Bez obzira na to što se u zadnje vrijeme ne slažem sa Šeksovim metodama, on je jedan od doajena HDZ-a i zasluge mu treba priznati. Hrvatskoj je drugi put nakon Domovinskog rata potreban konsenzus zbog prilika u kojima se zemlja nalazi i koje nalažu da nacionalni interesi budu iznad uskostranačkih
Izborna kampanja u HDZ-u ovog je tjedna ušla u novu fazu. Mediji sugeriraju da u glavnoj oporbenoj stranci nastupio kaos i da se do 20. svibnja kad je izborni sabor može još svašta očekivati. Ipak, jedan od pretendenata na čelu HDZ-a, zamjenik predsjednice stranke Darko Milinović smatra da je to pogrešna percepcija.
– Nema apsolutno nikakvog kaosa. Više od 90 posto dosad održanih izbornih skupština prošlo je u potpunom redu, premda se u pravilu za sve dužnosti natječe nekoliko kandidata. Priznajem, ipak, da je skupština u Remetama, na koju je došao Ivić Pašalić, uzbunila duhove u Stranci. Ali, moramo se na naviknuti da svaki izborni proces inicira određene tenzije. Naše članstvo nema razloga za brigu, ali za budnost da. Uostalom, podsjećam, 2002. godine HDZ su razdirale napetosti između Sanadera i Pašalića, a već iduće godine pobijedili smo na parlamentarnim izborima. Svaki kandidat koji pokuša voditi isključivu politiku, najavljivati da za poražene neće biti mjesta u Stranci, nema šanse proći, članstvo to neće dopustiti. Ono je jamac snage HDZ-a.
Činjenica je, međutim, da se u HDZ-u smjenjuju razdoblja čvrste ruke i blage anarhije. Kao da ne možete postati normalna, stabilna demokratska stranka?
– U svom programu ističem da su u HDZ-u nužni veliki demokratski iskoraci. Ne smije više biti stvaranja kulta ličnosti, treba nam odlučno vodstvo zasnovano na timskom radu. To smo morali napraviti davno prije. Da smo to učinili postupno danas bi HDZ bio puno demokratičniji. Obilježje demokratskih procesa nije to što imamo više kandidata za predsjednika stranke, nego mogućnost i prihvaćanje različitih mišljenja u HDZ-u, bez negativnih posljedica. Podsjećam što se meni dogodilo prije godinu i pol dana kad sam se u intervjuu Globusu, između ostalog, zalagao za okupljanje stranaka centra i desnog centra, razmišljajući kako HDZ-u osigurati ravnopravnu utrku s lijevim blokom. Uslijedili su mjeseci u kojima me se nastojalo diskreditirati i marginalizirati, a tada sam povjerovao da je nastupilo vrijeme u kojemu svi možemo slobodno iznositi svoje stavove bez, kao što sam rekao, negativnih posljedica.
Dakle, i Tuđman i Sanader i Jadranka Kosor podbacili su kad je riječ o demokratizaciji HDZ-a?
– Prvo, ni Ivu Sanadera ni Jadranku Kosor ne može se uspoređivati s Franjom Tuđmanom. Ključno je da smo nakon 2000. morali u HDZ-u napraviti određene pomake kako bi stranka drugačije, modernije i bolje funkcionirala.
Oni nisu dopustili demokraciju u HDZ-u?
Zašto je došlo do ovako lošeg izbornog rezultata HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji?
– Zato što se ne sluša članstvo na terenu, nego im se nameće mišljenje iz Zagreba, i to treba prestati. Nije to samo slučaj u Primorsko-goranskoj županiji. Kad me pitate za ovu Županiju, ljudi koji vode stranku gotovo su prisiljavani da se svakodnevno bore protiv SDP-a organizirajući tiskovne konferencije. Priznat ćete, to u Rijeci i nije tako lako i neki su svoju egzistenciju stavili na kušnju. Odradili su težak posao, umjesto da se njihov rad prepozna korektnim pozicioniranjem na listi, to je izostalo, što se odrazilo na izborni rezultat ne samo u Primorsko-goranskoj nego i u Istarskoj županiji.
To je bitno ako smatrate da su sada potrebni veliki demokratski iskoraci u HDZ-u, 23 godine nakon osnivanja.
Uvjereni ste da HDZ može biti demokratičan, nije li vaša stranka s ugrađenom sistemskom greškom?
– Da ne mislim da HDZ može biti demokratičan ne bih se kandidirao za predsjednika. Uostalom, zar je Račan bitno drugačije vodio svoju stranku nego naši predsjednici HDZ? Samo je to malo bolje prezentirao u javnosti. Zar Milanović nije na određeni način marginalizirao svoje konkurente Željku Antunović, Matu Arlovića, Vidovića i druge?
U SDP-u ipak nije bilo kao u HDZ-u – mi ili oni. Evo, neki dan, poučen tim iskustvom, Vladimir Šeks izrazio je bojazan da će u slučaju da Jadranka Kosor i on budu poraženi biti izbačeni iz stranke?
– Šeks se mora prestati bojati svoje prošlosti. Kad pobijedim nikoga neću izbaciti. Bez obzira što se u zadnje vrijeme ne slažem sa Šeksovim metodama, on je jedan od doajena HDZ-a i zasluge mu treba priznati. Ali, ja nikad nisam funkcionirao kao Šeks, a mogu to potkrijepiti i nekim primjerima iz svoje županije. Primjerice, 2002. ja sam bio na strani Sanadera, a gradonačelnik Novalje Dabo je bio za Pašalića. Kad su izgubili nazvao sam Dabu, on mi je rekao da ostaje u HDZ-u i postali smo vrlo bliski suradnici. Prije tri godine predsjednik HDZ-a u Gospiću predložio je na lokalnim izborima kandidata za dogradonačelnicu. Meni se činilo da to nije najbolji izbor, što sam na sastanku javno i rekao. No rekao sam da sam izabere svoj tim i za to preuzme odgovornost. Kada sada, s odmakom, gledam na to, da sam inzistirao da ne bude taj kandidat, pogriješio bih. To je način na koji funkcioniram. Ne namećem svoje mišljenje, nego poštujem mišljenje ljudi i tima kojemu pripadam. To su demokratski iskoraci koje moramo razvijati. Sve za što se zalažem može se provjeriti na terenu na kojemu vodim tim. Jedini sam kandidat za predsjednika kojega je stvorilo članstvo i nitko drugi, te tom članstvu moram biti zahvalan.
(…)
(…)
Protivnici Vam žele podvaliti da ste rigidan političar?
– Puno sam liberalniji nego mnogi koji mi to žele imputirati. To pričaju oni kojima smetaju moje ambicije i žele me diskreditirati na takav način. Mislim da ste se i vi novinari kroz proteklo razdoblje mogli uvjeriti da je upravo obrnuto. Da sam takav zar bih, recimo, danas zagovarao ideju da vlast i opozicija konsenzualno podrže neka ključna rješenja za izlazak Hrvatske iz recesije.
Cijeli razgovor pročitajte u magazinu Pogled tiskanog izdanja Novog lsita u subotu, 10. ožujka 2012.
