Mito posve uobičajeno

Analiza pokazala: Hrvatska javna uprava među najlošijima u Europi

Jagoda Marić

Hrvatska na javnu upravu troši nešto manje nego što je to prosjek u EU, više od novih članica, ali učinkovitost njezinih vlasti, od Vlade, preko činovnika, do lokalnih razina daleko je ispod prosjeka EU



ZAGREB » Hrvatska javna uprava jedna je od lošijih u Europskoj uniji i po svojoj učinkovitosti daleko je ispod prosjeka zemalja članica, može se to zaključiti iz analize koju je o kvaliteti javne uprave u svojih 28 članica napravila Europska komisija u sklopu desetogodišnje strategije Europa 2020.



U izvješću se naglašava kako je trošenje javnog novca, pogotovu onoga za investicije, važan čimbenik koji će utjecati na razvoj gospodarstva pa i blagostanje pojedine članice. Pritom je ponašanje javne uprave ključno pogotovu u situaciji kad je sve veći pritisak na države članice da režu svoje nacionalne proračune, a time i troškove javne uprave, od koje se s druge strane očekuje da poboljša svoju učinkovitost. Kako su Hrvatsku, s jedne strane, stisnuli najlošiji rezultati kad je u pitanju trenutačno stanje javne uprave te potreba smanjenja proračuna s druge strane, teško da će se u skoroj budućnosti približiti barem europskom prosjeku po učinkovitosti svoje javne uprave.





U svojoj je analizi Komisija koristila brojne kriterije, od zakonske regulative, javnih politika, ljudskih resursa, plaćanja mita, lakog pristupa javnom servisu, neovisnosti pravosuđa, ali i preko 30 istraživanja drugih institucija i Hrvatska nije prošla dobro.


   Kad je u pitanju učinkovitost vlasti, od same Vlade, preko njoj podređenih činovnika do lokalnih vlasti u provođenju zacrtanih javnih politika Hrvatska se nalazi među jednom četvrtinom najlošijih zemalja. Od nje je u EU lošije tek šest zemalja, ali i tu je poziciju Hrvatska zaslužila tek u 2012. godini kada je iza sebe tijesno ostavila Poljsku i Mađarsku, koje su godinu dana ranije bile bolje rangirane. Za očekivati je da Hrvatska s obzirom i na financijska sredstva ne bude bolje rangirana od bogatijih starih članica EU, ali s obzirom na to da je njezin trošak javne uprave nešto niži od prosjeka EU i viši od novca kojeg na javnu upravo troše članice koje su nekada pripadale komunističkom bloku, činjenica da je Hrvatska postigla puno lošiji rezultati od prosjeka EU govori da problem nije količina novca koja se troši na javnu upravu. Najučinkovitije vlasti u EU imaju Finci, zatim slijede Danska i Švedska.


   Kad je u pitanju modernizacija javne uprave, jedan od kriterija kojima je mjeri Komisija je pristup javnim servisima građanima od 25 do 54 godine, dakle populaciji za koju se pretpostavlja da je zaposlena i da ne može u svako doba ušetati u bilo koji ured javne uprave. Jedan od važnijih pokazatelja pritom je pristup javnim uslugama putem interneta. Hrvatska je tu na začelju i iza nje je samo susjedna Italija s time da se postotak građana koji bi mogli imati takvu mogućnost u 2012. godini povećao s 20 posto na preko 30 posto. Prednjače opet Danci, Šveđani i Finci s postotcima iznad 80 ili 90.


   Jedan od važnijih kriterija dobrog funkcioniranja javne uprave je i to koliko su vlasti rasipne u trošenju javnog novca. Na skali od jedan do sedam, pri čemu je sedam najbolja ocjena i znači da se vodi računa o svakom centu ili lipi javnog novca, Hrvatska je zaradila mršavu dvojku, što znači da je rasipnost pravilo. U toj grupi šest najlošijih zemalja nalaze se još i susjedna Italija i Slovenija. Nije onda čudo što se Hrvatsku jednako loše rangira i kad je u pitanju mogućnost pojedinaca i korporacija da olako dolaze do novca iz javnih fondova uz pomoć korupcije. Tu je Hrvatska opet među lošijim zemljama i morat će biti trostruko bolja u zaštiti javnog novca ukoliko se želi samo primaknuti europskom prosjeku kad je u pitanju zaštita javnih sredstva od pojedinaca koji nezakonito dolaze do tog novca.


   Nije onda čudo da na skali kojom se mjeri davanje mita Komisija Hrvatsku smješta među tri najlošije zemlje, u kojima je takav način funkcioniranja gotovo pa pravilo. Od nje su lošiju ocjenu zaradile tek Slovačka i Grčka, dok je mito u javnim upravama Finske i Švedske izuzetak. Prema procjenama u EU se godišnje na podmićivanje potroši oko 120 milijarda eura, što je jedan posto BDP-a njezinih članica.