U Stuttgartu je bilo gotovo tri tisuće navijača, a tek nakon što sam malo pogledao fotografije i filmove po portalima shvatio sam koliko nas je stvarno ljudi dočekalo na Krku i na Korzu. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da osvojimo naslov – kaže Mujanović
RIJEKA » Što ti je život? Goran Mujanović teško se nakon riječkog remija u Žilini vrijednog prolaza u »play off« Europske lige mirio s činjenicom da nije bio ni na klupi za pričuve. Budući da je riječ o sjajnom dečku i velikom profesionalcu nije to nezadovoljstvo širio oko sebe, iako je na njegovom licu bilo vidljivo razočaranje, posebno jer su u klubu razmišljali i o tome da ga pošalju negdje na posudbu.
– Nikada u životu nisam bio na tribini, gdje god sam bio uglavnom sam igrao. Ali, dobro, ja ću nastaviti i dalje maksimalno raditi i trenirati kao da igram – jadao se tog sparnog četvrtka Mujanović želeći olakšati dušu, ne sluteći da Matjaž Kek nije trener koji će nekoga ostaviti na cjedilu, a posebno ne igrača kojega krasi pošten odnos prema suigračima, treningu i lopti. I to se vratilo s kamatama. Obojici! »Mujke« je prošloga četvrtka postigao jedan od najvažniji golova u »Rijekinoj« povijesti. Mnoge generacije navijača odrastale su na Matrljanovom golu »Real Madridu«. Neke buduće odrastat će na Mujanovićevu bijegu i golu »Stuttgartu«. Da li je 29-godišnji Varaždinac svjestan značaja pogotka koji će obilježiti njegovu karijeru?
– Kada sam u miru sve pogledao onda se stvarno vidi koliko je to veliki uspjeh za sve ljude oko kluba i sam klub. Osigurali smo još šest utakmice u Europi, dovest ćemo u Rijeku velike momčadi iz Portugala, Španjolske i Francuske. Velika je to stvar za sve.
Srušio bi se grad
Prije nego što je krenuo autobus koji prevozi putnike s terminala zračne luke u Stuttgartu prema zrakoplovu netko od igrača je započeo, a svi nazočni prihvatili, poskočicu koja je ubrzo postala hit među prvotimcima »Rijeke«. Ovdje nitko nije normalan… odjekivalo je stuttgartskom zračnom lukom, a nešto kasnije i krčkom. Tko je autor i s kojim povodom?
– Do toga je došlo spontano. Netko je to počeo pjevati, a mi ostali jednostavno prihvatili… – pojašnjava Mujanović.
Čestitki vjerojatno nije nedostajalo i pored onih koje ste primili od navijača po slijetanju zrakoplova na Krk?
– Samo iz Varaždina sam valjda dobio deset tisuća čestitki… Cijeli Varaždin je gledao utakmicu!
Varaždincima je, koliko god su ponosni, vjerojatno najteže živjeti sa spoznajom da su dva Varaždinca svojim golovima uvela »Rijeku« u Europsku ligu, a oni nemaju prilike gledati ni prvoligaški nogomet?
– Baš zbog toga jer nemaju prvoligaša, a kada vide koliko Varaždinaca igra u drugim klubovima onda im je sigurno žao. Mnogi su se prisjetili vremena kada je »Varteks« igrao četvrtfinale Kupa Kupova. Nadam se da će se čim prije vratiti prvoligaški nogomet u Varaždin. Nas trojica smo ovdje u Rijeci i oni nas od milja zovu – varaždinska »Rijeka«.
Da li vas je iznenadio doček na Krku i Korzu s obzirom na činjenicu da je otkucala ponoć i da je veliki broj navijača bio na putu iz Stuttgarta?
– U Stuttgartu je bilo gotovo tri tisuće navijača, a tek nakon što sam malo pogledao fotografije i filmove po portalima shvatio sam koliko nas je stvarno ljudi dočekalo na Krku i na Korzu. Prolazili smo gomilu i nismo ni mogli spoznati koliko nas je navijača dočekalo, koliko ih je pratilo utakmicu na trgu… Ne mogu ni zamisliti što bi tek bilo, kakav doček bi nam navijači priredili, da osvojimo prvenstvo. Srušio bi se grad…
Gdje vam je nestala plavo-bijela beretka s kojom ste stigli na Korzo?
– To sam dobio od nekoga navijača na Krku, a onda sam ostao bez nje. Netko mi je skinuo.
I ne samo kapu. Neki igrači su ostali gotovo bez svih »krpica«?
– Ma, taj doček je bio neopisiv, teško je izraziti osjećaje nakon toga. Što da kažem osim toga da su ljudi doslovno plakali od sreće…
Velika uspomena
Ima barem dvadesetak filmića na youtubeu s vašim pogotkom na Mercedes Benz Areni. Imat ćete što pokazivati djeci jednog dana?
– Sigurno da će mi to biti velika uspomena. Važan gol, ali nadam se da će biti još tako važnih golova.
Postali ste junakom stuttgartskog ogleda iako je ne tako davno postojala mogućnost da odete s Kantride, a nerijetko ove sezone niste bili ni na klupi?
– Ovo mi je nagrada za sve. Bilo mi je teško jer u deset godina svoje karijere sam rijetko kada bio na klupi, uglavnom sam igrao. Ali, nisam se predavao. Trenirao sam znajući da će mi se to vratiti, kad-tad. I da sam sam mogao režirati ovakav povratak, ovakvu nagradu, ne bi to mogao bolje režirati. I zbog toga sam sretan.
Vjerojatno ste uz trenere jedino vi igrači i oni najvjerniji navijači vjerovali da se može proći »Stuttgart«?
– Nakon prve utakmice i pobjede 2:1 se među igračima vidjelo da stvarno gaje ambicije i da postoji šanse da prođemo. Pričali smo o tome da imamo šanse ako stanemo na teren kao što smo stali u prvoj utakmici na Kantridi i pružimo 120 posto. Sto posto ne bi bilo dovoljno. Svi smo vjerovali i to nam se vratilo. Što je najvažnije idemo dalje. Zabili smo »Stuttgartu« četiri gola u dvije utakmice i zasluženo prošli dalje.
Ždrijeb skupina Europske lige donio vam je atraktivne suparnike: »Betis«, »Lyon« i »Vitoriju«?
– Ja sam prezadovoljan. Želio sam da izbjegnemo istok Europe, »Kuban«, »Zenit« i društvo. Francuska, Španjolska i Portugal… Ne možeš bolje izabrati. »Lyon« je veliki favorit skupine, ali ako smo prošli »Stuttgart« zašto se ne bi na pravi način suprostavili »Lyonu«. Ali, polako moramo nastaviti s našom filozofijom i ići od utakmice do utakmice.
Da li je drugo mjesto u skupini dohvatljivo?
