Niko, budi neslomljiv, budi onakav kakav si bio i na terenu!

Niko mora biti onakav kakav je bio i kao igrač. U njegovoj momčadi mora se znati tko je glavni, svi igrači moraju se držati reda, rada i discipline – kaže Trapattoni 

RIJEKA Prijateljska utakmica između »Red Bull Salzburga« i »Bayerna« još je trajala dok se u utrobi Red Bull Arene događala mala svečanost. Niko Kovač ponosno je pozirao s diplomom UEFA-ine trenerske B licence, koju mu je netom uručio Vatroslav Mihačić, profesor na HNS-ovoj Akademiji.

Za Niku je toga srpnja prije četiri godine jedna priča završavala, a druga započinjala. Opraštao se od bogate igračke i kretao u neizvjesnu trenersku karijeru kao prvi čovjek struke juniora »Red Bull Salzburga«. Niko je tada rekao:  

  – Znate kako se kaže, tko odmara, taj hrđa. Svakom poslu pristupam ozbiljno, iako mi je teško sada reći hoću li napraviti trenersku karijeru ili će to biti samo jedna kratka avantura. Drago mi je što sam preuzeo juniorsku momčaad »Red Bulla«, mislim da tim momcima svojim iskustvom mogu pomoći da sazriju kao igrači. Za sada me slušaju. Kakav ću biti trener? Učio sam od mnogih velikih stručnjaka, recimo da bih od svakoga mogao ponešto primijeniti. Idealan bi bio spoj čvrste Stevensove discipline, Trapattonijeve ljudskosti, Hitzfeldove pravičnosti i Barićeve sposobnosti motivacije. Uza sve to pokušat ću biti svoj. 

  A onda je otkrio još nešto: Trap nije za mirovinu

  – Na moju nogometnu filozofiju bez sumnje su najviše utjecali Giovanni Trapattoni i Ottmar Hitzfeld. Nikad neću zaboraviti što nam je Trapattoni govorio na kraju svakoga sastanka: »Najvažnije je ne izgubiti utakmicu, a to će se sigurno dogoditi ako ne primimo gol!« Mislim da zbog takve filozofije igra moje momčadi neće biti strogo defanzivna, ali neke će se stvari itekako znati u našoj igri. 

  Giovanni Trapattoni trenutačno je bez posla nakon što je odstupio s funkcije izbornika Republike Irske, ali niti u 75. godini ne pomišlja na mirovinu. Tko je samo jednom bio s njim u društvu, zna koliko u njemu još ima strasti, elana i motiva.    – Ne, Trap još uvijek nije za penziju, ha, ha, ha… – kaže Giovanni Trapattoni, kojega je silno obradovala činjenica da je jedan od njegovih učenika postao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.     – Prije svega želim reći da je Niko odličan dečko, naravno, bio je i velik igrač. Napravio je veliku karijeru, uvijek je znao kako se postaviti na terenu, znao je vladati situacijom u igri. I još nešto, znao je probuditi samopouzdanje momčadi, napaliti suigrače, koji su mu uvijek vjerovali. Uvijek se odlikovao osobnošću i požrtvovnošću, a bio je tehnički sjajno potkovan. Jednom riječju, bio je vezni igrač kakvog svi treneri vole.   Kad je u pitanju Nikin trenerski početak, Trapattoni za njega ima nekoliko korisnih savjeta.   

Kovačev navijač

  – Prije svega, pred Nikom je veliki izazov. Mlad je postao izbornik reprezentacije u kojoj je dugo godina bio uspješni kapetan. To je čast, ali i velika obaveza. Za tako zahtjevan posao treba imati iskustva, kojega on nema, ali i ja sam počeo na sličan način. Ne treba se bojati, treba samo biti ustrajan u svom radu. Ne bojim se za Niku, on u sebi ima onu germansku upornost, taj se nikad nije predavao na terenu, neće ni sad kao izbornik. Savjeti? Mora biti onakav kakav je bio i kao igrač, neslomljiv i čvrst. U njegovoj momčadi mora se znati tko je glavni, svi igrači moraju se držati reda, rada i discipline. Valjda je nešto naučio od mene, ha, ha, ha… 

  Kad su u pitanju izgledi »kockastih« u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, Trapattoni smatra da je sve otvoreno. 

  – Kvalifikacije su uvijek neizvjesne, ne mislim da je ijedna momčad u nekoj velikoj prednosti, izgledi su podjednaki. Nema favorita, bez obzira na imena reprezentacija, u dvije utakmice sve je moguće. Naravno da bih želio da Niko izbori nastup na svjetskom prvenstvu, bit ću njegov veliki navijač – zaključio je Giovanni Trapattoni. 

  Dodatne kvalifikacije uvijek otvaraju jednu veliku »ranu« na Trapovom srcu. Naravno, u pitanju je ona čuvena utakmica između Irske i Francuske u doigravanju za Svjetsko prvenstvo 2010. godine tijekom koje je Trapattonijeva momčad drastično oštećena, a Thierry Henry postao jedan od najomraženijih igrača u povijesti nogometne igre nakon što je dvaput igrao rukom i bio u zaleđu uoči odlučujućeg pogotka Gallasa, a onda slavio trijumf kao da se ništa nije dogodilo. Za Trapa je to već odavno završena priča i zabranjena tema. Nije rekao, ali sigurno je to mislio. Samo da Niko i Hrvatska ne izvuku Francuze!