Posebno mi je drago što imamo jako puno mladih, danas je s nama 15-ak djece, možda i više. I nas starijih je dosta, broj ne pada. Ako netko i odustane od članstva, uvijek dođu novi, rekao je Frenki Fućak
Novi član, Romano Petrović, tradicionalno je morao proći inicijaciju u Rakovu selu. Inicijacija se sastoji od prolaska kroz »špalir« ostalih dondolaša nizbrdicom u jednom dijelu sela, što međutim nije tako lak zadatak kako se nekome može činiti. Svog novog člana stariji dondolaši ne miliju, nego mu na različite načine nastoje otežati prolaz, najčešće udaranjem tijelom u tijelo. Petrović je na koncu uspio doći do »kapota« na početku kolone, gdje je dobio žuntu i postao dondolaš. Ali, kada je obavio posao, bio je prilično zapuhan…
Za one koji to još ne znaju, maškarani ophod, odnosno »obahajanje«, sastoji se od zvonjave uzduž i poprijeko mjesta, u ovom slučaju Čavala, krećući se po točno zadanim koordinatama od jedne štacije do druge. A štacija je mjesto, najčešće čavjansko selo, a može biti i recimo market, u kojem Dondolaše dočekuju domaćini, lokalno stanovništvo koje priređuje stolove pune zadovoljstva za nepce. Zna se što se jede za pust – kobasice, kupus, fritule, kroštule, piju se u pravilu gemišti i nezaobilazni Lovranski bambus, bijelo vino i kola, omiljeno piće svih maškara riječkoga kraja.
Puno djece
– Neka na svakoj štaciji popiješ jedan »lovranski«, do kraja više ne moreš bit trezan, moglo se čuti među dondolašima, koji su, valjda to ide s vremenom i iskustvom, dobro kalkulirali gdje će što popiti i pojesti. Jer, zaustavljali su se uz stolove čak 18 puta – Dom Čavle, Bajčevo selo, Rakovo selo, Kosorci, Hrastenica, Market Dikom, Halovac, Vrh Čavje, Cernik (Trend), Mavrinci, Cipica, Cernik (Pu Banih), Podvrh, Žeželovo selo, Žubrovo selo, Lišćevica, Krenovac i na koncu ponovo Dom Čavja. Na svakoj lokaciji bilo je jednako lijepo, dondolaši domaćinima prirede žestoku zvonjavu u kolu, potom odmore desetak minuta, zatim na »kapov« znak zvonjavom »s mjesta« pozdrave domaćine i malo iza toga krenu dalje.
– Dondolaš sam od početka, 2000. godine, odmah mi se to jako sviđalo. Brzo se »zagriješ« za zvonjavu, zavuče ti se pod kožu. Pogledajte, što nam fali? Ljudi su veseli, mi smo sretni, sve je sjajno. Posebno mi je drago što imamo jako puno mladih, danas je s nama 15-ak djece, možda i više, prije bi bilo jedno dijete ili dva. I nas starijih je dosta, broj ne pada. Ako netko i odustane od članstva, uvijek dođu novi, rekao je Frenki Fućak, »glasnogovonik« dondolaša, kojem je u grupi i sin Fran.
Svaki domaćin nastoji ponuditi nešto posebno, izdvojiti se može Edo Žeželić s Hrastenice, koji tradicionalno priprema posebne darove za posebne članove.
Žunta i praćka
– Najboljem dondolašu za prošlu godinu darujem žuntu, to je ono što drže u ruci i što se negdje zove i mačuka, i bocu našeg grobničkog Chardonnaya kojeg radi jedan mještanin Hrastenice. Najmlađem pripada ručno izrađena praćka, koja će ga uvijek podsjećati na prvi dolazak k nama i jedna ogromna čokolada, objasnio je Žeželić. Dobitnici su ove godine Igor Maršanić kao najbolji i dvogodišnji Tin Prančević s Podhuma kao najmlađi. Sve je ovdje u znaku tradicije i podsjetnika na prošla vremena. Tko još izrađuje i koristi praćke? E pa – Grobničani! Nije uzalud moto Dondolaša »ne hjustajmo va tujinu već uživajmo svoj koren, ime i starinu«.
Obahajanje općine trajalo je desetak sati. Netko će reći da je to naporno, Frenki Fućak u šali objašnjava da ljudi toliko provode i na poslu, a ovo je ljubav. Stariji članovi se ponekad požale da ih bole noge, ali im ne pada na pamet danas propustiti, prema mišljenju pojedinih dondolaša, još napornijih pohod Jelenjem i okolicom koji, između ostalog, predviđa uspon do Grada Grobnika. Nakon jučerašnjeg ophoda ispred Doma Čavle zapaljen je pust, a potom su se dondolaši i svi gosti preselili na prvi maškarani tanac 2012., uz Marinero bend. Ne treba sumnjati da među članovima ove tradicijske grupe ima onih koji su u subotu u osam ujutro izašli iz kuće, da bi se u nju vratili u nedjelju navečer. Tridesetak sati prođe kao tri minute – ako ste dondolaši.