RIJEKA » Hrvatska muška košarkaška reprezentacija četvrta je u Europi. Možda nakon utakmice protiv Španjolaca izbornik i njegovi izabranici i nisu bili zadovoljni konačnim ishodom slovenskog Eurobasketa, ali kada narednih dana budu sami sa sobom vrtili film unatrag i kada budu analizirali učinjeno u Sloveniji sigurno će doći do jedinstvenog zaključka: više se u ovom trenutku i nije moglo učiniti.

Ne u ovim okolnostima. Košarka ipak nije nogomet, u njoj vladaju malo drugačije zakonitosti. Iznenađenja su moguća, ali su prilično rijetka pa kvaliteta u konačnici mora doći do izražaja. I upravo je to bio slučaj u polufinalnoj utakmici protiv Litve i utakmici za treće mjesto protiv Španjolske. Litva i Španjolska su u ovome trenutku kudikamo kvalitetnije momčadi od Hrvatske, koja je u Sloveniji pokazala oba svoja lica. Na kraju je prevladalo ono drugo, mnogo bolje, iako su se uoči početka prvenstva svi pribojavali baš onoga koje je bilo vidljivo protiv Španjolske. I na otvaranju i dijelom u posljednjoj utakmici ovog natjecanja.

   – Stalno nam je u glavama bilo proći četvrtfinale i kada smo prošli četvrtfinale kao da smo osvojili medalju. Možda je i to utjecalo na način na koji smo odigrali posljednje dvije utakmice na turniru. Nema nikakve sumnje da je četvrto mjesto lijep uspjeh, ali kada bih ovime bio zadovoljan onda i sa mnom i sa svima nama nešto ne bi bilo u redu. Naše ambicije su bile veće. Četvrto mjesto je lijep uspjeh, ali ja osobno mislim da Hrvatska ima kvalitetu da se na svakom velikom natjecanju bori za medalju. I na taj način mi moramo razmišljati, na taj način moramo raditi. Moram biti samokritičan i reći da smo došli u situaciju da se borimo za medalju, a na kraju nismo bili niti blizu medalji – reći će izbornik Jasmin Repeša, koji je sigurno izvukao maksimum od igrača koje je imao na raspolaganju u Sloveniji. Kada je uoči početka priprema ostao bez Marka Tomasa bilo je jasno da u Sloveniji neće imati baš previše izbora. I to je u konačnici bitno umanjilo akcije hrvatske reprezentacije. Jasmin Repeša uglavnom je u rotaciji koristio samo devet košarkaša, tih devet se energetski moralo potrošiti.

Perspektiva

– I ne samo energetski. Odigrali smo jedanaest utakmica i svaka je bila biti ili ne biti. Od Gruzije, preko Slovenije, Poljske, Češke, Finske, Italije, Ukrajine. Mi smo svaku utakmicu morali dobiti. I to nas je ispraznilo. I mentalno, a, naravno, i fizički. A i inače smo bili kratki s igračkim fondom, imali smo velikih problema s ozljedama. Od Drapera i Ukića, preko Simona, Žorića, Markote. Bilo je teško zadržati onaj energetski aspekt koji smo imali većim dijelom prvenstva. Naša obrana protiv Španjolaca ili ona koju smo igrali prije desetak dana nije imala nikakvih sličnosti.

   Hrvatski košarkaši napravili su u Sloveniji veliki posao za – hrvatsku košarku. Prvo polufinale nakon 18 godina neprocjenjivo je za sport koji živi svoje teške dane, koji još uvijek ne zna koji će klubovi krenuti u novu prvoligašku sezonu. Povrh svega, nije da nema igrača. Od toliko puta do sada spominjanog Hezonje, preko Bošnjaka koji je igrao na All-Stars utakmici mladih u Ljubljani, do Riječanina Paola Marinellija, koji zbog klupskih obaveza nije dobio dopuštenje da na toj istoj utakmici zaigra.

   – Vrlo su rijetke reprezentacije koje imaju perspektivu kakvu ima Hrvatska. Ne samo u Europi, nego i na svijetu. I to slobodno mogu reći. Hrvatska ima generaciju koja još najmanje četiri, pet godina može biti zajedno, ima igrača koji su bili ozlijeđeni i nisu igrali u Sloveniji, poput Tomasa, da dalje i ne nabrajam. I, što je najvažnije, ima mladih igrača koji su zaista veliki potencijal. Međutim, s druge strane hrvatska klupska košarka praktički je u kolapsu. Ako klubovi sada ne iskoriste ovaj zanos da bi se stabilizirali programski i financijski ne znam kada će ga iskoristiti. Također, mi u reprezentaciji i mlađim uzrasnim kategorijama moramo imati program za sve igrače, samo tako se oni u klubovima mogu razvijati kako treba. Ako se ovo sada na takav način ne iskoristi, vrlo brzo ćemo se vratiti na početnu poziciju, a onda će jako teško biti krenuti opet iznova, teško će nešto doći samo od sebe.

Navijači

Kao što niti navijači nisu sami od sebe u tolikom broju pohodili Celje i Ljubljanu. Ljudi su se zaželjeli košarke, ovacijama dočekali Ukića i društvo na prvoj utakmici protiv Španjolske, zvižducima i uvredama ih ispratili iz dvorane i onda nakon pobjede nad Gruzijom iznova počeli dolaziti da bi uživali u igri jedne druge hrvatske reprezentacije. Na kraju turnira niti jednom hrvatskom navijaču u dvorani nije palo na pamet zviždati zbog dvaju uvjerljivih poraza.

   – Za cijeli život sam zahvalan ljudima koji su došli i podržavali nas tijekom ovoga turnira. Zaista nam je bio užitak igrati u takvoj atmosferi. Mi vrlo dobro znamo u kakvim vremenima živimo i kakve su bile cijene ulaznica. A to nisu bili jedini troškovi. Gledatelji su zaista bili naš šesti i sedmi igrač i jedan od naših najvećih dobitaka. Jako to cijenim. Hvala im, kapa dolje do poda – iskren je još jednom bio Jasmin Repeša, koji je u konačnici ovaj turnir ocijenio iznimno kvalitetnim.

KAKO SU IGRALI