Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar konstatirao je kako se u Petrolu žele domoći benzinske postaje u Hercegovačkoj ulici te radi tog cilja ne isporučuju gorivo splitskom javnom gradskom prijevozniku Prometu, a također se nisu niti ozbiljno namjeravali uključiti u posao preuzimanja toplana i centralnog grijanja dva splitska kvarta
Toplane u Splitu do prošle godine je u koncesiji držala splitska “Hvidra“, no kako su i oni (najvećim dijelom upravo zbog upravljanja toplanama koje su generirale gubitke) upali u financijske dubioze, prestali su s tim poslom. Za distribuciju toplinske energije u Spinutu (vlasnici sami korisnici, dakle stanari, s kojima se pregovara) i onog gradskog na Blatinama zainteresirani su “Brodosplit-produkt plinske elektrane“ i “Eltec Petrol“. Ni oni međutim ne žele ulaziti u posao bez određenih sustavnih promjena – podizanje cijena, eventualno smanjenje cijena energenata (koji bi se tretirao kao socijalna kategorija) i/ili podizanje uspješnosti naplate koja na recimo Blatinama ni u najboljim danima nije prelazila 60 posto.
Tako kratak direktor Meštanek je bio vjerojatno u nemogućnosti koordinacije odgovora s vlasnikom, preciznije gradonačelnikom. Jer, zašto bi Baldasar govorio da Petrol nije isporučio ni litre goriva, da Petrol »zavlači« Grad Split i Promet tjednima, ako su isporuke goriva »potpuno u redu«, kako nam je pismeno odgovorio njegov čovjek, šef Prometa?! Nadalje, zašto je Baldasar u cijelu priču oko goriva, benzinske postaje, Prometa i Petrola, povezao problem s toplanama i tvrtkom Eltec Petrol? Pitanje je i što iz Petrola mogu »ušićariti« pritiscima prema Gradu Splitu. Benzinsku ne mogu dobiti, nije uopće gradska, a posao opskrbe Prometa gorivom već su ionako dobili. Odgovore na ta pitanja od gradonačelnika, iz Moskve ili Splita, nismo dobili.S druge strane, (pre)često smo bili svjedoci drastičnih zaokreta u razmišljanju Ive Baldasara, a u nekim situacijama su njegove povjerljive i »pouzdane« informacije graničile s medijskim spinovima. Prodaja Hajduka (povuci-potegni s Amerikancima te Hrvatom iz Australije, odnosno nepovjerenje prema predsjedniku »bilih« Marinu Brbiću koje se pretvorilo u »dajmo im vremena«); Zapadna obala, s koje je gradonačelnik umalo osobno išao odvezivati jahte i pisati kazne, da bi danas našao salomonsko rješenje i dopustio vez; medijska prepucavanja s njemačkim konzorcijem i njihovim hidroavionskim planom povezivanja otoka; nakon izbora je bio sretan jer »smo se riješili Keruma kao gradonačelnika« i »previše je glasova i dobio s obzirom što je napravio u četiri godine«, e da bi posljednjih mjeseci bio i više nego sretan što može koalirati (Baldasar tvrdi da to nije koalicija, nego suradnja) s istim tim Kerumom i njegovim HGS-om koji ga de facto drže na vlasti; najavljivana racionalizacija gradske uprave pretvorila su se u nova zapošljavanja podobnih…
