U aktualnoj »velikoj sječi« sredstava za javne potrebe u kulturi Grada Rijeke, najgore je, čini se na kraju prošla filmska djelatnost koja je od prošlogodišnjih nešto malo više od milijun kuna ove godine spala na 440 tisuća kuna. I tako, taman kad su i drugi hrvatski filmaši počeli u sve većem broju hodočastiti u Rijeku, koristeći je kao filmski set, a u Art kinu se sa svakom novom »riječkom« projekcijom tražila ulaznica više, eto novih problema za taj stalno spominjani potencijal riječke filmske scene – i više no prepolovljena gradska financijska podrška. A da potencijala i interesa ima, zorno svjedoči činjenica da su ove godine na gradski natječaj pristigla 64 projekta, od čega se njih tridesetak odnosilo na produkciju. Prijavljeni projekti zajedno su »potraživali« gotovo 4 milijuna kuna, a u konstelaciji budžetskih zvijezda koje su dopuštale manje od pola milijuna kuna preraspodjele, vijeće za film Grada Rijeke odlučilo je podržati manji broj isključivo riječkih projekata, primarno riječkih autora, koji osiguravaju prepoznatljivost Rijeke na filmu. Iz njihova službena obrazloženja daju se iščitati i neki vrlo zanimljivi zaključci. 

»Vijeće uočava snažan porast broja filmskih prijedloga, a posebno onih u području filmskih produkcija. Vijeće je odlučilo nastaviti razvijati i produkcijske i prikazivačke programe u zadanim okvirima na način da se omogući i podrži makar minimalan broj produkcija relativno prihvatljivim dotacijama da bi se riječka produkcija ipak održala. Isto tako, Vijeće je podržalo i prikazivačke programe, jer je redovito održavanje filmskih prikazivačkih programa jednako važno za održivost, raznolikost i aktualnost filma u Rijeci. Vijeće je izrazilo veliku zabrinutost zbog drastičnog smanjenja sredstava za filmsku djelatnosti. Posebno je naglašeno da s obzirom na to da je audiovizualna umjetnosti, i sve vezano uz nju, izuzetno financijski zahtjevna, ovoliko smanjenje sredstava dovodi u opasnost opstanak čitave ove djelatnosti u okviru javnih potreba u kulturi u Rijeci. Takav rezultat bio bi poguban za identitet grada Rijeke« – stoji u službenim zaključcima Vijeća za film. 

Na račun odluke da se podrži riječke filmaše, vijeće je tako odbilo i projekte kao što je novi dugometražni film Dalibora Matanića »Mater« koji je potraživanja najvjerojatnije temeljio na tome da bi se dijelom snimao u Rijeci, kao i ambiciozni dugometražni dokumentarni film zagrebačkog redatelja Nebojše Slijepčevića. Iako govori o riječkoj psihijatrijskoj bolnici Lopača i prati intimnu ispovijest Ane Dragičević koja je u njoj zbog homoseksualnosti bila hospitalizirana na pet godina, odbijen je i projekt Fade ina »Bolesno«, pod redateljskom palicom Hrvoja Mabića, najvjerojatnije zato jer se radi o zagrebačkoj producentskoj kući i zagrebačkom autoru. 

Od većeg broja manjih riječkih projekata, šansu je u skresanom ovogodišnjem budžetu dobilo njih šest. Među njima, jedino iznenađenje je projekt debitantskog autorskog dvojca Ane Mušnjak i suproducentice Jelene Šindije, koje stižu iz tv-novinarstva, a koji je potporu u vidu 30 tisuća kuna, unatoč problematičnoj televizijsko-reportažnoj prirodi, dobio zbog upečatljive teme. Isto to zasigurno je među odabrane gurnulo i dokumentarni film o klubu Palach (»Palach is not dead«) koji je prijavila istoimena udruga, a čiju režiju potpisuje češki Sarajlija s riječkom adresom Damir Janeček. Duplo veći iznosi – također ne pretjerano raskošnih 65 tisuća kuna pripali su i poznatim imenima riječke filmske scene – Bernardinu Modriću za dokumentrani film o Voji Radoičiću, Zoranu Kremi za dokumentarac o frontmenu Grča Zoranu Štajduharu Zofu (»Zofski grč«), udruzi Ukus, odnosno bračnom paru Suk za njihov već nagrađeni scenarij o dva grada – jednom brazilskom i onom na Rječini (»Lambada Fiumana«) te Deanu Laliću za dokumentarac »Šta da« o jezičnoj raznolikosti i svakodnevnim socijalnim ritualima u Rijeci. 

Zanimljivo je da su Modrić, Lalić, Sukovi i Krema novac za posve druge projekte dobili i prošle godine, no niti jedan od ta četiri projekta još nije ugledao svjetlo filmskih dvorana. To se, međutim, ponajviše može objasniti nedostatkom sredstava, zbog čega svi ti filmovi, kojima novac iz gradskog budžeta najčešće predstavlja tek trećinu ili četvrtinu ukupnog realnog budžeta, nastaju po nekoliko godina. Bilo kako bilo, prema pravilima Odjela za kultur, projekti financirani lani premijeru moraju imati do rujna ove godine.

Sretna okolnost za odabrane projekte koji su u svojim prijavama uglavnom tražili dvostruko ili trostruko više no što im je odobreno, je znameniti ugovor Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog saveza koji je startao 2009. godine, a po kojem filmovi koje financira Grad Rijeka imaju pravo na jednaki iznos i od HAVC-a. Prošle godine u ovaj reciprocitet nisu upali svi projekti sufinancirani od strane Grada, no ove godine bi zbog malog broja svih šest budućih filmova moglo dobiti tu pogodnost, što bi značilo da će HAVC »priložiti« ukupno još oko dvjesto tisuća kuna.