Četiri godine bijeli su na najvećem hrvatskog stadionu uglavnom dobivali »batine«, te time produbljivali priču o svojevrsnom maksimirskog prokletstvu i strahu koji se u brojne »Rijekine« momčad uvuče čim se na obzoru ukaže zagrebački betonski kolos
RIJEKA »Rijeka« i »Dinamo« danas igraju 115. utakmicu za prvenstvene bodove. »Bijeli« će 59. put gostovati u modrom dvorištu (prvi put 10. ožujka 1947.) i na sigurno najnegostoljubivijem stadionu u Prvoj HNL za nogometaše »Rijeke«.
Statistika sve govori. »Rijeka« je u 59. dolazaka u Maksimir (kada su s druge strane centra bili nogometaši Dinama) ostvarila tek šest pobjeda, a u još osam navrata »bijeli« su se uspjeli neporaženi vratiti kućama. U preostalih 45 ogleda Riječani su doživjeli poraze, a nerijetko su ti porazi bili izraženi s četiri, pet, pa i šest golova razlike. Povijest uči da su Riječani nerijetko »fasovali porciju« kada bi u Maksimir putovali osokljeni dobrim rezultatima. Njihove ambicije bi vrlo brzo splasnule pod naletima dodatno motiviranih »modrih trupa«. Tako je primjerice bilo u prvom kolu nastavka prvenstva prošlesezone kada su Riječani izgubili 4:1 utakmicu u kojoj nisu u niti jednom trenutku uspjeli pružiti dostojan otpor novom-starom prvaku.
Velike stvari
Rijetki »Rijekini« uspjesi na stadionu kraj zološkog vrta gotovo u pravilu su značili da se na Kantridi sprema nešto veliko. »Dinamov« stadion uvijek je bilo dobar lakmus papir za testiranje mogućnosti »Rijekina« kadra. Dovoljno se vratiti u 1999. godinu i na prvo riječko slavlje u Maksimiru otkada je HNL-a. Boško Balaban je svojim pogotkom srušio ondašnju moćnu »Croatiju« i približio svoju momčad naslovu prvaka bez kojega je ostala u posljednjem kolu. Na proljeće 2006. Krunoslav Rendulić i Davor Vugrinec su svojim pogocima matirali (1:2) još jednu snažnu modru momčad (Modrić, Da Silva, Ćorluka…), te u konačnici odveli »Rijeku« do drugoga mjesta. Za posljednju pobjedu »Rijeke« u Maksimiru zaslužni su Ivan Rodić i Hrvoje Štrok (na njegov ubačaj je Badelj postigao autogol). Bilo je to drugom kolu sezone 2010./11. u koju je »Rijeka« ušla s nizom pobjeda, te zasjela na prvo mjesto, a onda se momčad ispuhala pod teretom financijskih problema.
Gračan i Katalinić
Jedina pobjeda »Rijeke« u Maksimiru koja nije osjetnije utjecala na stanje na prvenstvenoj ljestvici je ona ostvarena u proljeće 2002. godine kada su Natko Rački, Stjepan Skočibušić i Rajko Vidović tuširali (2:3) »modre« pred njihovim navijačima i olakšali »Hajduku« put do naslova prvaka. Te sezone je momčad koju je vodio Ivan Katalinić dvaput dobila »Dinamo«, a izgubila sve svoje oglede s »Hajdukom«.Od Gračanove pobjede 1:2 do danas Riječani ne znaju za pozitivan rezultat na gostovanjima kod »Dinama«. Četiri godine bijeli su na najvećem hrvatskog stadionu uglavnom dobivali »batine«, te time produbljivali priču o svojevrsnom maksimirskog prokletstvu i strahu koji se u brojne »Rijekine« momčad uvuče čim se na obzoru ukaže zagrebački betonski kolos bez šarma i duše. Unatoč tome aktualna generacija nogometaša »Rijeke«, iako bez imperativa, nema pravo ići u Maksimir bez ambicije. Druga je na ljestvici, zaostaje tek bod za vodećim »Dinamom«, između ostaloga ove je sezone srušila toliko predrasuda i klupskih rekorda da bi bila prava šteta da ne nastavi lijepu priču pozitivnim rezultatom tamo gdje je malo kome od njihovih prethodnika to polazilo za nogom.
