Iako u HNB-u sada vlada muk, svojevremeno je viceguverner Damir Odak priznao da su banke klijente dovele u poziciju neprimjerenog rizika
RIJEKA Iako se presuda o švicarcima na niz načina reflektira na domaći bankarski sustav, pri čemu interpretacije idu od one da će banke samo vratiti preplaćeno do one da se njome ruši kompletna stabilnost sustava, Hrvatska narodna banka se kao regulator još uopće nije oglasila.
Guverner Vujčić je rekao da ne mogu komentirati nepravomoćne presude, tim više što nisu stranka u postupku, a na web stranicama središnje banke u odjeljku o zaštiti potrošača stoji ono što stalno ponavljaju, a to je da su na tečajni rizik na vrijeme upozoravali, no građani nisu slušali.
No, upravo scenarij prema kojem bi presuda o povratu novca klijentima, te eventualne posljedice zbog navodnog ukidanja valutne klauzule, banke i državu dovele na prosjački štap, središnju banku morale bi potaknuti da reagira. Naravno, ako taj scenarij drži vodu.
Jeftini krediti
HNB međutim prešutno prati cijelu situaciju, što bi se moglo tumačiti i kao to da baš nikome ne gori pod nogama, odnosno kao nešto što ne ide u prilog spomenute teze da je baš toliko toga na kocki. Jer, da je zaista tako, ne bi li središnja banka, koja brine o stabilnosti cijelog tog sustava, morala jasno i promptno reagirati?
Ipak, uz standardne komentare iz središnje banke o tome kako tečaj kune nije bilo moguće fiksirati prema dvije valute pa stoga HNB ne može na isti način štititi sve klijente, pri čemu je ove koje ne štiti u više navrata upozoravao, zanimljiv je komentar, na koji sada treba podsjetiti, prije nekih pola godine dao viceguverner HNB-a Damir Odak, sudjelujući u HTV-ovoj emisiji »Paravan«, koja se bavila upravo temom kredita u švicarcima.
Tada je Odak otvoreno kazao da su ponudom kredita u švicarcima »banke dovele klijente u poziciju neprimjerenog rizika«. HNB, dodao je, to nije ni omogućio ni zabranio. Odak inače dolazi iz bankarskog sektora, a u vrijeme najvećeg kreditnog buma nije ni bio u središnoj banci.
Zato je tamo bio guverner Boris Vujčić, koji je u intervjuu našem listu iz veljače rekao da potrošače nije baš popularno štititi od proizvoda koji im se sviđaju, što je dakle on 2005. pokušao, ali tada su, rekao je, »razni komentatori i analitičari pisali da od buhe pravim slona te pokušava ljudima uskratiti jeftine kredite«.
Nobelovac Joseph Stiglitz, govoreći o odnosu banka-klijent, kao odnosu koji je obilježio cijelu ovu globalnu krizu, teorijski se odredio na način da kreće od asimetričnosti informacija. Informacije naime nikad nisu jednakomjerno raspoređene među ugovornim stranama, odnosno pretpostavlja se da prodavatelj, a u ovom slučaju banka, uvijek više zna od kupca, u ovom slučaju korisnika kredita. Rizik se dakle mora podijeliti; ne može se naime u cijelosti svaliti na klijenta.
Velika potražnja
Dio analitičara ukazuje upravo na taj aspekt; u kakvoj bi poziciji, pitaju se, bio HNB da je tada zabranio taj proizvod, a da je švicarski franak kojim slučajem pojeftinio? Da li bi onda središnju banku prozivali upravo zbog ovog što spominje Vujčić, da je središnja banka građanima onemogućila da ostvare uštedu. Mnogo je pak onih koji smatraju da je HNB mogao i morao reagirati.
Prve su naime na tržište s kreditima u švicarcima krenule austrijske banke, konkretno Erste je bila prva, dok su najveće banke malo čekale da vide kako će se situacija razvijati, no kako se nije reagiralo, a potražnja za tim kreditima bivala sve veća, onda su i same u to krenule jer su gubile tržišni udio.
Naravno, sada je rasprava o tome izlišna jer su se na kraju sve uključile u tu tržišnu trku, pri čemu prvostupanjska presuda govori o tome da nisu dovoljno upozorile na sve rizike.
