Direktor Vegeta Croatia Opena

Božičković: Pune tribine i sjajni igrači u Umagu nisu slučajnost

Zlatko Horvat

Sve što radimo, radimo zbog publike i ulaganja ljudi i financijskih sredstava dolaze na vidjelo. Tenis je uvijek bio »in« u Umagu, ali sada je još više – kaže Božičković



UMAG  Vanja Božičković je poslije turnira – dočekao zoru. Nije razlog što su direktoru »popustile kočnice« sa završetkom 24. Vegeta Croatia Opena, već prije svega su finalisti Tommy Robredo i Fabio Fognini napustili Umag u sitnim satima. 


   – Lista prijava bila je izuzetno jaka, jedna od najjačih u povijesti turnira, što je bila pozivnica gledateljima, koji su od prvoga dana popunili ATP stadion i »grandstand«, pogotovo kada su igrali nositelji i Gael Monfils. Ne sjećam se kada je bilo toliko gledatelja u prvom kolu kao kada su igrali Monfils i Mate Pavić. Stadion je bio 80 posto popunjen. Na ovom uspjehu možemo graditi budućnost kada su u pitanju igrači. Pokazalo se da je najbolji tjedan imao Tommy Robredo, koji je na putu do naslova izgubio samo jedan set. Robredo je jedan od onih koji su se vratili. Posljednji put bio je tu prije dvije godine, ali već tada je bio ozlijeđen. Jako mu je drago što je povratak obilježio četvrtfinalom Roland Garrosa i pobjedom u Umagu – kaže Vanja Božičković. 


   Plaže Stella Marisa nisu pune kao prijašnjih godina, ali zato su bile i tribine i cijeli teniski centar za vrijeme koncerata. 




   – Počelo je s koncertom Tonyja Cetinskog, a kulminiralo izborom za Miss hostesa i koncertom Gabrielle. Uostalom, sve što radimo, radimo zbog publike, a dvije, tri godine velikog rada i ulaganja ljudi i financijskih sredstava dolaze na vidjelo. Tenis je uvijek bio »in« u Umagu, ali sada je još više. Iz svog kuta mogu reći da se dvije, tri godine radilo na dolasku Monfilsa i Gasqueta, odnosu s Dolgopolovim… Ništa nije slučajno, ali se i ništa ne događa preko noći. Lakše je kada imaš takve igrače i jako dobru organizaciju, izgrađenu na temeljima 24 godine iskustva. Novi menadžment je dodao još neke stvari, što je vidljivo centru. Ali, mi nismo mijenjali koncept jer nema velikog sportskog događaja bez popratnog sadržaja. Gledateljima treba dati ono što će ih zabaviti kroz sport, u ovom slučaju tenis, ali i mogućnost da prije i poslije meča nešto dožive. 



 Prvi put prodavale su se i karte za »grandstand«, koji pruža jedinstven teniski doživljaj, pogotovo ako se ugrabi prvi red na južnoj tribini. U hladu… 


   – Prodaja karata pokazala se jako uspješno. Bilo je i onih koji nisu uspjeli ući na tribine s ulaznicom, ali njima je vraćen novac. Radilo se o operativnoj pogreški koja se više neće dogoditi – kaže Božičković.



   Umag će ostati upamćen i po činjenici da Marin Čilić nije došao braniti naslov jer je »pao« na doping kontroli početkom svibnja. 


   – Vjerujem da je Marin nevin. Ovim putem izražavam mu podršku i vjerujem da će se slučaj okrenuti na njegovu stranu. Znamo kakva je ljudska i sportska veličina, pošten je i dobar. Radi se samo o spletu okolnosti. Nadam se da ćemo ga što prije vidjeti na terenu. 


   Lani je hrvatski tenis imao pobjednika u Umagu, sada četvorka nije uspjela ostvariti nijednu pobjedu. Nije bilo ni Ivana Dodiga, koji je odlučio za Atlantu. Navodno Umag nije bio spreman platiti koliko je tražio. 


  – Dodig je odlučio igrati beton i ja ga apsolutno razumijem. Plus igra parove s Mellom. Otišao je na tvrdu podlogu na kojoj je ostvario dobre rezultate. Po meni, to rade da bi izborili ATP finale u Londonu. To je čista priča, a ne da se nismo dogovorili. 


   Gael Monfils samo je potvrdio da je »velika faca« na terenu i izvan njega. Pravi zabavljač, zbog kojeg vrijedi platiti ulaznicu. 


   – Dolazak nekih igrača nije slučajan. Čuli su i vidjeli. Monfils je tako na Youtubeu gledao prošlogodišnji izbor za Miss hostesa, nastup Dolgopolova… Urodila je plodom naša videoprodukcija, to je bio moj najbolji alat. Svi ljudi s ATP-a mogli su vidjeti što radimo. Igrači žele vidjeti malo šarma na turnirima, a ne samo rutinu. Uostalom, Monfils je kroz tjedan pozvao nekoliko svojih prijatelja u Umag. Njegov prijatelj Julien, koji je glazbeni performer te Dolgopolov imali su mali koncert, koji je bio spontan, ništa nije bilo unaprijed dogovoreno. Igrači su inače najbolji glasnogovornici turnira… 


   Sve je bilo na visokoj razini, ali to Božičkovića i njegovu ekipu ne zavarava. 


   – Nećemo se opustiti zato što smatramo da je sve savršeno. Ima detalja na kojima ćemo raditi poslije turnira, koji je danas jedan od najjačih u svijetu među 250-icama i jedan od najvećih, a možda i najveći sportski događaj s kontinuitetom u regiji. 


   Iduće godine je jubilarno 25. izdanje, koje će trebati dostojno obilježiti. 


   – Velika stvar, ali još nismo razmišljali o tome što napraviti. Neke ideje ili planovi ne postoje. Najprije treba razmišljati o igračima.