Niti dva mjeseca od ulaska u EU već nam prijete sankcije

Hrvatskoj kazne iznad glave, a Milanović odbija ultimatum Bruxellesa

Denis Romac

Premijer Milanović odlučio je spor podići na višu razinu i zatražiti raspravu o ravnopravnosti »starih« i »novih« članica u samom Europskom vijeću, čemu se usprotivila Vesna Pusić



RIJEKA Novi hrvatski veleposlanik pri Europskoj uniji Mate Škrabalo, sin uglednog političara i redatelja Ive Škrabala i dosadašnji savjetnik premijera Zorana Milanovića za vanjsku politiku, preuzimao je jučer svoju novu dužnost u Bruxellesu u iznimno osjetljivom trenutku. Niti dva mjeseca otkako je postala članicom EU Hrvatska je suočena s prijetnjom kaznenih mjera zbog odbijanja da uskladi zakon o europskom uhidbenom nalogu s europskim zakonodavstvom.


Dok je ministar pravosuđa Orsat Miljenić jučer u Banskim dvorima s premijerom Zoranom Milanovićem brusio konačnu verziju odgovora što će ga, sa zakašnjenjem, poslati na adresu europovjerenice za pravosuđe Viviane Reding u Bruxelles, glasnogovornica Europske komisije Mina Andreeva iz Bruxellesa je najavljivala kaznene mjere jer Europska komisija u roku koji je istekao u petak nije dobila odgovor iz Zagreba. Među mogućim kaznama spominje se blokada sredstava iz EU fondova, no ta odluka zahtijeva jednoglasnu odluku svih članica EU, što neće biti jednostavno postići. 



BLOKADA EU FONDOVA




Kada je riječ o mogućim kaznama, Hrvatska se najviše treba plašiti blokade EU fondova. Takva bi odluka zasigurno imala katastrofalne posljedice na ionako ruinirano hrvatsko gospodarstvo. 


Baš jučer Europska komisija objavila je kako je napokon odobren hrvatski plan ulaganja za korištenje sredstava kohezijske politike EU-a u iznosu od 450 milijuna eura koji su dodijeljeni Hrvatskoj po ulasku u EU, no u slučaju blokade EU fondova više od polovice tog iznosa moglo bi ostati u Bruxellesu. Blokada EU fondova može biti samo privremena, dok Hrvatska ne otkloni nedostatke.


BLOKADA ULASKA U SCHENGEN


Iako će ulazak Hrvatske u schengensku zonu doći na red tek za nekoliko godina, kada, nadamo se, ovaj slučaj više neće biti aktualan, konačna odluka o prijemu Hrvatske u Schengen na kraju će biti politička odluka za koju će Hrvatska morati dobiti potporu svih zemalja članica EU. Stoga je poruka da Hrvatska krši preuzete obveze na području pravosuđa, koju je Hrvatska odaslala slučajem Perković, loša poputbina i za realizaciju ulaska u Schengen, što ga je sama Hrvatska odredila kao svoj glavni europski cilj. 


SUSPENZIJA GLASAČKOG PRAVA


Riječ je o najstrožoj kazni, koju predviđa jedan članak Lisabonskog ugovora, i to samo ako država članica krši temeljne postupate EU. U tom slučaju, naime, članici mogu biti suspendirana glasačka prava, no to se još nije dogodilo, pa čak ni u slučaju najtežih kršenja (Sloveniji se u vrijeme blokade Hrvatske samo prijetilo oduzimanjem glasačkim pravima), pa je teško vjerovati da bi taj članak mogao biti primijenjen na Hrvatsku. 



»Europska komisija duboko žali zbog toga što Hrvatska nije odgovorila na taj hitan poziv i zbog činjenice da se hrvatsko nacionalno zakonodavstvo promijenilo samo nekoliko dana prije pristupanja EU-u te je u suprotnosti sa zakonom EU-a o europskom uhidbenom nalogu«, istaknula je Andreeva u izjavi za Hinu.


Odbija ultimatum


Premijer Milanović, koji osobno odlučuje o svemu u ovom sporu, očito i na taj način –  iako je u slučaju ignoriranja roka riječ o nesvakidašnjem manevru koji prkosi uobičajenim normama diplomatskog ponašanja – želi poručiti da želi drukčiji način razrješavanja ovog zapleta od načina što ga nameće Bruxelles. 


No ni odgovor Zagreba, kada on stigne u Bruxelles, što će se najvjerojatnije dogoditi danas ili sutra, neće ništa promijeniti u meritumu spora. Premijer Milanović odbija ultimatum Bruxellesa i nastavlja po svome. Štoviše, odlučio je spor podići na višu razinu i zatražiti raspravu o ravnopravnosti »starih« i »novih« članica u samom Europskom vijeću, čemu se jučer ponovno usprotivila šefica diplomacije i prva potpredsjednica vlade Vesna Pusić. Ona, naime, poručuje svom koalicijskom partneru da Hrvatska prvo treba uskladiti svoj zakon s europskim zakonodavstvom, dakle odustati od vremenskog ograničenja za provedbu uhidbenog naloga, a tek onda eventualno pokrenuti inicijativu za njegovom promjenom.»Ako postoji bilo kakva inicijativa, potreba, želja da se unutar EU-a pokreću promjene u tom pogledu, to je nešto što može nastupiti kasnije. Recimo, kao oblik hrvatske inicijative za izjednačavanje starih i novih članica« kazala je Pusić.


U Europskoj komisiji na ovaj problem gledaju drukčije od hrvatskog premijera. »Potez Hrvatske znači da se nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih emigranata u drugoj europskoj zemlji tijekom komunističkog režima može i dalje skrivati iza hrvatskih granica i zbog toga će potpredsjednica Reding upoznati cijelu Komisiju s tim pitanjem idućeg tjedna i predložit će akcije u skladu s člankom 39. hrvatskog pristupnog ugovora kao što je već naznačila u pismu hrvatskom ministru pravosuđa«, objasnila je Andreeva spomenuvši kako taj članak predviđa »odgovarajuće mjere« od kojih bi jedna mogla biti i uskraćivanje novca iz fondova EU-a.


Oštar odgovor


Ministarstvo pravosuđa oštro je odgovorilo na tvrdnje glasnogovornice Europske komisije da Hrvatska iza svojih granica skriva »nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih emigranata tijekom komunističkog režima« istaknuvši kako u ovom slučaju ne postoje »ozbiljni nedostaci« od strane Hrvatske u prenošenju acquisa da bi joj se uskratio pristup fondovima EU, navodeći i da je »krajnje neprimjereno« da »službenici EK prozivaju državu članicu iznošenjem netočnih i neutemeljenih tvrdnji«. U priopćenju glasnogovornika ministarstva Sergeja Abramova navodi se da vremensko ograničenje u primjeni europskog uhidbenog naloga već ima pet članica EU: Austrija, Francuska, Italija, Luxembourg i Češka. »Dakle, očito se ne radi o instrumentu koji se primjenjuje na jedinstveni način u okvirima EU«, stoji u priopćenju u kojem se i dodaje kako je »problem procesuiranja osoba osumnjičenih za politička ubojstva puno širi od pitanja vezanih uz primjenu europskog uhidbenog naloga« te da je hrvatska vlada »prepoznala širinu tog problema, o čemu svjedoči i aktualna inicijativa za promjenom Ustava kojom bi se brisala zastara za politička ubojstva«.


Ako se u međuvremenu ništa ne promijeni nakon što napokon dobije odgovor iz Zagreba, i ako Milanović ne odustane od ovog jalovog, nepotrebnog i štetnog sukoba s Europskom komisijom (iako su u Zagrebu pogrešno razumjeli kako stav i pismo europovjerenice Reding nije stav Europske komisije), europovjerenica Reding upoznat će Vijeće ministara pravosuđa o hrvatskom kršenju europskog zakonodavstva na sljedećem zasjedanju Vijeća u listopadu, a tada će biti jasnije i kakve će posljedice Hrvatska trpjeti zbog tvrdoglavosti svog premijera. 


Sve što Hrvatska mora napraviti da izbjegne taj scenarij jest odustati od zakona koji je u Hrvatskoj odmah prozvan lex Perković, zbog prevladavajućeg uvjerenja kako je njegova svrha spriječiti izručenje nekadašnjeg čelnika Udbe Josipa Perkovića, kojeg traži Njemačka zbog likvidacije hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.