Marasović ga potpisuje zajedno s kolegama glumcima Rakanom Rushaidatom i Jankom Popovićem Volarićem koji ujedno i igraju svoje role
PULA Filmovi iz Nacionalne sekcije okosnica su festivala, a među njima su druge večeri prikazani »Vis-a-vis« mladog i nadarenog Nevija Marasovića, koji je nedvojbeno budućnost hrvatskog filma te Brešanova »Svećenikova djeca« – film koji je od siječnja do danas vidjelo više od 150 tisuća gledatelja!
»Vis-a-vis« je film u filmu, scenarij u scenariju, a Marasović ga potpisuje zajedno s kolegama glumcima Rakanom Rushaidatom i Jankom Popovićem Volarićem koji ujedno i igraju svoje role. Koliko se taj spoj autorstva i kreativnosti poklopio, najbolje potvrđuje izvrsna gluma i Rakana i Janka, stvarna, iskrena – ne zna se gdje počinje film, a gdje je to stvaran život… Na režiseru je sad da pokaže i svoje zanatsko umijeće – montažnim rezom odvoji tu lažnu prijetvornost, koja cijelo vrijeme izbija iz filma. Nevio Marasović je zaista potpuni autor,drži i montažu, produkciju, uz već spomenute uloge, a i izbor glazbe mu se može pripisati (Andrew Bird), a efektno pojavljivanje Darije Lorenci i Krešimira Mikića u filmu potvrđuje i dobar rad s glumcima.
Referendum
Što se naslova »Svećenikova djeca« tiče, stoji činjenica da je Vinko Brešan najgledaniji hrvatski režiser.Budući da je film već u distribuciji, ovom se prilikom dobro zapitati kakav bi tek uspjeh doživio da je ova pulska projekcija bila i premijerna! Osobno mislim da bi do kraja godine rekord od 150 tisuća gledatelja bio srušen, pogotovo što se u međuvremenu desio potpis za referendum, što se hladnije glave raspravlja o odgoju i obrazovanju, a vruća gladna jesen ne donosi ništa dobrog pa bi bijeg u kino, slagali se vi ili ne s Brešanom, bio pravi spas.
Žganja
U »Šanghaju« su Romi narod, a ne folklor, oni govore svojim jezikom a ne šatro dosjetkama, oni su i izvorni glumci (Visar Vishka, Asli Bayram) i oni kao i svi ostali s kraja ’80-tih doživljavaju novo vrijeme kao ispit za nove okolnosti u kojima moraju sačuvati sebe, ali i naći mjesto za budućnost. Sve pršti iskrenom vedrinom (scenarij po knjizi Ferija Lanščeka), nepatvorenim humorom i neponovljivom romskom ležernošću da si veseo kada pada kiše jer poslije dolazi sunce. Za tradicionalno hladne Slovence ovo je prava žganja.