Hrvatska nema demografsku politiku, što bi značilo da osoba bude slobodna hoće li imati ili neće imati djecu. U Hrvatskoj se, prema istraživanjima, razlikuje stvarni broj djece od željenog broja djece za točno jedno dijete
Više od dvije godine nakon što je proveden Popis stanovništva objavljen je drugi bitan kontingent podataka. U petak je Državni zavod za statistiku objavio podatke bračnom stanju i druge podatke o obitelji, te podatke o kućanstvima i njihovoj veličini. O rezultatima i njihovoj važnosti razgovarali smo s Anđelkom Akrapom, pročelnikom Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Jesu li rezultati Popisa stanovništva kada je riječ o obiteljima i kućanstvima neočekivani?– Ništa nije neočekivano. Sve se to moglo predvidjeti na temelju dugoročnih demografskih trendova. Ovi podaci imaju veliko ekonomsko značenje, osobito za socijalnu politiku. Oni pokazuju da će Hrvatska trebati izdvajati mnogo sredstava za skrb o starijem stanovništvu. Posebno valja istaknuti činjenicu da je velik broj malih naselja sa staračkim stanovništvom. To su samačka kućanstva. Sve to je posljedica toga što Hrvatska nema, a što često ističem, politiku razvoja u prostoru. Da se razvilo više malih gradića, onda bi ruralna naselja u njihovu okruženju zadržala svoje stanovništvo.
Uzorni skandinavci
Prosječna veličina kućanstva je 2,8 članova, a prije 60 godina bila je 3,8. Prosječna obitelj se smanjuje, znači li to da tradicionalno snažne obiteljske veze i s njima povezane socijalne mreže slabe?– To su suvremeni trendovi: obitelj je sve manja. To da je veličina prosječnog kućanstva 2,8 nije ništa neočekivano. I to pokazuje da je hrvatsko stanovništvo demografski staro i da je velik udio samačkih kućanstava i, što je osobito zabrinjavajuće, sa starijim stanovništvom.
Raste broj obiteljskih parova bez djece, sada ih je 28,6 posto.– Tu treba voditi računa o statističkim definicijama. Neki bračni par ima djecu, ali ako su se ta djeca odselila, oni se statistički tretiraju kao bračni par bez djece. Ali, i ta činjenica pokazuje da je stanovništvo demografski staro.
Popis je pokazao i da više od četvrtine djevojaka i žena starih 15 i više godina nije rodilo. Odavno ste zabrinuti za socijalne posljedica starenja stanovništva, odnosno kako izdržavati socijalne i zdravstvene potrebe starih ljudi, a iz ovog podatka se može zaključiti da dio današnjeg radnog kontingenta jednog dana neće imati tko nadomjestiti. – Hrvatsko stanovništvo se od šezdesetih godina ne obnavlja u jednostavnom broju. Razlog za to u začetku je iseljavanje. Tijekom čitavog 20. stoljeća iz Hrvatske se iseljavalo. Svaka modernizacija, svaka promjena odnosila je veliki kontingent prema inozemstvu. No, problem niskog fertiliteta u Hrvatskoj nije posljedica promjene životnih vrednota. Prvenstveno se radi o problemu egzistencije. Hrvatska nema demografsku politiku, što bi značilo da osoba bude slobodna hoće li imati ili neće imati djecu. U Hrvatskoj se, prema istraživanjima, razlikuje stvarni broj djece od željenog broja djece za točno jedno dijete. Umjesto 1,4 totalna stopa fertiliteta bila bi 2,4. Međutim, u Hrvatskoj ni jedna vlast nije oblikovala demografsku politiku.
Uspješna demografska politika više ovisi o razvoju socijalnih usluga države nego o visini plaće pojedinca. – Kada je dominirala poljoprivreda, da bi gospodarstvo opstalo osoba je morala imati djecu. Ta djeca su bila mirovinski fondovi. U jednom prijelaznom periodu se stvorila iluzija da će mirovinski fondovi sve rješavati, a istovremeno nisu postojale politike koje bi omogućile imanje željenog broja djece. One zemlje koje nisu oblikovale populacijsku politiku, koje i dalje misle da se to spontano odvija, su u problemima. To se ne može spontano odvijati, Država je preuzela dio funkcija koje je nekada imalo poljoprivredno gospodarstvo. Skandinavske zemlje vode intenzivnu demografsku politiku od osamdesetih godina prošlog stoljeća i zato imaju dobre rezultate u tome. Francuska je imala velike demografske probleme u 19. stoljeću i tada su se njihovi ljevičari i desničari sukobljavali. Ljevičari su tvrdili da desničari žele proizvoditi što više vojnika. Kada su se u raspravu uključili ekonomisti i jedni i drugi su shvatili da je to proizvodnja buduće radne snage i danas Francuska ima jako dobre demografske trendove i bez useljenika. Njemačka nema dobru demografsku politiku, bazira se na useljenicima, a obiteljska politika je loša i takvi su i rezultati. Od 12 najrazvijenijih država Austrija, Švicarska i Njemačka nemaju dobru demografsku sliku, a devet zemalja ima odličnu demografsku sliku.
Novi ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof najavio je da će do kraja listopada biti objavljeni svi podatci iz Popisa, dvije i pol godine nakon što je on završen. Koliko će Vama kao demografu ti podatci značiti budući da će u tom trenutku proteći četvrtina vremena između dva popisa. – Popisi ponajprije služe državnoj upravi da bi mogla voditi državu. Demografi to znanstveno istražuju, uočavaju određene tendencije i upozoravaju što se očekuje. Mislim da je vlast shvatila da ne može voditi politiku, socijalnu, zdravstvenu politiku, bez tih podataka. Podatci će biti upotrebljivi, jer se obiteljske i demografske strukture sporo mijenjaju. Bolje bi bilo da su bili ranije poznati, ali nije postojao interes za to.
Više neženja
Dakle, ne vrijedi teza da bogato društvo i bogati stanovnici ne žele imati djecu. – Neee. Najvažnije je uspostaviti politiku kojom je moguće kombinirati zaposlenost i imanje željenog broja djece. Njemačka je u tome loša jer nema dobru obiteljsku politiku, osobito kad je riječ o položaju žene.
Brak se obično uzima kao jedno od mjerila za tradicionalnost društva. U Hrvatskoj broj razvedenih nije velik, oko 160.000 muškaraca i žena. Istodobno je više od milijun koji nisu u braku. Čini se da brak s jedne strane funkcionira, ali da ljudi možda ne stupaju više tako rado u brak.– Kasnije se ulazi u brak. U prosjeku možemo odbiti kontingent do 30 godina. Broj neženja je ipak jako porastao. Demografi odavno upozoravaju da ljudi ne mogu riješiti problem egzistencije: mnogo je nezaposlenih, mnogi rade na određeno vrijeme, a mnogi s prosječnim primanjima ne mogu riješiti stambeni problem. Hrvatska je tradicionalna južna zemlja i brak u tome zauzima vrlo visoko mjesto.
Dakle, iz odnosa prema braku i broja ljudi koji su vjernici može se zaključiti da je Hrvatska i dalje tradicionalna zemlja. – Točno. Provlači se pogrešna tvrdnja da je manji broj vjernika. On nije ni apsolutno manji. Popis stanovništva 2001. i 2011. nisu potpuno usporedivi zbog promijenjene metodologije. Osim toga, Hrvatska je u tih deset godina imala 100.000 više umrlih nego rođenih, pa se i zbog toga krivo tumače podatci.
