Primorsko-goranska županija prva je u Hrvatskoj, točno u 10 sati, zakoračila u Europsku uniju - svečanošću na međugraničnom prostoru na prijelazu Rupa
RUPA Na graničnom prijelazu Rupa promet se odvijao uobičajeno – carina i policija su dočekivali i ispraćali uglavnom turiste i na činjenicu da od ponedjeljka, kada je Hrvatska punopravna članica Europske unije, puno toga neće biti isto ukazao je tek skup na »ničijoj zemlji« između Hrvatske i Slovenije koji bi mogao postati povijesnim. Naime, ovo poveće mnoštvo je pjesmom, plesom i porukama s govornice na simboličkoj razini srušilo graničnu barijeru između dviju zemalja koje su stoljećima imale zajedničku povijest.
Državnu granicu na Rupi kakva je dosad bila u knjige iz povijesti poslali su upravo oni kojima je ona možda i najviše smetala: ženska klapa Rožice i folklorna skupinu Gradina – Ilirska Bistrica, uz zvončarsko kolo »mićeh zvončari« iz Općine Matulji i Občine Ilirska Bistrica. Dakle, »mali« i »obični« građani Slovenije i Hrvatske koji su kroz generacije povezani jedni s drugima. Uspostavljanje tog novog, protočnijeg i slobodnijeg graničnog režima – na koji se Hrvatska priprema, preslaguje i prilagođava više od jednog desetljeća – odvijalo se, jasno, uz blagoslov brojnih načelnika (i općinskih i policijskih), župana i gradonačelnika s obje strane crte dojučerašnjeg razdvajanja.
Tom svečanošću Primorsko-goranska županija tako je u 10 sati prva u Hrvatskoj zakoračila u toliko iščekivanu – doduše ne i za sve njezine građane – Europsku uniju.
Da je granica svih ovih godina neovisnosti ponajprije razdvajala dva naroda i da sve one rampe, kućice i uniforme znaju otežavati njihove živote, navike i običaje, naznačio je u svom govoru domaćin manifestacije, načelnik Općine Matulji Mario Ćiković. Načelnik poručuje da je granica Matuljima zadnjih 20 godina donosila probleme, što ilustrira situacijama iz svakodnevnog života.
– Naši građani radili su u Ilirskoj Bistrici, a Bistričani u Matuljima ili Rijeci. Naši su pokopani na istim grobljima koja su to prestala biti jer su sprovodi morali prijeći ovaj granični prijelaz. A to je samo jedan od manjih problema s kojim smo se svih ovih godina u Matuljima suočavali. Nestankom granice, ubrzat će se promet ljudi i roba, a mi ćemo ponovo postati jedna cjelina, reče ne skrivajući emocije Mario Ćiković koji u punopravnom članstvu Hrvatske u EU za sve vidi novu i veliku šansu.
Manje-više isto poručuje i župan Zlatko Komadina koji se nada »da je ovo bilo zadnje okupljanje na ovom graničnom prijelazu u povijesti Hrvatske«.
– Ostat će granična crta, ali prijelaza više neće biti. Ovaj čin važan je, što reče Ćiković, zbog mrtvih, ali jednako tako i živih. Kada, recimo, kolega gradonačelnik Vojko Obersnel ide u posjeti svojim rođacima u Sloveniji ili kada ja putujem u rodnu Ljubljanu. Prezimena svih nas uz slovensko-hrvatsku granicu najbolje govore koliko smo međusobno pomiješani. A granice oduvijek dijele ljude, premda su Primorsko-goranska županija i njezine općine, kao i svi oni koji žive uz granicu puno toga učinili da tako ne bude, kazao je Komadina. . Emil Rojc, gradonačelnik Ilirske Bistrice, također podsjeća da između građana Slovenije i Hrvatske kroz duge godine zajedničke povijesti nije bilo državne granice i da su se »narodi čvrsto povezivali kulturno i gospodarski«, što je ostalo vidljivo sve do današnjih dana. »Ne prođe kod nas u Ilirskoj Bistrici niti jedna malo veća svečanost«, dočarava tu povezanost Rojc, »bez da pozovemo svoje prijatelje iz Hrvatske«.
– Ilirska Bistrica svoj najveći razvoj dosegla je u godinama kada se naše gospodarstvo temeljilo na Rijeci i njezinoj okolici. U Rijeku smo išli u školu, na posao, k liječniku… S druge strane, Ilirska Bistrica opskrbljivala je Rijeku brojnim svojim proizvodima. Nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja dviju država, dobili smo crtu razdvajanja. Preko noći naši su se životi promijenili. Prilagodili smo se novim okolnostima, međutim Ilirska Bistrica je najbolji primjer što granica znači za gospodarstvo jednog malog mjesta. Polovina našeg radno sposobnog stanovništva ostala je bez posla, a poduzeća su masovno otišla u stečaj. Ovaj simbolički čin rušenja državne granice i ulazak Hrvatske u EU i za nas je značajan događaj, kazao je župan Emil Rojc i pozvao na uspostavljanje starih odnosa među susjednim općinama Matulji i Ilirska Bistrica.
Kristinu Valenčić, saborsku zastupnicu Republike Slovenije, jednako tako veseli činjenica da su dvije zemlje nakon 20 godina ponovo čvrsto povezane. Hrvatskoj poručuje da je EU prostor u kojem se države i narodi međusobno poštuju i cijene, da vlada kultura dijaloga i da je prema tome »dragocjeno živjeti u takvom okruženju«.
– Ne može se sve mjeriti brojevima. Zajednička europska budućnost Hrvatske i Slovenije puno će značiti za kulturu, obrazovanje i gospodarstvo građana koji žive uz granicu, veli Valenčić koja u Hrvatskoj vidi dobar primjer za sve ostale zemlje koje se pripremaju za pristupanje u Uniju.
