Mislim da je taj Arbenjin jako sličan meni privatno. Redatelj Vito Taufer vrlo me dobro poznaje, a rekao je da ta uloga kao da je pisana za mene. A ja mislim da je to dosad najteži zadatak u mojoj glumačkoj karijeri
U kojoj mjeri se možete identificirati s likom Arbenjina? Je li vam sličan ili potpuno različit od vas?
Autorsku ekipu »Maskarade« čine redatelj Vito Taufer, dramaturginja Marijana Fumić, koreograf Matjaž Farič, scenograf Dalibor Laginja, kostimografkinja Barbara Podlogar, autor glazbe Mitja Smrekar Vrhovnik, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, asistent scenografa Stefano Katunar i asistentica kostimografkinje Manuela Paladin Šabanović.
Uz Dražena Mikulića u glumačkoj su podjeli Aleksandra Stojaković, Jasmin Mekić, Andreja Blagojević, Denis Brižić, Alen Liverić, Davor Jureško, Zdenko Botić, Anastazija Balaž Lečić, Biljana Torić, Sabina Salamon, Tanja Smoje, Igor Kovač, Predrag Sikimić i Nenad Vukelić. U predstavi sudjeluju članovi zbora i orkestra Opere te Baleta HNK Ivana pl. Zajca. Sudjeluje i pjevačica Alba Nacinovich.
– Mislim da je jako sličan meni privatno, a s obzirom na to možda je i najteže igrati samoga sebe. Lakše je tumačiti neki drugi lik i ulaziti u tuđu kožu. Redatelj Vito Taufer rekao je da ta uloga kao da je pisana za mene, jer me vrlo dobro poznaje. Znamo se dugi niz godina. Igrao sam u svim njegovim predstavama koje je režirao u riječkom kazalištu – u »Revizoru«, »Kraljevu«, »Kralju Learu«, »Ukroćenoj goropadnici«, »Ljepotici i zvijeri«.
Tekst »Maskarada« napisan je u 19. stoljeću, u duhu romantizma. Međutim, kako motivi boli i patnje u današnjem brzom vremenu interneta i mobitela mogu zvučati zastarjelo, koncepcija predstave je iz vizure današnjeg vremena.
Dosta je težak zadatak jedan takav tekst pisan u stihovima prebaciti u suvremenost. Sami stihovi i rima »vuku« da se govori tako, ali to moramo pobijediti u sebi da bismo govorili današnjim smislom i jezikom. Kad je riječ o ulozi Arbenjina, mislim da je to dosad najteži zadatak u mojoj glumačkoj karijeri, ne samo što se tiče količine teksta nego i stihova koji su izuzetno teški. Luko Paljetak napravio je izvrstan prijevod. Svaki stih mora se izgovoriti točno onako kako je složen i tu ne smije biti greške. Ukoliko se jedan slog, a kamoli riječ, pogrešno izgovori ritam se odmah izgubi i to se čuje.
Mješavina »Othella« i »Romea i Julije«
Pokušamo li Arbenjina približiti današnjem vremenu, onda je to tip kockara, čovjeka koji voli izlaziti, koji voli društvo i piće, a usavršio je kockarski zanat tako da ga nitko ne može dobiti. Uz to, naravno, ide i mnogo žena koje je ljubio. Dakle, to je osoba koja je prošla sve u životu.
Onda mu u jednom trenutku to dosadi, a i drugi mu govore da si nađe nekoga, oženi se i konačno smiri. Arbenjin je našao mladu ženu koju je uzeo da bi imao nekoga, međutim shvatio je da se u nju jako zaljubio. Zbog zaljubljenosti, ali i zato što je stariji i ima takvu prošlost, u njemu se počinje javljati crv sumnje. Tu njegovu muku i patnju ne prikazujem izvana, nego ulogu gradim na njegovoj unutarnjoj borbi. Mislim da je to zahtjevnije.
Univerzalna tema
Arbenjin je uvjeren da ga je supruga prevarila i na kraju je otruje. Sam je sebi rekao da je kriva i ona mora platiti svojim životom kako mu se ljudi ne bi smijali.
– Zadovoljan sam. Vito je dosta zagrizao za taj komad i predstavu, a ja također. Imam i divnu partnericu, mladu kolegicu Aleksandru Stojaković koja je nedavno postala članica Hrvatske drame. Nedostajala nam je takva glumica u našem ansamblu. Aleksandra je zahvalna partnerica i dobro se slažemo na sceni. Naše su scene ključne u predstavi i dosta o njima razgovaramo.
U kazalištu se nikad ne može prognozirati, ali sâm proces rada na predstavi vodi prema tome da to bude jedna jako dobra predstava. Nadam se da će je publika prihvatiti. Možda nam upravo u današnje vrijeme treba jedna takva predstava koja je klasik, ima zanimljivu priču i ne opterećuje politikom i nasiljem.
– Možda. Ipak mislim da će se u većem dijelu gledatelji usredotočiti na samu priču. I nekada i sada bilo je ovakvih i onakvih ljudi. Čini mi se da je cijeli princip ovog komada u tome da svi sve znaju. Na primjer, ljudi vide muškarca na kavi s nekom ženom i onda krene priča koja ne mora imati nikakve veze sa stvarnošću. O nekome se počne pričati, toj priči onda se svašta dodaje i nastaju razne peripetije. To na kraju može dovesti do raspleta kakav je u »Maskaradi«.
Kvrgićev savjet
Urezale su mi se Perine riječi i slijedio sam taj put, što namjerno, što zbog okolnosti. To bi bio nekakav normalan razvojni glumački put. Za neke uloge potrebno je i životno iskustvo. U kontekstu današnjeg kazališnog života u Hrvatskoj mislim da igram dosta i zadovoljan sam.
Uglavnom ste prisutni u kazalištu. Nedostaju li vam film i televizija?
