Donedavni vratar Rijeke o novoj ulozi u klubu

Ivan Mance: Nisam puno razmišljao, iako sam mogao još braniti

Ivan Volarić

Samo to me je priječilo da prekinem igrati nogomet ove zime. Samo to! To mi je bio dječački san, da s »Rijekom« osvojim jedan trofej, ali opet s druge strane ovaj posao mi daje priliku da pomognem klubu da dođe do tih trofeja u nekoj drugoj ulozi – kaže Mance



RIJEKA Iako će u veljači iduće godine navršiti 31 godinu, Ivan Mance odlučio je zaključiti svoju vratarsku karijeru i prihvatiti klupsku ponudu i preseliti se na »više katove«. Konkretno, Mance će ubuduće obnašati funkciju zamjenika sportskoga direktora Srećka Juričića. Iako još nije zašao u godine kada se »izuvaju kopačke«, ozljede su učinile svoje. Mance je često imao problema s leđima, a kako sam uvjerava, umnogome ga je u odluci o prekidu karijere učvrstila i klupska ponuda za novom funkcijom u klubu koju student druge godine menadžmenta jednostavno nije mogao odbiti.



70   utakmica u Prvoj HNL  


47   nastupa u službenim utakmicama za Rijeku




» Igrao za Orijent, Varteks, Dragu, Pomorac, Rijeku, Maccabi Petah Tikvu i Istru 1961


» Bivši U-16, U-18, U-20 i U-21 reprezentativac


» Rođen 4. veljače 1983. u Rijeci



– Ozljede su sigurno jedan dio razloga prekida igračke karijere, ali ne i ključni razlog jer ja sam se mogao i dalje baviti nogometom i možda pritom malo mučiti – objašnjava Mance. – Međutim, kada je klub iznio ponudu i prijedlog u kojem na nekoj drugoj funkciji mogu više pomoći klubu nego da se mučim kao vratar, nisam puno razmišljao. Radi se o pravom, modernom projektu i odlučio sam prestati s igranjem i posvetiti se novom izazovu.  

Spona u klubu


Počeli ste se već ranije pripremati za neku od funkcija u nogometu, upisali ste fakultet za menadžment u Rijeci?


– Na drugoj godini sam Poslovne akademije u Rijeci. To je bio moj plan oduvijek, dakle da krajem karijere završim neki fakultet i stvorim neke pretpostavke za normalniju budućnost jer nogomet je dosta nesiguran, pogotovo kod nas. Na moju sreću sve to se poklopilo s uzletom »Rijeke« tako da prvu priliku dobivam tamo gdje mi je najdraže – kući.  



Mnogi koji su pobliže pratili Manceovu karijeru kazat će da je ključnu grešku napravio kada je iz »Orijentove« škole nogometa otišao u »Varteks«.


– To se može tako gledati iz ovoga konteksta, ali kada sam ja otišao u »Varteks« on je za hrvatske prilike bio »Manchester United«. Klub je vodio jedan od najsposobnijih ljudi koje sam sreo u životu, pokojni Anđelko Herjavec. To se kasnije vidjelo, dakle kada se nakon njegove smrti 2001. godine raspao i nogometni klub »Varteks«, ali i tvrtka. Tu se najbolje moglo vidjeti koliko može značiti jedan čovjek.


Kada sam došao tamo, dobio sam jasan plan kako će se moja karijera razvijati. Na početku je to išlo dobro, ali kasnije se sve to urušilo. Savjetovao bih svakom mladom golmanu da mora braniti, a ja sam u »Varteksu« nažalost godinu i pol dana igrao lijevoga beka na treninzima. Nisam mogao dobiti priliku kraj iskusnijih vratara, a kada sam je dobio, baš zbog toga što sam bio mlad i neiskusan, nisam je iskoristio – kaže Mance.



Predstavljeni ste kao zamjenik sportskog direktora Srećka Juričića. Što ćete raditi u praksi?


 – Ja ću biti spona između trenera i momčadi s jedne, odnosno Uprave s druge strane. To je prilika da prenesem svoja iskustva koja sam sakupio kao igrač i znanja koja usvajam na fakultetu te da sve to zajedno pokušam uokviriti. Dakle, moja je zadaća da svim tim ljudima koji su u tom lancu olakšam život koliko je to moguće. Srećko mi je dao veliku čast time što me je imenovao svojim zamjenikom i mislim da mogu uz njega puno naučiti, ali isto i da ja mogu njemu olakšati i pomoći u nekim stvarima.


Mnogi bivši igrači kažu da je najteže brzo prebaciti »sklopku« u glavi kada se iskoči u kopačke i uskoči u trenerske ili neke druge nogometne vode?


– Baš sam pričao o tome s nekim bivšim igračima na Kantridi. Počeo sam raditi drugo jutro nakon što sam odradio posljednji trening tako da za Božić nije bilo pauze za mene. Vidjet ćemo kako će biti kada se okupe igrači koji se vraćaju kao moji prijatelji i suigrači, a ipak se s ovim stvara moj drugačiji položaj u svlačionici u odnosu na ono što je bilo do sada. Vjerujem da će mi upravo to što sam bio dobar sa svim suigračima, što sam im iskazivao poštovanje, olakšati moj ulazak u novi posao.  

Kekova podrška


Kakav odnos očekujete s trenerom Kekom, koji vas je bez obzira na to što niste branili smatrao itekako bitnom karikom u svlačionici?


– Razgovarao sam puno s trenerom kada se počela spominjati ova ponuda i koliko znam trener je bio jedan od onih koji je bio jako zainteresiran da ostanem blizu njega i momčadi. Mislim da mu mogu puno olakšati i pomoći da povežem sve te strukture u klubu. »Rijeci« su se dogodile u relativno kratkom vremenu jako velike promjene i vjerujem da se mogu u svemu dobro snaći i olakšati mnogima. Neće tu biti problema, imao sam i kao igrač otvorenu komunikaciju s trenerom pa vjerujem da će tako biti i ubuduće.


Kako ocjenjujete svoju igračku karijeru?


– Puno puta sam o tome razmišljao. Moglo je bolje, ali moglo je i gore. Puno stvari koje sam htio sam ostvario i na njih sam ponosan. E sad jesam li sam ostvario sve ono za što sam imao kapacitet? Možda i nisam. Ne želim razmišljati o tome gdje sam griješio i što sam napravio krivo. Imao sam karijeru koja mi je dala nevjerojatno puno. Radio sam s puno trenera, upoznao sam puno nevjerojatnih ljudi, stekao respekt navijača i na kraju krajeva igrao za mlade reprezentacije Hrvatske i klub koji volim. To mi je najveća satisfakcija.


Za igračke karijere niste uspjeli zajedno sa svojim suigračem iz najmlađih dana, Darijom Kneževićem, podignuti jedan trofej na Korzu što vam je bila velika želja?


– Samo to me je priječilo da prekinem igrati nogomet ove zime. Samo to! To mi je bio dječački san, dakle da s »Rijekom« osvojim jedan trofej, ali opet s druge strane ovaj posao mi daje priliku da pomognem klubu da dođe do tih trofeja u nekoj drugoj ulozi. Sigurno će mi taj trofej biti jednako drag.  


Mance nije želio isticati nikoga posebno od stručnjaka s kojima je radio. Mnoge bi vjerojatno zaboravio.


– Želio bih se zahvaliti svim trenerima koji su me trenirali tijekom karijere. Sa svima sam ostvario dobre, prijateljske odnose, bez obzira na to jesam kod njih branio ili ne. To sam uvijek prepuštao njima. I s novinarima sam uvijek kao igrač imao prilično korektan odnos. S navijačima također – rekao je Mance.



Ozljede


Određena satisfakcija je da ste na Korzu, ispred mnoštva razdraganih navijača, završili zajedno s Kneževićem nakon stuttgartskog podviga?


– To je za nas bio europski trofej! Klub je sada u takvoj poziciji da svi mi zajedno moramo razmišljati što mi možemo učiniti za »Rijeku«, a ne samo čekati što »Rijeka« može učiniti za nas. Dobio sam veliku priliku, ja sam se na račun toga odrekao svoje karijere i benificija koje je život drugoga vratara nosio, ali ja sam idem probati vratiti »Rijeci« ono što je ona meni dala.


Koje pozitivne trenutke u igračkoj karijeri vrijedi izdvojiti?


– Bilo je puno lijepih trenutaka u svim klubovima u kojima sam igrao. Prije svega se to odnosi na ljude koje sam tamo sretao i prijatelje koje sam stekao za cijeli život. Najveće uspomene su mi vezane za »Rijeku« i pobjede koje smo ostvarili. Isto tako i okupljanja mlade reprezentacije u eri izbornika Slavena Bilića. Bila je to generacija Eduarda, Modrića, Benka, Mujanovića… To su isto lijepe uspomene.


Vjerojatno ćete u one ružnije u prvom redu svrstati ozljede koje su vas nerijetko »sasjekle« upravo u trenucima kada je vaša karijera trebala napraviti iskorak?


– Imao sam kao vratar mana, ali baš svaki put kada sam ih uspio sakriti i kretati se prema gore opalila bi me po glavi neka ozljeda i vratila na početak. Ali, baš svaki put! I to je sigurno jedna od onih stvari na temelju kojih sam odlučio reći da je bilo dosta – rekao je Mance.