da su u igri bile tri lokacije: Zagrad, kompleks Rikarda Benčića i Klobučarićev trg, odnosno Fenixve. Fenixve prema ocjeni urbanista, pojašnjavao je Škunca, posjeduje kvalitetu dimenzionalnih odnosa i lokacijsku blizinu najvažnijih gradskih prometnica, te sam garažni kapacitet u suterenu trga. Naglasio je razinu urbane, kulturne i ambijentalne kvalitete tog povijesnog prostora, te činjenicu da bi se u sociologijskom smislu smještajem Gradske knjižnice »istopio« negativan imidž koji je lokacija dosad stekla iz niza poznatih razloga i okolnosti koje su pratile projekt Fenixve.
Dvije godine kasnije, Poglavarstvo zaključuje Ugovor o osnivanju prava građenja u korist Grada Rijeke na građevinskom zemljištu u vlasništvu Austrograda zbog izgradnje zgrade Gradske knjižnice na Klobučarićevom trgu, odnosno na zemljištu bivšeg Fenixvea. Grad Rijeka se obvezao isplatiti Austrogradu 1.650.562 eura, odnosno 12,2 milijuna kuna – oko pola milijuna eura kao naknadu za pripremne radove i oko 1,2 milijuna eura za pravo građenja. Takav rasplet išao je na ruku jedino Pilepiću čija je tvrtka kupila Fenixve za 6,5 milijuna tadašnjih maraka, a Grad Rijeka je za pravo građenja iskeširao trećinu tog iznosa, ugrubo. I to za lokaciju koja je nekada bila u gradskom vlasništvu, sve do crnog 25. travnja 1995. godine kada je kao najpovoljniji ponuđač za izgradnju stambeno-poslovnih objekata i javnih garaža u Starom gradu izabrano poduzeće Itacro invest d.o.o.
Pokrivanje šteta
Valja podsjetiti da je natječaj uključivao prodaju ukupno 7.669 metara kvadratnih zemljišta, odnosnu prodaju Gomile i Alda Colonella. Obje lokacije prodane su za 4,5 milijuna njemačkih maraka, odnosno 590 maraka po metru kvadratnom. Izračunato je da cijena opremanja zemljišta u skladu s Odlukom o financiranju izgradnje i rekonstrukcije komunalnih objekata i uređaja iznosi 9,5 milijuna njemačkih maraka i da je Itacro invest neće platiti Gradu Rijeci, već će umjesto troškova opremanja izgraditi garaže Gomila i Aldo Colonello. Itacro invest, prema Ugovoru, je trebao položiti 4 milijuna maraka kao garanciju za plaćanje i izvršenje posla, a Grad Rijeka je trebao taj novac vraćati investitoru sukcesivno, s tim da se 500.000 maraka zadrži do završetka grubih građevinskih radova nad objektima iznad obje garaže.
Prema ugovornim odredbama Grad Rijeka je dobio pravo uknjižbe založnog prava na svim zemljišnim česticama, a partneri su se složili da je cijena opremanja zemljišta, valja ponoviti da je riječ o devet i pol milijuna maraka, podmirena u trenutku kada se na lokacijama Gomila i Aldo Colonello izvedu grubi građevinski radovi na garaži sa zaključno zadnjom etažom garaže uključivo s krovnom izolacijom i zaštitom krovne hidroizolacije. Uglavnom, vrlo brzo se pokazalo da ni jedna druga strana ne može ispoštivati ugovorne odredbe pa je 3. kolovoza 1995. godine potpisan Aneks 1. koji regulira novoformirane građevne parcele na lokaciji Aldo Colonello. U Aneksu 2., a nije objašnjeno zašto, navedeno je da umjesto 500.000 maraka kako je navedeno u ugovoru, Grad Rijeka stječe pravo zadržavanja od uplaćenih iznosa 200.000 maraka za pokrivanje šteta. Eto, izgubilo se negdje 300.000 maraka. Aneksom 3. jedinstvena investicija cijepa se na Aldo Colonello i na Gomilu. Da bi se to ostvarilo, kupoprodajni ugovor između Itacro investa i tvrtke FI-RA d.o.o. 27. lipnja 1996. godine. Tadašnji predsjednik uprave Itacro investa Giancarlo Tinarelli prodaje direktoru FI-RA-e Milošu Španjolu građevinsko zemljište na lokaciji Aldo Colonello za 1.405.188 maraka i prenosi na Fi-RA-u sve obaveze prema Gradu Rijeci u vezi izgradnje garaža i stambeno-poslovnih objekata. Novi vlasnik nad nekretninama upisan je u gruntovnicu 3. srpnja 1996. Tvrtka mijenja naziv 21. travnja 1998. godine u svima dobro poznati Fenixve d.o.o.
Zatvoren krug
Grad Rijeka na temelju hipotekarne izjave od 24. studenog 1996. godine uknjižuje pravo zaloga (hipoteke) na prodanim nekretninama u iznosu od oko 11 milijuna kuna.
Ako taj iznos uzmemo kao referentnu točku, jasno je da se krug zatvorio od 1995. godine na način da je Grad Rijeka prodao zemljište neozbiljnom investitoru koji je devastirao središte grada, da je Austrograd kupio tu nesretnu tvrtku, a Grad Rijeka od Austrograda pravo građenja za 1,2 milijuna eura, te je dodatno 500-ak tisuća eura iskeširano za pripremne radove. U prijevodu, za pravo građenja više je izdvojeno nego što je Grad Rijeka uprihodovao od famozne tvrtke Miloša Španjola od prodaje zemljišta.
Od 2004. godine do danas po pitanju nove knjižnice nije napravljeno ništa kada je riječ o samim radovima, a kako sada stvari stoje, pitanje je i hoće li ti radovi ikada početi bez dodatnog ulaganja u pojačavanje statike građevine.
Uz sve navedeno, građani još moraju strijepiti za sigurnost, bez obzira na Obersnelovu decidiranu poruku da je garaža sigurna. Ne daj Bože ako se nešto dogodi, kao što upozoravaju stručnjaci koje je, a to je sam priznao Obersnel, angažirao Grad Rijeka, svi akteri ove priče moraju snositi konsekvence. Jednako tako bi trebalo razmisliti ima li uopće smisla na toj lokaciji graditi bilo što nakon što je proteklo dvadesetak godina sramote. A investitori? Pa, one koje se u Salonu Grada Rijeke dočekivalo šampanjcem, uglavnom su na stranicama crne kronike.
I zbog svega treba podržati inicijativu Danka Švorinića iz Liste za Rijeku koji je najavio da će zatražiti da se na sjednici Gradskog vijeća raspravi priča oko nove knjižnice i ugroženosti stabilnosti garaže.
