– Domaćini su me iznenadili agresivnom igrom, stajali su nam blizu. U prvoj polovini prvog poluvremena dobili su sve »ničije lopte«, a one su najopsnije. Rijeka je ugodno iznenadila i osvojeni bod je uspjeh. Nisam, naime, očekivao tako agresivnu i borbenu Rijeku. Čestitam treneru Ištuku na dobroj pripremi utakmice, očito nas je dobro pročitao. Mlada smo momčad, ušli smo u igru dosta prestrašeno, ali dizali smo se kako je utakmica odmicala, imali smo svoje prilike. Oscilacije su normalne, rekao je Ivković, a na upit je li razočaran igrom Antolića, Šituna i Kramarića, igrača Dinama, zauzeo je obrambeni gard…
– Razočaran je teška riječ. Riječ je o znalcima, a protoka lopte nije bilo zbog agresivne igre Rijeke. A ni teren nije bio – jednostavan. Lopta je dosta skakala, što tehničarima nije išlo u prilog. Dakle, Rijeka se dobro postavila, a momčad je pokazala karakter. Nekad utakmicu treba dobiti na mišiće, a to je bila upravo ova s Rijekom, rekao je Ivković.
Ivo Ištuk, trener Rijeke, je umjesto igrača na press konferenciji tražio izlaz iz labirinta ofenzivne nemoći. Najprije se, dakako, zahvalio Ivkoviću na lijepim riječima. On je, razumljivo, sve vidio mnogo drugačije…
– Nisam zadovoljan! Htjenje i velika želja da se nešto napravi jedini je pozitivan momenat naše igre. Sve ostalo je za – proliti. Previše je bilo grešaka, igrači kao da su bili impresionirani. Jednostavno, nije bilo onoga čemu težimo – igre! Očekivao sam, naime, više kombinatorike, nije bilo pravih akcija, niti prigoda za gol. Za tri boda nedostajao nam je kvalitet. Previše smo toga napravili kako ne treba. Posebice su impresionirani bili mladi igrači, govori Ištuk.
Kreilach u prvom i Salčinović u drugom poluvremenu pokušavali su nešto na individualnom planu?
– Pas igra u veznom redu je bio naš ključni problem. Igrači sredine terena nisu imali kontrolu. Mance se u vrhu napada borio, ali… nije bilo koristi. Da su na terenu bili Sivonjić i Čulina, možda bi nešto i bilo. Kvaliteta, ponavljam, je ono što nam je sinoć nedostajalo. Palibrk i Miloš bili su ispod razine. Pod dojmom cjelokupne atmosfere u klubu. Definitivno za njih je bilo preveliko opterećenje. Ali ne samo njih. Veliki pritisak, nije to ono što sam očekivao, ono što smo pripremali. Prva je utakmica najteža – rekao je Ištuk.
Sve bi bilo lakše da je Rijeka svoje slabosti mogla zamotati u celofan pobjede, jednog jedinog pogotka. Ištuk mora i dalje tražiti lijek protiv kronične bolesti – neefikanosti. Ovo nije bila najavljivana Rijeka. Trčalo se, ali ne i stvaralo, zabavljalo. Sve u grču, strah (od čega?) kao da je zauzdao brzinu kreacije i ofenzivu.
