Prva presuda Međunarodnog kaznenog suda

Lubanga kriv za regrutiranje djece

Tihomir Ponoš

Naređivao je masakre Lendua, ubojstva, silovanja, sakaćenja, a na kraju je osuđen zbog novačenja djece u vojne snage



Thomas Lubanga Dyilo, jedan od gospodara života i smrti u građanskom ratu u Demokratskoj Republici Kongo prije desetak godina, prva je osoba kojoj je Međunarodni kazneni sud presudio.


Lubanga je proglašen krivim jednoglasnom odlukom sudaca za prisilno regrutiranje djece koju je nakon vojne obuke koristio kao vojnike u građanskom ratu 2002. – 2003. godine. O visini kazne tek će biti odlučeno, a Lubangi prijeti doživotni zatvor.


Ubijene stotine ljudi


Lubagna je vodio jednu frakciju u međuetničkom sukobu u kongoanskoj pokrajini Ituri u kojoj su najveće rezerve zlata na svijetu. Sukob u Ituriju bio je praktično građanski rat unutar građanskog rata u Kongu. Lubanga je u rujnu 2002. godine postao predsjednik Unije kongoanskih patriota (UKP) i osnovao je vojno krilo te političke organizacije.




Upravo su u to vojno krilo prisilno regrutirana djeca, i djevojčice i dječaci, mlađi od 15 godina. Njegovi osobni čuvari imali su devet godina, a 11-godišnji vojnici nisu bili rijetka pojava. Pod Lubanginim vodstvom UKP kojim su dominirali pripadnici naroda Hema postali su jedan od glavnih faktora u sukobu u Ituriju između Hema i Lendua.


Lubanga je naređivao masakre Lendua, ubojstva, silovanja, sakaćenja, a na kraju je osuđen zbog novačenja djece u vojne snage. U vrijeme pobune njegove su snage zauzele središte Iturija, grad Buniju, a on je od središnje vlasti u Kinšasi zatražio da se Ituriju prizna status autonomne pokrajine.


Stotine ljudi su ubijene za njegove vladavine, a deseci tisuća su izbjegli, mnogi u Ugandu čija je vojska i slomila njegovu pobunu. Na vrhuncu svoje moći Lubanga je pod svojim zapovjedništvom imao 3.000 djece vojnika u dobi od osam do 15 godina. Obiteljima na teritoriju koji je kontrolirao zapovjedio je da njegovu vojsku i borbu pomognu novcem, kravom ili djetetom za vojsku.


Brutalno kažnjavanje mališana


Lubanga nije samo prva osoba koju je MKS osudio, nego je i prva osoba koja je osuđena isključivo zbog zasužnjivanja i regrutiranja djece. U obrazloženju presude predsjedatelj sudskog vijeća Adrian Fulford ustvrdio je da je postojao zajednički plan Lubange i supočinitelja da stvore vojsku ne bi li uspostavili vojnu i političku kontrolu nad Iturijem.


– To je dovelo do toga da su dječaci i djevojčice do 15 godina prisilno unovačeni i aktivno korišteni u neprijateljstvima, kazao je Fulford. Djeca su prolazila strogu vojničku obuku u sklopu koje su brutalno kažnjavana. Furland je bio kritičan i prema početnoj fazi istrage tužiteljstva kazavši da su ta istraga i ljudi korišteni u njoj priskrbili niz nevjerodostojnih dokaza. Lubanga, inače diplomirani psiholog, uhićen je u Kinšasi 2005. godine, a 2009. je izručen Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

MKS je počeo raditi 2002. godine, a zadatak mu je suditi počiniteljima genocida i zločina protiv čovječnosti. Razvoj suda, kojemu nisu pristupile SAD i Kina, iznimno je spor. Prvoosuđeni Lubanga smatra se »sitnom ribom« u usporedbi s onima kojima će MKS suditi ili im želi suditi. Sudu je lani izručen bivši predsjednik Obale Bjelokosti Laurent Gbagbo.


Sud je optužio i sudanskog predsjednika Omara Hasana al-Bašira i Saifa al-Islama Gadafija, ali oni nisu dostupni sudu. Svi slučajevi zbog kojih je MKS zasad podigao optužnice odnose se na zbivanja u Africi.