Prije su se, za velikog odmora, od djece ispred štanda mogla složiti i dva razreda, a ove godine mogu ih nabrojati na prste jedne ruke. Kad roditelji nemaju, ni djeca nemaju, kaže Josipa Butorac Dukić
RIJEKA Dvije riječke gospođe – Marica i Nada zaustavljene na Jelačićevom trgu i zamoljene da komentiraju štandovsku ponudu prosinačke Rijeke rekoše kratko i jasno – svega je, samo soldi ni! Njihovo mišljenje bijaše mišljenje jučerašnjeg Korza jer nitko od onih koji kupuju nije se požalio na ponudu već isključivo na cijenu, ali ne zato što je to preskupo, već stoga što džepovima vlada besparica.
– Prijašnjih godina u vrijeme velikog odmora od djece nagurane ispred štanda mogli bi složiti i dva školska razreda, a ove godine ih mogu nabrojati na prste jedne ruke. Objašnjenje je vrlo jednostavno, kad roditelji nemaju, ni djeca nemaju, kazala je Josipa Butorac Dukić, vlasnica crikveničkog »Bon – bona«, najslađeg štanda na Jelačiću u čijoj ponudi zbilja nema čega nema, od svih vrsta čokoladnih, gumenih i inih bombona preko prženih badema do čokoladnih smokava. I sve to tako lijepo složeno i posloženo da već na prvi pogled stvara slinu u ustima.
Čaj i med
Do slatkog crikveničkog štanda smjestio se »Tornado«, onaj za malo starije izbirljivce, odnosno one koji vole dan početi s porcijom kobasica i kupusa, možda porcijom ćevapa ili pak »zdravom hranom« kao što su hamburger ili »čiz«. I tamo kažu kako bi moglo bolje, ali uvijek može i gore.
Slatki riječki brend, tj. Riječka čokolada nekima je slatka, a nekima slatkoću malo pokvari njezina paprena cijena. No, kako reče jedan od kupaca – sve što vrijedi i košta. Nekom je 24 kune za 10 dkg Riječke čokolade »Morčić« bez začina puno, nekima ne. Nekima »Riječka torbica« satkana od dvije praline s cijenom od 19 kuna izgleda grozno skupa, nekima ne, no tako je oduvijek bilo i tako će oduvijek biti. Ono što je svima očito prihvatljivo, kaže prodavačica rapske »Vilme« Dragana Vezmar, su orehnjače i makovnjače čija cijena iznosi 29 kuna.
Kao i Jelačićev trg, tako i Korzo počinje ponudu slatko – slanom kombinacijom ili najprije slatkiši, pa onda suhomesnati proizvodi među kojima caruju kobasice. Slijede slova u izdanju »Adamića«, a onda kreće »zdrav život« ili preventiva protiv zimskih tegoba kao što su prehlada, gripa, hunjavica i slično. Nakon izuzetno bogate ponude čajeva na štandu »samovar.hr« dolazimo do još jednog bogatstva, a to je ono medeno. Uostalom čaj i med oduvijek su bili dobri frendovi. E, pa na tom »medenom štandu« kojim gospodare GPO Damir Fužine i OPG Jasenka Vucić med teče u potocima, ali ima tu i propolisa, sirupa od smrekinih iglica, domaćih marmelada, brusnica u medu, medenjaka, medice, svijeća od pčelinjeg voska, a bogme i kupaca. Tatjana Zanoškar kaže kako u tome prste ima i tradicija jer nisu prvi već dvanaesti put na Korzu, ali i ponuda, te cijene. Naime, na tom se pultu cijene kreću od 20 kuna koliko koštaju svijeće do 90 kuna koliko treba izdvojiti za teglicu meda od kadulje.
Iz svijeta meda upadosmo u svijet šala i pošalica. Majice, jastučići, šalice, privjesci i tko zna što sve ne s natpisima koje su smišljali neki više, neki manje duhoviti ljudi, ali sve u svemu – simpatično. Ako ste mislili da prosinačko Korzo može proći bez ponude tele-operatera, fige može. Eno i njih na čak dva štanda. Koliko stoje kape, rukavice, šalovi, čarape i sve ostalo u »odjeljku« vune, odnosno na štandovima smještenim između zgrade pošte i nekadašnje »Mladosti« nemamo blage veze, ali da kilogram pancete u »uličnoj filijali mesnice Šafar« stoji 90 kuna, to znamo, kao što znamo da su neki došli već po »drugu turu«. Gdje ćeš bolje reklame.
Tko poželi načiniti dobro djelo, a pri tom obaviti dobru kupnju može to učiniti na štandu na kojem se skupljaju donacije za Hospicij ili pak onom, susjednom mu gdje »školani« OŠ Kantrida prodaju čestitke. I onda opet red slatkiša, red lavande na sve moguće načine i u svim mogućim oblicima, pa maslinovo i bučino ulje, ali i mortadela iz Bologne, kako reče prodavač Dugi – bez glutena, i čvarci za prste polizat’.
Osmijeh
Na Korzu svega, ali osim jednog uličnog svirača i ne baš neko predblagdansko ozračje.
– Ljudi su bez volje. Ne da im se iz kuće, ne druže se, ne smiju se. Vlada neka opća rezignacija. Svjesna sam siromaštva i oskudice, no mislim da nije nedostatak novca glavni krivac za apatiju. Uostalom, smiješak nikog ništa ne košta, zar ne, zaključila je Rafaela Jelenčić koja je svog šestogodišnjeg prijatelja Kaspera izvela u šetnjnu prosinačkim Korzom.
Osvrćući se oko sebe tražili smo samo jedan, jedini smiješak tek toliko da pobijemo Rafaelinu priču i već kad pomislismo – sav trud uzalud iza ugla doveze se osmijeh. Stigla je zvijezda Korza 10. prosinca 2013. godine. Tko? Djed Božićnjak? Ma baš! Zvijezda s najljepšim osmijehom bijaše Rinea, dvije godine i tri mjeseca stara djevojčica koja je na riječku žilu kucavicu došla iz Selca i sa sobom povela mamu Sju Grujić Antić.
I tu odlučismo staviti osmijeh na ovu priču. Jer nikad nije sve crno baš onoliko koliko nam se to u startu učini.
