Film Sukove i Becka

Onirični dijalog Rijeke i Rija

Dragan Rubeša

Projekcija je održana pored popularnog kafića »Morski prasac« na Kantridi. Lokacija plaže tik uz stadion nije tek puka slučajnost jer su na njoj snimljene neke od ključnih filmskih scena



RIJEKA » Dva različita artistička temperamenta s različitih strana svijeta – Željka Sukova i Gustavo Beck – susreću se na zajedničkom projektu, svojevrsnom dijalogu dva grada – Rijeke i Rija – naizgled toliko različitim, a opet toliko sličnim u svojim karnevalskim osobnostima. Rezultat je halucinantni trip nazvan »Zimsko čudo«, čiji je radni naziv bio »Lambada Fiumana«, osmišljen kao hibrid dokumentarca i (eksperimentalnog) filma.


   

Brazilski trip


Njegovom projekcijom koja se održala pored popularnog kafića »Morski prasac« na Kantridi završena je dokumentarna radionica »ExOriente Film + Refineri«. Lokacija plaže tik uz stadion Kantrida nije tek puka slučajnost jer su na njoj snimljene neke od ključnih filmskih scena. Iako njihova anarhoidno nadrealna karnevalska igra priziva razuzdane duhove autoričina prethodnog dokumentarca, prosede prvog dijela »Zimskog čuda« krajnji je antipod »Marijinih«, koketirajući s tradicijom filmskih avangardi dvadesetih (industrijski pejseži) i estetikom nijemog filma. Tek kad dugi zamrznuti kadar Sukove nalik na neku staru požutjelu fotografiju nestane u zapaljenom celuloidu, ali i u samoj autoričinoj svijesti, crno-bijela slika prelazi u kolor njenim transferom u Rio.


  Sukova je i dalje tu, sada kao slučajna turistkinja koja sneno tumara ulicama Rija u društvu prijateljice (Tajči Čekada), glave ukrašene karnevalskim perjem. Dok Beck promatra njihov snoviti i na trenutke melankolični brazilski trip, koji se pretvara u svojevrsno unutarnje putovanje, njegov Rio donekle postaje ono što je Joaou Pedru Rodriguesu bio Macau (»Posljednji put kad sam vidio Macau«).   Ulogu naratora preuzima riječki čudak čiji se promukli glas u offu doima kao da je pobjegao s audicije za Malnarovu »Noćnu moru«. A tamo gdje je u »Marijinama« Mila Čuljak prinosila darove spomeniku pape Wojtyle u formi šarenih staklenih perlica i sličnih drangulija, praćena pogledima zbunjenih trsatskih hodočasnika, sada je zamjenjuje Sukova odjevena u Gospu, koja iz helikoptera promatra panoramske vedute Rija da bi se, spustivši se na zemlju, prepustila ovozemaljskim užicima i podarila malo nježnosti onima koji su izgubili sve.    

Najbolje su »riječke«


Autoričina opsesija motivima vjere nastavlja se njenim odlaskom na molitvu i bdijenje kod vjerskog karizmatika, dok je kamera promatra kako se u zanosu prepušta njegovim riječima. Rezultat je krajnje vitalan i emotivni komad filma.




  Inače, Sukova sa »Zimskim čudom« nastavlja niz započet s Moranom Komljenović (»Bosanoga«), Mašom Drndić (»Polazište za čekanje«) i Kristinom Barišić (fini videospotovi za »Punčke«, »Moskvu« i druge), čiji su recentni projekti dokazali da, barem kad je o filmskim snagama riječ, najbolje ostaju »riječke«. Ovom nizu uskoro će se pridružiti i Tanja Golić čijom se premijerom autoričina najnovijeg filma »Slučajno«, 19. rujna otvara nova sezona Art-kina »Croatia«.