Liječnici su dovedeni u situaciju slanja apela, umjesto da su u situaciji da im se postavi samo jedno pitanje: »Kakva bolnica treba ovom kraju?« Postavljam pitanje Vladi Republike Hrvatske: kada će na službenoj sjednici donijeti odluku o izgradnji nove riječke bolnice
RIJEKA Bolnicu ne grade doktori, bolnicu grade društvene zajednice kojima bolnice trebaju – smatra PGS-ovac dr. Nikola Ivaniš. Uvijek zainteresiran kad je riječko zdravstvo u pitanju, Ivaniš je odlučio još jednom javno postaviti pitanje na koje uvijek upozorava kad se radi o izgradnji nove riječke bolnice, a to je kad će kad će njezina izgradnja biti obvezujuća kroz odluku Vlade.
– Postavljam pitanje Vladi Republike Hrvatske: kada će na svojoj službenoj sjednici donijeti odluku o izgradnji nove riječke bolnice onako kako je to Račanova Vlada odlučila o izgradnji Rebra. Takva odluka podrazumijeva odluku na koji će se način izvršiti zaduživanje i izgradnja. Nažalost, nikakvi apeli ne pomažu, a Rijeka je u jednom trenutku imala dva potpredsjednika Vlade i bolnica nije izgrađena. Sada Rijeka također ima istaknute članove u Vladi i opet se ne radi ništa na tome, a liječnici su dovedeni u situaciju slanja apela, umjesto da su u situaciji da im se postavi samo jedno pitanje: »Kakva bolnica treba ovom kraju?« – smatra Ivaniš.
Master plan
Dodaje da je sve drugo u slučaju izgradnje nove bolnice pitanje šire društvene zajednice. Prema njegovom mišljenju, osim bolnice koja se ne gradi, nastavlja se trend obezvrijeđivanja rada Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Prihodi bolnice su, kako kaže, ozbiljno smanjeni, a to očekivano prati otežano pružanje usluga pacijentima. To ilustrira vitalnim dijelovima bolničkog sustava koji se ne obnavljaju poput kirurških sala.
– Vrlo ozbiljno se može računati da će neke od vitalnih bolničkih djelatnosti biti dovedene na rub funkcioniranja. Istovremeno pouzdano znam da djelatnosti koje su u riječkoj bolnici ugrožene, u zagrebačkim bolnicama funkcioniraju bez problema, imaju opremu i sredstva za rad te normalno rade – ističe Ivaniš pitajući se žele li Rijeka i Primorsko-goranska županija da već sutra KBC Rijeka bude bolnica druge razine što se kroz najavljeni master plan bolnica može očekivati i je li to onda i razlog što se ništa ne čini na planu izgradnje nove bolnice.
Ivaniša muči nastavak procesa koji vodi umanjivanju prava zdravstvenih osiguranika. Danas je teško reći što sve spada u nekadašnju zdravstvenu košaricu, osnovno zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj sve manje vrijedi i na dnevnoj razini smanjuje se njegova dostupnost. A upravo je dostupnost zdravstvene zaštite prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji jedan od glavnih kriterija za određivanje kvalitete zdravstvenog sustava.– Za svakog tko se sjeća prošlih vremena nedopustivo je smanjenje obujma rada dežurnih ambulanti u Cambierijevoj. Treba nastaviti u ovom obujmu rada kojim se dosad radilo jer je to doista minimum, a cijena od 1,4 milijuna kuna godišnje nije velika. Neprihvatljivo je da Primorsko-goranska županije i jedinice lokalne samouprave riječkog prstena i Liburnije ne izdvoje taj iznos. Primjerice, Županija troši preko dva milijuna kuna za PR, a kulturni projekt Republika koštao je preko milijun kuna, i neka netko onda kaže da svi uključeni u priču oko Cambierijeve ne mogu prikupiti 1,4 milijuna kuna – kaže Ivaniš podjećajući sve koji vode općine i gradove da su dali to obećanje svojim biračima.
Lijeva-desna
Ivaniš upozorava i na poteškoće oko vraćanja izvanbolničkih ordinacija specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite u okvire domova zdravlja. Prema odluci Ministarstva zdravlja, liječnici-specijalisti i nekolicina zubnih tehničara koji su dosad radili fakturirajući svoje usluge HZZO-u, trebali bi se vratiti u okvire primarne zdravstvene zaštite, točnije domova zdravlja. Problem nastaje u tome što HZZO zasad ne sklapa ugovore s Domom zdravlja koji bi financijski pokrili njihov rad u okvirima ove ustanove. Na riječkom području trenutačno tu sudbinu dijele 34 zdravstvena radnika.
– Ministarstvo zdravlja je odlučilo vratiti »dispanzersku« specijalistiku iz privatnog sektora u domove zdravlja, i to je odlučilo Izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju. Istovremeno, Hrvatski zavod za javno zdravstvo ne želi ugovoriti njihov posao u domovima zdravlja i to financirati. Mogli bismo reći, da lijeva ruka ne zna što radi desna, a to je nedopustivo – zaključuje Ivaniš.
