Pročelnik Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđan Škunca kaže da ga začuđuje zabrinutost nekih građana oko aktivnog pristupa gradske uprave u segmentu prostornog planiranja u razdoblju u kojem se od javne uprave traži učinkovitost, kompetentnost, ali i smanjenje izdataka. 

    – Zanimljivo, ali u odnosu na njih, niti ponuditelji u postupku javne nabave, niti odabrani izrađivači Izmjena i dopuna navedenih planova, nisu imali nikakav prigovor na projektni zadatak koji je izradio Odjel. Štoviše, samo oni koji doista poznaju urbanističko planiranje znaju koliko su široke mogućnosti interpretacije odrednica projektnog zadatka i koliko je dugačak put koji se mora prevaliti tijekom procesa izrade od projektnog zadatka do donošenja prostornog plana, poručio je kritičarima Škunca.

    Bez puno problema Grad Rijeka, istina s otezanjem, prihvatio je Generalni urbanistički plan (GUP) i Prostorni plan uređenja (PPU), dva temeljna prostorno-planska dokumenta koja određuju prostornu budućnost stiješnjenog grada do 2020. godine. Kako su se u međuvremenu gospodarske prilike promijenile, u prijevodu devastirana je preostala industrija u gradu, Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem raspisao je prve izmjene GUP-a i PP-a. GUP-a tri godine nakon što je gradski parlament izglasovao taj dokument, a PP-a sedam godina nakon prihvaćanja. 

    Urbanisti upozoravaju da su izmjene osmišljene bez ikakve javne rasprave, u tišini, bez znanja i suradnje s nekadašnjim izrađivačem PPU i GUP-a – Arhitektonskim fakultetom iz Zagreba. Mišljenje je struke da Grad možda i može sastaviti Odluku o izradi PPU-a i GUP-a, no da je takva praksa u slučaju važnih planova iznimno rijetka. Sporno je to što je netko u odluku za Gradsko vijeće u prosincu 2010. godine ubacio, prejudicirao i ponudio gotova rješenja i ta rješenja su sada na javnoj raspravi. Moguće je to legalno, ali je legitimnost takvog postupka upitna. 

   Primjer Podvežice

Praksa i Zakon o prostornom uređenju i gradnji poznaje nositelja izrade, u ovom slučaju Grad Rijeku, te ovlaštenog stručnog izrađivača. Grad bi trebao samo servisirati ovlaštenog stručnog izrađivača s položenim stručnim ispitom i člana Hrvatske komore arhitekata, sa Suglasnošću Ministarstva za obavljanje stručnih poslova, koji temeljem projektnog zadatka nudi stručna rješenja. U riječkom slučaju problematično je, mišljenje je urbanista, što je Grad Rijeka dao program, ali i definirao rješenja. Primjerice, tako je ocijenjeno da na Podvežici nema dosta trgovačkog prostora pa da treba pronaći prostor za nove, i to na Podvežici gdje je izgrađen Tower centar, gdje postoji mikrocentar Donje Vežice s marketom i gdje postoji mikrocentar u ulici Drage Gervaisa. 

    Pročelnik Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđan Škunca navodi da je materijal pripremio radni tim njegovog Odjela temeljem stručnih znanja, praćenja provedbe prostornih planova i praktičnih spoznaja u njihovoj provedbi. 

    – Naime, Grad Rijeka, kao jedinica lokalne samouprave, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji određen je nositeljem izrade prostorno-planske dokumentacije, a svoje zakonske ovlasti realizira putem Odjela koji je, kao stručna služba Grada, između ostalog, zadužen za pripremu i vođenje izrade prostorno-planske dokumentacije. Materijal pod naslovom Nacrt prijedloga Odluke o izradi Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja grada Rijeke i Nacrt prijedloga Odluke o izradi Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke najprije je razmatran na Gradonačelnikovom kolegiju održanom 15. prosinca 2010. godine, a potom je upućen na sjednicu Gradskog vijeća, podsjeća Škunca i dodaje naručitelj može, prema Zakonu o javnoj nabavi, uključiti gospodarski subjekt kao ispomoć u kreaciji projektnog zadatka, ali ako može, onda zadatak, opis predmeta nabave, odrađuje samostalno, tvrdi Škunca. 

   Ciljane izmjene

On je mišljenja da se tvrdnjom kako su u materijalu »gotovo pa navedena već gotova rješenja«, obmanjuje javnost, a iskrivljuje smisao i sadržaj materijala. 

    – Gradsko vijeće, koje je Zakonom određeno kao tijelo koje donosi odluku o izradi bilo kojeg prostornog plana, treba biti upoznato s cjelinom predmeta o kojem odlučuje, dakle i s razlozima i s ciljevima i s potencijalnim opsegom i sadržajem izmjena. Prigovori se temelje na izvlačenju iz konteksta. Naime, materijal sadrži dva dijela: obrazloženje i Odluku. Budući da je riječ o ciljanim izmjenama navedenih planova koje se u najvećoj mjeri odnose na izdvojena građevinska područja gospodarske namjene, tablice predstavljaju dio obrazloženja, ali one nisu parcijalne, već sadrže sva planirana područja s komentarom u kojima od njih je zatražena promjena i kakva je ona. Koriste se formulacije poput »omogućiti razvoj, predlaže se promjena, potrebno je usmjeriti prema razvoju« i slično, ali se isto tako jasno navode i područja koja nisu predmet izmjena. S druge strane, Odluka, kao normativni i obvezujući akt za daljnje postupanje, sadržaj i opseg izmjene oblikuje uopćenim formulacijama. Možda se to »zabrinutim građanima« čini nevažnim, ali za tumačenje cjeline konteksta to treba znati, naglašava Škunca. 

    Javna nabava u kojoj je izabran izrađivač izrade Izmjena/dopuna predmetnih planova, dodaje pročelnik, okončana je nešto kasnije nego je planirano zbog ponovljenog postupka. Naime, prvi postupak javne nabave proveden je u ožujku, a u travnju je, nakon obrade prispjelih ponuda, nabava poništena jer niti jedna ponuda nije zadovoljavala uvjetima natječajne dokumentacije. Ponovljeni postupak započet je u svibnju, a zaključen potpisom ugovora krajem kolovoza.   

Pod povećalom

Pročelniku nije sporno to što tematika prenamjene industrijskih područja nije prezentirana stručnoj i svekolikoj javnosti u pripremnoj fazi zbog toga što će se taj segment odraditi kroz prethodnu i javnu raspravu. 

    – Takva rasprava nije niti propisima utvrđena kao obveza. Međutim, i ovo »zapažanje« moramo staviti pod povećalo. S jedne strane, zametak dijela ciljanih promjena već je sadržan u Prostornom planu i GUP-u, jer su u njima neki od ovih prostora, primjerice Hartera, Mlaka, anticipirani kao područja na kojima se namjena utvrđena u trenutku izrade plana ocjenjuje dugoročno neodrživom. S druge strane, na tragu prethodnog, prisjetimo se samo ciklusa radionica koje su bile organizirane u suradnji Društva arhitekata Rijeka i Grada Rijeke, a obuhvaćale su obalno područje i kanjon Rječine. Iako se možemo složiti da niti teme niti rezultati održanih radionica nisu (bili) obvezujući, one su ipak organizirane s ciljem razmatranja aktualnih lokacija i urbanih problema na njima, te su kao takve polučile i potrebnu razinu interesa i opredjeljenja javnosti, zaključio je Škunca.