Tenis se mijenja. Mislim da su sada igrači veći profesionalci. Svi imaju trenera, kondicijskog trenera, fizioterapeuta, liječnika... Kada si odradio 20 utrka s jednim bolidom, 21. put ćeš biti brži – kaže Robredo
UMAG Tenisači mlađi od 20 godina ove sezone na Touru dobili su ukupno pet utakmica. Igrači koji su zašli u tridesete već sada su izjednačili rezultat za cijelu prošlu godinu, osvojili su – 13 turnira. Posljednja dva protekle nedjelje, Mihajl Južnji u Gstaadu, Tommy Robredo na 24. Vegeta Croatia Openu. Španjolac je u najkraćem finalu u povijesti turnira, za 62 minute, pobijedio Talijana Fabija Fogninija (6:0, 6:3). Tridesetogodišnjaci su poput vina, Robredo, koji je okrunio veliki povratak poslije operacije noge, koja ga je koštala pet mjeseci stanke, jedan je od njih. Uostalom, Katalonac se vratio na Tour kao 470. na svijetu, 14 mjeseci kasnije je na – 23. mjestu.
– Sretan sam zbog 12. naslova, profesionalac sam gotovo 15 godina i pobjednički pehar se ne diže svaki dan – kaže Tommy Robredo, sjajan tenisač bekend kojega neodoljivo podsjeća na »lastavice« Gorana Prpića. – Odigrao sam perfektan meč. Mislim da sam napravio sjajan posao, baš kako je trebalo. No, najvažnije je bilo dobiti, bez obzira na igru, ipak je to bio finale.
Robredo je kroz cijeli prekrasan umaški tjedan igrao odlično, dok je Fognini kopnio. U njegovu mentalnom spremniku, a pogotovo onom snage, bilo je sve manje goriva poslije trijumfa u Stuttgartu i Bastadu, u tjednima u kojima je Robredo zapinjao na prvoj stepenici.
Gušti
– Moje tijelo znalo je da se radi o finalu. To tijelo nije glupo. No, ovakvih trenutaka u karijeri nema puno i sjajna je stvar osvojiti naslov. Uživao sam, sada znam kako ukrotiti pritisak. Bilo je nervoze uoči finala, ali to je dobra nervoza kada čekaš završnicu. Nikakav novac ne može kupiti taj osjećaj. Zato sam sretan što sam dio ovoga sporta i imam priliku to osjetiti.
Najteže od svega Robredu je bilo odigrati prvi meč poslije poslije ozljede.
– Igrao sam s tipom koji je dvjestoti na svijetu. Nisam se mogao pomaknuti, bio sam izgubljen, nervozan. Nakon toga sam se uspio srediti, da bih na kraju u finalu nadigrao suparnika. Sav taj strah je nestao… No, nikad neću zaboraviti taj osjećaj, poput slona u staklarni.
S 31 godinom Robredo hita prema samom teniskom vrhu, radi se o tenisaču koji je još prije sedam godina bio svjetski broj pet.
Sjena
Fabio Fognini je bio samo sjena tenisača koji je u osam dana osvojio dva turnira. I to je priznao.
– Nije to bio meč, za mene sve je išlo nizbrdo. Vjerojatno zato što sam previše igrao proteklih tjedana. Naravno, razočaran sam zbog izgubljednog finala, ali ja nisam Roger Federer, nisam Rafa Nadal i zato ću ova tri tjedna pamtiti do kraja života – kaže Fognini, koji je imao malu raspravu s jednim gledateljem, koji je provocirao.
– Nemam komentara.
Zato je imo kratak odgovor na pitanje hoće li se vratiti dogodine.
– Naravno!
Nije jedini. Zato što je Umag još jednom bio impresivan. Jutro rezervirano za more i sunce ili tenis i sunce, poslijepodne i predvečerje za tenis, noći za koncerte i lude provode. Otkazi i dva slučaja dopinga, koji su procurili u javnost za vrijeme turnira, nisu naštetili turniru, bez obzira na to što se u jednom slučaju radilo o branitelju naslova. Organizatori su napravili veliki posao u svakom smislu, u svim detaljima ovoga turnira. Bilo je nekih sitnica koje su se možda mogle drugačije riješiti, ali jedna od sto najčuvenijih filmskih izreka ionako kaže da »nitko nije savršen« (Neki to vole vruće, Billy Wilder 1959.)…