Na inicijativu udruga Ruže sv. Franje i Terra beskućnicima je Grad Rijeka osigurao privremeni smještaj, na čemu su zahvalni, no ujedno ukazuju i na potrebu trajnog smještaja dok se ne resocijaliziraju
Ured Grada Rijeke informirao je medije o svojim djelatnostima vezanima za smještaj beskućnika.
– Grad Rijeka već 15 godina, jedini u Hrvatskoj, ima objekte takozvanog »nužnog smještaja« gdje se, u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, mogu smjestiti građani kojima je to potrebno. Naime, smještaj je specifičan budući da se osobama koje tamo borave subvencioniraju režijski troškovi te na toj adresi mogu prijaviti svoje boravište, na osnovu čega mogu ostvariti druga prava koja proizlaze iz sustava socijalne skrbi. Ovakav način stambenog zbrinjavanja trenutno koristi oko 430 građana, navodi se u priopćenju Grada.
U hitnim slučajevima, građani se privremeno smještaju u Dom Gradskog društva Crvenog križa Rijeka, a u posljednje dvije godine Grad Rijeka osim prihvatilišta za beskućnike Ruže svetog Franje financira i Udrugu Oaza koja s korisnicima nužnog smještaja radi na psihosocijalnom osnaživanju.
– Zahvaljujem Gradu Rijeci što mi je omogućio da ovu hladnoću provedem u Crvenom križu. Ne znam koliko ćemo biti ovdje, rekli su dok je hladno. Ali bilo bi lijepo i zgodno od Grada da nam omogući nekakav trajni smještaj. Ja već dvije godine spavam na ulici, a grad ima mnogo praznih kuća. Mi smo skromni ljudi, ne zahtijevamo puno. Želimo samo mjesto u kojem se možemo oprati i spavati. Do preksinoć sam spavao u vlaku, ali sada je toliko hladno… Ujutro se probudim, ne mogu ni cigaretu smotati, kaže beskućnik kojeg smo zatekli u Crvenom križu, ne želeći se predstaviti ni slikati za novine. Razlozi su jasni, kaže da je iz ovoga grada i ne želi da veći broj ljudi sazna za njegovu sudbinu.
Posla nema
– Kada bih ispričao svoju priču, mnogi bi me prepoznali. Beskućnik sam postao nakon što sam obolio, sada sam invalid. Bio sam dragovoljac Domovinskog rata pa imam naknadu od koje živim. Koristim pučku kuhinju, snalazim se…
U noći s utorka na srijedu, prvoj u nizu koja je bila neizdrživa za spavati vani, u Crvenom križu bilo je smješteno 11 beskućnika. Novinarsku ekipu dočekali su pognutih glava, ne vole biti u medijima, ali nakon nekog vremena i kratkog razgovora, otvorili su dušu… Posebno im smeta najčešća reakcija situiranih građana koji će na spomen beskućnika obično samo dobaciti – neka si nađu posao.
Jedini beskućnik koji je bio spreman reći svoje ime je Fadil Sinanović, nekadašnji Tuzlak, koji više od 40 godina živi u Rijeci. Iza Fadila je tužna životna priča, prožeta nepravdom koja je karakteristična za današnju Hrvatsku.
– Na ulici sam ostao 2003. godine, a 2009. sam se obratio Centru za socijalnu skrb, pa u udrugu Ruže svetog Franje. Došao sam iz Tuzle 1971. godine kao kooperant 3. maja. Ostao sam raditi tu kod privatnika, a znate što je privatnik. Taj isti gospodin, privatnik, potpisao je umjesto mene sporazumni otkaz nakon što sam operirao čir. A ranije nije mogao bez mene, tražio me da radim i nedjeljom, ispričao je Sinanović.
– Danas je teško naći posao, ja bih prvi išao sada s vama da me odvedete za ruku. Najlakše je reći da si beskućnik mora naći posao, ali sit gladnom ne vjeruje. Tko će nama vjerovati da sada nemamo gdje prespavati? Ako nekoga pitaš za smještaj, prvo će te osuditi, reći će da si sam kriv jer si drogeraš ili kockar i automatski nitko ne želi pomoći. Zato zahvaljujem što su nam pomogli da prespavamo. Djelomično smo možda i sami krivi, htjeli to priznati ili ne, ali svatko od nas ima svoju životnu priču, dodao je drugi beskućnik koji, međutim, ne očajava. Još je mlad i nada se da će iduće zime on biti u poziciji da udomi beskućnike.
Jogi u gradskom vrtu
– Ma ne samo iduće zime, ja se nadam da ću za dva-tri tjedna uspjeti naći posao i snaći se. Mislim da se problem beskućništva može bolje riješiti, u Zagrebu sam radio s beskućnicima dvije godine kao volonter i znam da su mali koraci potrebni da se to riješi. Recimo, svi gradovi imaju stare vojarne i zašto se jedan prostor ne bi osposobio za beskućnike i na taj način riješio smještaj za 100 ljudi koji bi potom krenuti u resocijalizaciju. To su sitne stvari, ne treba okrenuti planet.
– Čim se popravi vrijeme, spavam vani. Namjestio sam jogi u jednom vrtu Grada Rijeke. Ali sada je prehladno. Sljedeće godine sam u penziji pa će problem biti riješen. Imam 35 godina radnog staža, radio sam u Medicinskoj školi kao kućni majstor, a zadnjih 12 godina niti jednom nisam bio na bolovanju, rekao je na ulazu u Crveni križ, prije nego što se zaputio prema sobi.
Beskućnicima definitivno nije lako, ali u ovakvim situacijama lijepo je znati, kako njima, tako i »kućnicima«, da nisu zaboravljeni. Volonteri udruga koje im pomažu stalno su im pri ruci, pomažu donošenjem ručnika i šampona, nastoje im teške dane učiniti što lakšim. Najvažnije je znati da nisi sam…
Smještaj u KUD-u Bosna i Molekuli
S obzirom na to da smještaj traži sve više beskućnika, a hladnoće su sve veće, jučer je održan koordinacijski sastanak predstavnika Grada Rijeke, udruga za pomoć beskućnicima i Crvenog križa, tijekom kojeg je odučeno da će se, osim u prenoćištu Crvenog križa na Pećinama, beskućnici smjestiti i u prostore KUD-a Bosna i udruge Molekula. Troškove smještaja snosit će Grad Rijeka, jednako kao i troškove pučke kuhinje. Raspravljalo se i o potrebi dnevnog boravka, budući da Crveni križ predviđa samo noćenje, a preko dana beskućnici moraju napustiti prostorije. Dogovoreno je da će dio dana provesti u pučkoj kuhinji sestara milosrdnica na Banderovu.
– Sve ove mjere na snazi su dok ne prođe hladnoća. No, imali smo inicijalne razgovore i o tome što se može učiniti da se te ljude trajnije zbrine, zbog čega ćemo idućih dana utvrditi njihovu socijalnu sliku, rekla je Vilma Mlinarić iz prihvatilišta za beskućnike Ruže svetog Franje.
Na spomenutim lokacijama jučer je bilo smješteno ukupno 15 beskućnika.
______________________________________
U Zagrebu ugroženo 5.000 osoba
Za prihvat građana bez krova nad glavom pripremaju se i u Zagrebu, gdje se uz postojećih 120 mjesta u prenoćištu Crvenog križa u Velikoj Kosnici u kriznim situacijama može osigurati mjesta za još 45 osoba. Vrata prenoćišta Crvenog križa ili Caritasa otvorena su i u većini drugih hrvatskih gradova, Osijeku, Splitu, Varaždinu, Dubrovniku, Karlovcu, Đakovu. Županija Ličko-senjska, u kojoj se očekuje najveći minus, nema prihvatilišta za beskućnike, ali – kako kažu u gospićkom Crvenom križu – nema niti problema s beskućnicima jer su socijalni slučajevi uredno zbrinuti u ustanovama socijalne skrbi.
Samo je u Zagrebu, računa pomoćnik ravnatelja zagrebačkog Crvenog križa Zvonko Mlinar, više od 5.000 beskućnika koji stanuju po podrumima ili stanovima koji nemaju pravih uvjeta za život. Prema njegovom mišljenju, pravi problem nisu samo beskućnici, već i nekoliko tisuća građana koji u svom domu nemaju grijanja, jer su im zbog neplaćanja isključeni struja i plin. (LJ. B. M.)
___________________________________________
Pula krenula u akciju
Grad Pula, zajedno s Crvenim križem pokrenuo je akciju zbrinjavanja pulskih beskućnika u bivšoj Vili Mariji, u Gupčevoj 2. Potrebne su im električne grijalice i volonteri, a svi koji su spremni pomoći mogu se javiti voditeljici Crvenog Križa Neviji Srdoč (091/7231035) ili na telefon 095/5479191, ili na fejsbuk stranici “Naš san njihov osmijeh”.
