Nevjerojatno, ali istinito

Roj pčela naselio dimnjak na riječkoj Podvežici

Siniša Pucić

Susjed je primijetio crni oblak kako lebdi iznad moje kuće – rekla je Marina Tomašić, čiji dimnjak već puna dva tjedna nastanjuju brojne pčelinje obitelji – pomoć su pružili članovi Udruge Biopčela Branko Vidmar i Nikola Topol koji su saće s pčelama preselili u pčelinjak 



RIJEKA  Kada su pčele u životnoj opasnosti zbog izbora rizičnog staništa u doticaju s ljudima, za hitnu pomoć potrebno je nazvati Odbor za zbrinjavanje pčelinjih zajednica iz udruge Biopčela. U trenutku poziva, Doktor Dolittle kada su pčele u pitanju, Branko Vidmar, dolazi na vašu adresu kako bi spasio ove plemenite kukce o kojima općenito ovisi život na zemlji. To je učinila Marina Tomašić, čiji dimnjak na podvežičkoj kući već puna dva tjedna nastanjuju mnogobrojne pčelinje obitelji. 


   – Prvo je susjed primijetio crni oblak kako lebdi iznad moje kuće, a koji je svakim danom postajao sve veći. Mnogi su to primijetili i savjetovali da pozovem službe dezinsekcije, što kao ljubitelj pčela nisam htjela učiniti, a uostalom kako imamo centralno grijanje dimnjak ne koristimo pa mi je drago da je pčelama poslužio. Puno je cvijeća u blizini, prirodni okoliš koji naše pčelice vole. Ljubav prema ovim vrijednim kukcima dijeli cijela naša četveročlana obitelj, kazala je Tomašić, pomno prateći svaki korak po krovu njezine kuće pčeloljubaca Branka Vidmara i Nikole Topola, kako pokušavaju saće s pčelama iz dimnjaka preseliti u njihov pčelinjak. 


   – Ovo je milina za vidjeti! Već pet godina ovo činimo na širem riječkom području, i to oko 25 puta godišnje između svibnja i srpnja, ali još nikada nisam vidio da su pčele na dimnjaku izgradile stanište, i to prozor s južne strane. Inače, roju pčela su dovoljna tri dana da izgradi zajednicu, a za mjesta biraju suhe, povišene površine, rado idu u one udubljene. Mnogo je neobičnih staništa na koja nailazimo, poput nedavnih u roletama jednog stana na petom katu zgrade u Rijeci ili pak u vikendici na Platku između roleta i stakla u uskom prostoru sa saćnom osnovom dugom 80 centimetara, oduševljeno će Vidmar, koji je s Topolom imao uspješnu ali žestoku intervenciju zbog pljuska dan prije i bure, što utječe na prirodno ponašanje pčela, iako su, kako naglašava, izrazito neagresivne.  

   Zlu ne trebalo, Topol je stavio zaštitnu opremu i uz pomoć dima, koji se koristi kao zaštitno sredstvo, natjerao ih na refleksno spašavanje imovine – usisavanja meda u vlastite želuce pa su onako site i omamljene, bile potpuno bezopasne za transport u odabrani pčelinjak.