Građani Hrvatske trebaju znati da više nisu sami, dio su velike cjeline, što je veoma bitno u globalnom svijetu brzoga razvoja. Zemlja od 4,3 milijuna stanovnika koja postaje dijelom jedne grupe tako će lakše će čuvati svoju poziciju u svijetu
Paul Vandoren, šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, glavni europski ambasador EU koji je u našoj zemlji proveo četiri pune godine, na kraju je s mandatom.
Hrvatska od 1. srpnja, za samo 15 dana, postaje punopravna članica i misija Europske unije u Hrvatskoj kao institut nestaje. Sada smo dio EU, a veleposlanik Paul Vandoren i osobno završava karijeru i odlazi u mirovinu.
S veleposlanikom smo, uz ostalo, razgovarali o važnosti ulaska Hrvatske u Europsku uniju i izazovima koji su pred njom. Upitali smo ga i bi li hrvatska vlada, prema njegovom mišljenju, trebala raspisati referendum o unošenju odredbe o braku kao zajednici žene i muškarca u Ustav ili temeljna ljudska prava ne bi trebala biti na taj način unošena u Ustav ? No, nije želio komentirati.
– Evo, poklopilo se. Idem u mirovinu. Obavio sam posao.
S kim ste u hrvatskim vladama najbolje surađivali u ove četiri godine, tko vam je bio najugodniji sugovornik.
– To vam, naravno, ne mogu reći. Sa svima sam doista izvrsno surađivao. Hrvatska je puno učinila. Zadovoljstvo je moje.
Što će za Hrvatsku značiti ulazak u punopravno članstvo EU 1. srpnja?
– Pokušat ću vam odgovoriti slikovito: to znači da će Hrvatska ući i smjestiti se u kuću u kojoj je 28 soba, dakle u kući gdje 28 zemalja uživa ista prava i odgovornosti, gdje se zajedno odlučuje o svim mogućim zajedničkim posljedicama, gdje se donose odluke koje utječu na život građana svih tih 28 članica. To je kuća koja još nije dovršena, još je niz izazova pred svima, otvorenih pitanja, no sve države članice, pa tako i Hrvatska, imaju jedinstvenu i povijesnu priliku živjeti u takvoj zajednici. To je jedinstveni primjer u svijetu, i mi smo na to ponosni. Kad se pogleda povijest Hrvatske, kao i današnji kontekst, može se slobodno reći: Hrvatska se vraća u kuću kojoj pripada. U toj kući poštuju se iste, zajedničke vrijednosti i one vrijede za sve. U Europskoj uniji imamo jasan cilj kuda idemo, mada smo u procesu i tek se razvijamo, a vjerujem da će se i Hrvatska, kao i svi njezini građani, osjećati kao kod svoje kuće u EU. To će za Hrvatsku biti značajna promjena u odnosu na ono što je bila kroz zadnjih 40-50 godina, a treba napomenuti da je vaša zemlja u ovih zadnjih nekoliko godina, otkako su počeli procesi vezani uz EU, već bitno transformirana.
Koji su sada najveći izazovi za Hrvatsku, po ulasku u EU?
– Hrvatska je i dosad imala svoje promatrače u EU, oni su opservirali način rada, a i aktivno sudjelovali, vidjeli su kako se donose odluke i kakva je unutarnja organizacija sustava. Sad će konačno hrvatski predstavnici i sami doista moći sudjelovati u donošenju odluka. Moći će dati svoj glas i činiti zajedničku odluku. To je za Hrvatsku velika prilika. Na taj način će se moći štititi interesi svakog građanina Hrvatske. Ali, naravno, hrvatski predstavnici morat će raditi i u najboljem interesu svih ostalih država, odnosno europske zajednice država. Mi funkcioniramo na konceptu konsenzusa.
Koja je prva promjena koju će građani Hrvatske moći osjetiti, da tako kažemo, već 1. srpnja?
Graditelj mosta
Na koji način je to važno?
– To je vrlo važno zbog povijesne i kulturne povezanosti Hrvatske sa zemljama s kojima graniči. Hrvatska će imati ulogu »graditelja mosta« prema susjednim zemljama na jugoistoku Europe, ona će biti poveznica tih zemalja sa EU.
To je utvrđeno kao glavni zadatak Hrvatske u EU?
– Mislim da je to područje u kojemu se Hrvatska može jako dobro pozicionirati unutar EU, jer je Hrvatska kroz pristupni proces ojačala svoje institucionalne kapacitete, radila na implementaciji vladavine prava, sveukupno uzevši jako dobro se pripremila, i u tom smislu može biti uzor susjednim zemljama. To svoje iskustvo, »know how«, Hrvatska može prenijeti susjedima.
Kako stoje stvari s mogućnostima proširenja EU?
– Crna Gora je pokrenula proces pregovora, nadam se da će i Srbija uskoro dobiti datum za početak pregovora, pogotovo sad nakon postizanja sporazuma Srbija-Kosovo. Ali ta odluka još nije donesena. O tome će do kraja lipnja odlučiti svih sadašnjih 27 zemalja članica.
Dakle proces proširenja po vama nije zaustavljen, nije upitan?
– Nije.
Ali neprestano se spominje zamor od proširenja?
Mislim da su zbog ekonomskih razloga države članice samo malo opreznije, budući da bi to iziskivalo nove daljnje troškove za EU. Interes EU je nastavak rada na integraciji svih zemalja jugoistočne Europe.
Kojim redoslijedom možemo očekivati taj proces? Prvo Crna Gora, pa Srbija, pa…?
– Ne želim spekulirati ni o datumima niti redoslijedu. Obično znamo kad postupak počinje, ali nikada ne znamo kada će završiti. Iskustvo me tome naučilo. U svakom slučaju, najbolje je da sve zemlje s pripremama i reformama počnu odmah, jer ionako će morati učiniti sve ono što se mora učiniti. Pritom su važna dva faktora: da vlast određene zemlje doista želi pristupanje EU, i drugo, da u tome ima podršku vlastitih građana. Da bi se do toga došlo, potreban je širok javni dijalog, civilno društvo mora odigrati svoju ulogu, građani moraju biti informirani…
A Hrvatska će biti uzor susjedima?
– Hrvatska ima svoju ekspertizu, koju može ponuditi kao pomoć susjedima. Uostalom, Hrvati puno bolje poznaju svoje susjede nego što ih poznaju druge zemlje članice, i vjerojatno u tom smislu može dosta pomoći. Proces pristupanja u svim zemljama je sličan, važna je implementacija vladavine prava, reforme, i sve su to procesi koje je Hrvatska već prošla. Dakle, redom, borba protiv korupcije, protiv organiziranog kriminala, za funkcionirajuće pravosuđe. To su područja gdje Hrvatska može puno pomoći.
Praćenje se nastavlja
Hrvatska je prošla najrigorozniji nadzor tijekom pregovora. Dodatna kontrola u provođenju standarda EU neće biti potrebna?
– Hrvatsku će se pratiti kao i sve druge zemlje članice. Europska komisija prati borbu protiv korupcije svugdje, kao i funkcioniranje pravosuđa. U proljetnom izvješću o monitoringu naročito se pratio, u obliku »semafora«, odnos funkcioniranja pravosuđa i funkcioniranja ekonomije u Hrvatskoj. To je za nas bilo posebno važno u kontekstu još uvijek nedovoljne mogućnosti ulaska investitora u Hrvatsku.
Investitori i dalje Hrvatsku smatraju »neprijateljski« nastrojenom?
– Mnogi investitori vjeruju da hrvatsko pravosuđe još uvijek nije dovoljno reformirano da bi investicije doista došle. Znate da je Hrvatska prošla vrlo striktne kontrolne mehanizme i rigorozan nadzor od početka pa sve do kraja predpristupnog procesa. A s druge strane, vjerujem da hrvatske vlasti, svi redom od predsjednika Republike preko Sabora do Vlade, potpuno jedinstveno smatraju da reformama nije kraj nego da se one, dapače, moraju nastaviti. Situacija u Hrvatskoj nije drugačija nego u drugim zemljama, što se ekonomske krize tiče, i onda će se kontrolirati jednako kao što se kontroliraju Grčka, Italija, Španjolska, koje su također u procesu strukturnih reformi. Utoliko, najveći je izazov za hrvatsku Vladu da donese one mjere koje će dovesti do ekonomskog rasta i novog zapošljavanja.
Postoji li bojazan za Hrvatsku da joj se dogodi kao Sloveniji nedavno, kad se našla na rubu bankrota?
Oprezni investitori
Jesu li članovi hrvatske Vlade, ministri, od vas iz Europske komisije dobili striktne »naputke« o tome u kojem smjeru voditi reforme u svojim resorima?
– Jasno smo rekli da je Hrvatska spremna za pristupanje u svim poglavljima, a akcijski plan koji je donijela Vlada incidira da će se s reformama nastaviti dalje. Vlada je to sama rekla. To je njihova odluka. Nisam iznenađen time, jer su u Hrvatskoj ljudi svjesni da se reforme moraju provesti do kraja, svi znaju da je potrebno voditi borbu protiv korupcije, npr. ministar pravosuđa zna što mu je činiti itd.
Više puta ste rekli da hrvatski ministri »jako dobro znaju koje reforme moraju provoditi«, što to znači?
– Moja je percepcija da ova Vlada ima snažnu volju da provede svoj akcijski plan, to znači da svaki ministar ima svoj »portfoglio« sa mjerama i mislim da svi jako dobro znaju očekivanja Europske unije u svakom resoru. EU je otvorena za savjete i vođenje, naša Europska komisija je servis u tom smislu, a to je naravno važno jer smo svi kolektivno odgovorni u tome da zajedno radimo na rješavanju ekonomske krize u Europi. Zato Vlada ima našu podršku.
Što Hrvatska točno mora učiniti za uklanjanje administrativnih barijera za investitore?
– Moram reći da je ova Vlada dosta napravila na tom planu, pozitivni su signali, međutim percepcija investitora je da je u tom procesu i dalje još prisutno dosta korupcije, bez obzira na sve te napore. Investitori imaju osjećaj da su njihovi interesi ugroženi nedovoljno funkcionirajućim pravosuđem.
To govorite konkretno, iz primjera konkretnih investitora?
– Da, iz komunikacije s onima koji su u Hrvatsku već došli, suočili se s problemima, kao i onih koji tek izviđaju mogućnosti ulaganja.
Problem u mentalitetu
Je li glavni problem Hrvatske sporost administracije ili korupcija?
– Oboje. I to nije nužno ista stvar. Takvo birokratsko ponašanje nažalost vodi u nesigurnost za ulagače, komplicirane i nedorečene procedure u izdavanju dozvola, koje spore i duge, obeshrabruju investitore.
Je li ova Vlada dovoljno učinila na reformi javne uprave?
– To je isto bio jedan od važnih zahtjeva EU u procesu pristupanja. Javna uprava mora biti efikasna, funkcionirajuća.
Je li prevelika naša javna uprava, treba li je rezati?
– Ne bih rekao da je prevelika, ali je upitne efikasnosti. Ona treba biti na usluzi investitorima. Čini mi se da je problem u mentalitetu. A to se odnosi na sve razine, do državne preko regionalne do lokalne.
Možete li objasniti: koliko će svoje autonomije hrvatska vlast izgubiti nakon 1. srpnja? To je pitanje oko kojega je u Hrvatskoj sve ovo vrijeme bilo najviše straha i bojazni?
– Hrvatska je suverena i nezavisna zemlja, i točka. Ali sigurno da postoji niz područja gdje Hrvatska više neće moći apsolutno samostalno donositi sve odluke nego će to činiti zajedno s ostalima u europskim insitucijama. To je zapravo ono što je vrhunac: zajednički donositi odgovorne odluke na korist svih.
Koja su to područja?
– Niz je područja gdje Europska komisija preuzima inicijativu za zaštitu zajedničkih interesa: od zaštite potrošača, zaštite okoliša, zaštite zajedničkog tržišta, potom kontrola državnih potpora itd. Standardi razmjene dobara u EU su solidarni i ujednačeni, za svih vrijede ista pravila.
Što je sa socijalnom mobilnošću hrvatskih građana, je li dogovoreno koje će zemlje imati duži prijelazni period za ulazak hrvatskih radnika?
– Danas to još nije definirano, razgovori su u tijeku, pitajte me za desetak dana. U svakom slučaju, broj takvih zemalja bit će manji nego 2004. godine kad je došlo do velikog vala proširenja.
