MOTOVUN  Španjolski film »Pošast« redateljice Neus Ballus pobjednik je 16. Motovunskog filmskog festivala, odnosno dobitnik glavne festivalske nagrade, Propelera Motovuna, priopćili su predstavnici festivalskih žirija. Odluke o nagradama su obznanjene uoči  svečanog zatvaranja festivala.

Nagrada »Bauer« za najbolji film u regiji dodijeljena je hrvatskom filmu »Obrana i zaštita« redatelja Bobe Jelčića. Nagradu međunarodnog udruženja filmskih kritičara FIPRESCI osvojio je grčko-talijanski film »Kći« redatelja Thanosa Anastopoulosa, a najstariju motovunsku nagradu – onu za najbolji kratki film – osvojio je 11-minutni grčki film »KM« redatelja Christosa Nikoua.

 U pet festivalskih dana u Motovunu je prikazano 90 filmova, a prvi put u povijesti ovog festivala u Motovunu nije bilo niti centimetra filmske vrpce, jer su sve projekcije bile digitalne. 

Posveta političkim zatvorenicima 

Noć ranije nagrada »Maverick« uručena je iranskom redatelju Mohsenu Makhmalbafu čiji je film »Kandahar« (prikazan i u Motovunu) po izboru magazina »Times« uvršten u 100 najboljih filmova svih vremena. 

– Posvećujem ovu nagradu svim političkim zatvorenicima u Iranu – rekao je pred publikom motovunskog Kina Trg taj proslavljeni iranski redatelj primajući nagradu koju Motovunski festival već petu godinu dodjeljuje uglednim filmskim autorima za njihovu originalnost i samosvojnost, tvrdoglavost i nepodilaženje, ali prije svega za majstorstvo u filmskoj umjetnosti i širenje granica filma. 

Dosad su nagradu »Maverick« dobili Ken Russel, Ulrich Seidl, Terrence Davies i Terry Jones, a predstavljajući Makhmalbafa kao ovogodišnjeg dobitnika, Mike Downey posebno je naglasio da rad i osobnost ovog iranskog redatelja karakterizira i definira prije svega čovjekoljublje, poniznost, nesebičnost i sposobnost da se izjednači s običnim čovjekom.

Osim što je osobno stekao status svjetskog filmskog majstora, odgojio je generacije iranskih filmaša, pa je i cijelu svoju obitelj uvukao u čaroliju stvaranja filmova. Bio je prvi iranski umjetnik koji je u Izrael donio maslinovu grančicu mira, zbog čega je u svojoj domovini doživio osudu i progon: iz iranskog filmskog muzeja tada je uklonjeno i uništeno više od 150 filmskih nagrada koje su svojim filmovima on i članovi njegove obitelji donijeli Iranu, među njima su i berlinski »Zlatni medvjedi«, kanske »Zlatne palme«, venecijanski »Zlatni lavovi«. 

– Neka motovunski »Maverick« zato bude prva nagrada u nizu onih koje će tek uslijediti – kazao je Downey. 

Primajući nagradu, Makhmalbaf je nabrojio nekoliko drastičnih slučajeva političkih progona i zatvaranja ljudi u Iranu samo zato što su druge vjere. Posvetivši svima njima svoju nagradu, zaključio je: »Ova nagrada i film mogu promijeniti svijet!»

Priča o ljubavi i odrastanju

Najočekivaniji događaj u završnici festivala bila je večernja projekcija kontroverznog španjolsko-belgijsko-francuskog filma »Adelin život« redatelja Abdellatifa Kechichea, koji je u Cannesu nagrađen »Zlatnom palmom«. Ta kontroverza sastoji se u dvije podulje i vrlo strastvene lezbijske scene, i općenito o tematiziranju lezbijskog odnosa između dvije vrlo mlade žene od kojih je jedna tek tinejdžerka.

No, producentica filma Laurence Clerc je u susretu s novinarima u programu »Pitanja i odgovori« kojeg je moderirala Mima Simić, ustvrdila da »Adelin život« nije film o homoseksualnosti, već je to priča o ljubavi i odrastanju, a kako su u Cannesu i žiri i kritičari bili jednodušni u pozitivnim ocjenama, ona tu ne vidi neke kontroverze. 

Ovaj je film inače nadahnut istoimenim stripom, ali se od stripovskog predloška prilično odmiče, čak je i glavna junakinja potpuno drugačija nego u stripu. Clerc je izrekla i mnoge riječi pohvale za redatelja Kechichea, za njegov neuobičajen način rada s više kamera istovremeno, za njegovu preciznost i težnju k istini, što je rezultiralo filmom »u kojemu na trenutke zaboravljate da se radi o filmu već se osjećate kao da ste tamo, u životu tih djevojaka«. 

Na pitanje iz publike jedne francuske festivalske gošće o koincidenciji nastajanja ovog filma i kampanje za legalizaciju istospolnih brakova u Francuskoj, Clerc je odgovorila da se radi o pukoj vremenskoj koincidenciji, da film nema nikakve političke konotacije već je to prije svega generacijski film za mlade između 15. i 25. godine koji govori o tome što danas znači biti mlad i tražiti svoje mjesto u društvu.