Nije to za usporedbu, reći ćete. I lud je, već na prvi pogled je lud, onaj tko pokuša usporediti 14.000 eura s 14 hrvatskih lipa. Pa ipak, među tim tisućama eura i tim jedva nekolikim lipama postoji veza koja nije samo numerička. I jedan i drugi iznos ponuđeni su kao premije u igrama na nesreću, i u oba slučaja se sretni dobitnici tih novčanih zgoditaka smatraju zakinutima i prevarenima.

Baš kao što i oni koji su im odredili tolike dobitke sami sebe smatraju poštenjačinama i dobročiniteljima.

Četrnaest tisuća eura je iznos odštete koju kompanija Costa Crociere nudi putnicima s havariranoga kruzera Costa Concordia, kao naknadu za ozljede, pretrpljeni strah, te gubitak odjeće i ostalih potonulih stvari. Brodolomci se, s punim pravom, osjećaju poniženima i odbijaju ponuđenu milostinju. Pokrenuli su zajedničku tužbu i očekuju da će na sudu izboriti pravičniju, barem trostruko veću odštetu.

Četrnaest lipa je cijena dionice PIK-a Vrbovec koju većinski vlasnik tvrtke – predobro nam poznati prehrambeni koncern Agrokor – nudi malim dioničarima kako bi ih istisnuo iz suvlasništva. Mali dioničari su, kako to obično biva, brodolomci koji nisu imali kamo pobjeći iz nekoć moćne firme kojoj je, nakon privatizacijskog nasukavanja, prijetilo potonuće. I evo ih, još i danas – deset godina nakon havarije – prepričavaju kako je tvrtka problematičnim kormilarenjem dovedena na rub stečaja, pa se pokušala riješiti balasta operacijom pojednostavljenog smanjivanja kapitala. I dok si rekao S.O.S., 837.306 radničkih dionica pretvoreno je u 1.200 novih, pri čemu je cijena dionice s ondašnjih 100 njemačkih maraka pala na tadašnjih i današnjih 14 hrvatskih lipa.

Sljedeća faza spašavanja plutajuće podrtine dogodila se tri godine kasnije – dakle, 2005. – kada je država prodala većinski paket Todorićevom koncernu za milijun kuna, iako je vrijednost imovine poduzeća procijenjena na 200 milijuna eura, a novi je vlasnik preuzeo i 40 milijuna kuna obaveza prema državi.

Mali dioničari i danas – sedam godina nakon dolaska Agrokorova tegljača – prepričavaju kako je novi kapetan vještim manevrom, na temelju procijenjene vrijednosti tvrtke, izboksao kredit Europske banke za obnovu i razvoj, pokrenuo novi investicijski ciklus i sačekao da svane i taj dan kada će njima, vrbovečkim brodolomcima s početka stoljeća, ponuditi da se za 14 lipa po dionici oslobode suvlasničkog tereta. Vrte film svoje havarije unatrag i tvrde da je PIK Vrbovec namjerno nasukan, da su ga pojedinci iz državne i lokalne vlasti smišljeno obezvrijedili, e kako da bi ga potom što jeftinije prodali kupcu kojega su unaprijed imali na umu.

Dok radnici organiziraju prosvjede i skupljaju potpise za osnivanje Udruge obespravljenih dioničara, predsjednik uprave PIK-a Vrbovec se čudom čudi »potenciranju te priče«. On misli da »radnici nisu prevareni, jer je firma još davnih dana trebala otići u stečaj«, što po njemu znači da su »još tada izgubili svoju imovinu«. Ne razumije menadžer zašto ta nezahvalna dioničarska sitnež sada ne uzme tih 14 lipa koje joj nudi gazda Todorić. Pa neka šljakeri sa svim tim lipama rade što ih volja.

Neka si kupe kartu za kruzer, pa možda tih 14 lipa, uz malo sreće, pretvore u 14 tisuća eura.