Bolje ne kvariti jednu sjajnu nogometnu razglednicu iz Glasgowa mučnim temama iz močvare hrvatskoga nogometa. Uživajmo barem jedan dan u »najljepšoj igri« kako je doživljavaju Škoti. I odmorimo se
GLASGOW Igor Štimac u Glasgow je pobjegao od razjarene nacije koja bi izborniku hrvatske nogometne reprezentacije još i oprostila činjenicu da »kockasti« večerašnju, zadnju utakmicu osnovnog dijela kvalifikacija na Hampden Parku protiv Škotske dočekuju bez izravnoga plasmana na Svjetsko prvenstvo, ali ne može više podnositi silnu količinu njegove nadmenosti dokle god brani neobranjive teze o uzastopnim neprepoznatljivim izdanjima momčadi. Štimac ni jučer nije napravio iznimku.
Uobočajeno pun kontradikcija, najprije je škotskim kolegama u zračnoj luci u hodu rekao da će za Hrvatsku večerašnja utakmica u Glasgowu biti poput treninga budući je njegova momčad osigurala dodatne kvalifikacije, a onda na službenoj konferenciji za novinare biranim riječima govorio o protivniku koji je »kockastima« zagorčao život na putu prema Brazilu.
Najjačih jedanaest
– Neću otkrivati sastav, ali koja god jedanaestorka istrči protiv Škotske bit će to naša najjača jedanestorka – tvrdi izbornik »kockastih« koji još uvijek čvrsto stoji pri uvjerenju da je Hrvatska protiv Belgije unatoč porazu odigrala dobru utakmicu.
– Nemam zašto biti razočaran. Naravno da nisam sretan što smo izgubili, ali mi protiv Belgije uopće nismo igrali loše, poraženi smo zbog nekih sitnih idnividualnih pogrešaka. S te strane se uopće nismo ispraznili u velikoj mjeri. Puno je veće bilo pražnjenje poslije pobjede nad Srbijom.
Dobro je da večerašnja utakmica na Hampden Parku vrlo vjerojatno neće imati rezultatsku težinu budući da se zaista ne zna što bi bilo da Hrvatska mora pobijediti. Bi li se itko usudio kladiti na Hrvate? Teško. Koliko god Štimac prštao samopouzdanjem. Doduše, sve je sinoć u škotskoj prijestolnici izgledalo poput bajke. Igrači puni adrenalina, »nabrijani« do krajnjih granica, rastrčani, razigrani… Na tribinama tridesetak raspjevanih hrvatskih navijača, uz tartan stazu nasmijani predsjednik Davor Šuker.
– Znate što? Škotska igra je već izvjesno vrijeme obično sranje, ali… Znate što još? Nas za to nije pretjerano briga. Hampden Park će večeras biti ispunjen do posljednjeg mjesta, mi taksisti nećemo prometovati u to doba jer nam je navrh glave probijanja kroz mase ljudi koje se slijevaju prema stadionu. I znate što još? Ljudi će pjevati i nikome neće padati na pamet da vrijeđa protivnike, kamoli da se potuče s hrvatskim navijačima. To rade samo Englezi. Mi Škoti smo drukčiji kad je u pitanju nogomet. Navijat ćemo za reprezentaciju iako znamo da je Hrvatska bolja. Ako izgubimo, i idući put će Hampden Park opet biti ispunjen do posljednjeg mjesta.
Treba li išta dodati? Bolje ne kvariti jednu sjajnu nogometnu razglednicu iz Glasgowa mučnim temama iz močvare hrvatskoga nogometa. Uživajmo barem jedan dan u »najljepšoj igri« kako je doživljavaju Škoti. I odmorimo se. Eh, što bi Igor Štimac dao da je na mjestu Gordona Strachana…
