Imamo dobar teren, dobre krevete i kvalitetnu ishranu. I što nam više treba? – rekao je Kek, koji razmišlja momčad ponovo odvesti u Gorski kotar idućega tjedna iako je bio planiran ostanak u Rijeci
RIJEKA » Čim se prođe naplatna postaja po izlasku s autoceste Rijeka – Zagreb na odvojku za Fužine, odnosno Vrata, na prvom raskrižju stoji drveni putokaz: Igralište Omladinca. Smjer lijevo. Slijedi vožnja kroz Vrata pa gotovo na kraju mjesta skretanje ulijevo. Cesta vodi ispod autoceste do sportskog kompleksa Nogometnoga kluba »Omladinac« u nogometnom svijetu poznatijem kao Gmajna.
Mnogi Riječani su nebrojeno puta prošli autocestom i vidjeli igrališta, ali je vjerojatno malo njih odlučilo posjetiti travnjak jednog od poznatijih goranskih klubova koji je nažalost ove sezone zbog financijskih problema okončao natjecanje svoje seniorske ekipe u Prvoj županijskoj ligi. Šteta, jer Gmajna uz malo ulaganja može ponuditi puno i na koncu oplemeniti društveni život Fužina i Vratiju koji je od prošloga ponedjeljka bogatiji za uglednoga gosta s Kantride. Nogometaši »Rijeke« do petka će boraviti u hotelu »Bitoraj« u Fužinama, a dvaputa dnevno trenirati na igralištu »Omladinca« na radost lokalnih dječaka i nogometnih kibica kojima je svaki trening prilika da se okupe i »bace oko« na ono što trener Matjaž Kek i njegovi suradnici rade. Jučer ujutro nisu imali prilike vidjeti nešto posebno, ali su zato imali što čuti.
Dok prvotimci »Rijeke« u Gorskom kotaru odrađuju pripreme dio onih »otpisanih« igrača radi odvojeno na Kantridi, odnosno na Podmurvicama pod stručnim nadzorom trenera Borisa Milanovića i fizioterapeuta Igora Pavačića. Klub je dužan igračima omogućiti uvjete za rad sve dok ne dođe do raskida ugovora. To pravo uživaju Mato Neretljak, Drago Gabrić i Lukasz Mierzejewski. Prema Juričićevim riječima Andrea Mutombo je blizu angažmana u Nizozemskoj, a Ivor Weitzer je također nadomak novoga kluba. S »otpisanima« treneraju i Alen Matovina i Rikardo Bagadur. Mladi riječki stoper zbog ozljede ne može nastupiti na Kvarnerskoj rivijeri pa prolazi period rehabilitacije, a Matovina, prema Juričićevu tumačenju, nije zadovoljan statusom u »Opatiji« iako su na Kantridi razmišljanja da bi tamo trebao nastaviti »kaljenje«.
Dosta zafrkancije
Vrata, utorak 10.30 sati. Igrači su na sasvim pristojnom glavnom travnjaku (pomoćno je u lošijem stanju iako ima reflektore), radili vježbe snage po unaprijed pripremljenim postajama. I to u ritmu glazbe. Kondcijski trener Ugo Maranza odlučio je razbiti monotoniju priprema i uvesti u rad – glazbenu podlogu. Iako su igrači predlagali neke lakše note koje izvode »asovi« s hrvatske scene Maranzin odabir bio je logičan – strana glazba ambijentalnog tipa. Za vrijeme vježbi nešto što daje ritam, a za kraj i istezanje – nešto relaksirajuće. Nije poznato je li u odabiru glazbe sudjelovao i trener Matjaž Kek, koji je istekom treninga pokušao nekome objasniti razliku između »mekoga« basa i nečega sličnog tome. Nekadašnji slovenski izbornik svojevremeno je puštao glazbu na jednoj mariborskoj radiopostaji. Ne skriva svoju veliku ljubav prema glazbi, posebno – jazzu.
– Ajmo sada nešto raditi, dosta je bilo zafrkancije! – povikao je u jednom trenutku mariborski stručnjak istekom vježbi snage, koordinacije… i uzeo štoperice u ruke. Uslijedilo je ono što igrači najmanje vole – trčanje bez lopte.
Kek tvrdi da nije od onih trenera kojima je draža štoperica od lopte, ali neke stvari su neizbježne. Dobra je vijest da su rezultati testiranja zadovoljavajući. Igrači koji su dovedeni nisu došli u zapuštenom stanju. Poslijepodne se više radi s loptom koja u jutarnjem terminu uglavnom služi za zagrijavanje. »Bijeli« su u petak trebali igrati i prvu pripremnu utakmicu protiv nekog lakšeg suparnika, ali nemogućnost pronalaska suparnika (nižerazredni klubovi su prestali s treninzima), će vjerojatno prisiliti struku »bijelih« na improvizaciju, neku vrstu internog dvoboja.
Idealna visina
Šteta, jer mladim Vratarcima i Fužinarcima, dječacima koji možda sanjaju da će jednoga dana krenuti putem svojih slavnih sumještana Ivana Mancea (Vrata) i Daria Kneževića (Fužine), bi takvo nešto upotpunilo doživljaj. Iako, i sam dolazak igrača »Rijeke« atrakcija je za goransko mjesto koje bi možda jednoga dana moglo živjeti od nogometnog turizma.
»Rijeka« je prema općem dojmu ojačala momčadi, a činjenično – podmladila. Naime, pridodaju li se dvadeset i četvorici igrača koji se nalaze na pripremama u Gorskom kotaru mladi reprezentativci Mato Miloš i Niko Datković, te rekonvalescent Danijel Cesarec dolazi se do brojke od 27 prvotimaca koji su prosječno stari – 24,5 godina. »Rijeka« nakon dugo vremena nema u svojem rosteru igrača koji je zagazio u duboke tridesete godine. Najstariji je Dario Knežević s 31 godinom, a u četvrto desetljeće zagazili su još samo Ivan Mance (30) i Danijel Cesarec (30). »Bijeli« najviše igrača imaju od 21. do 25. godine (11), te od 25. do 30. godine (10.). Trojica imaju manje od 21 godine. Na tragu podmlađivanja je bio prijelazni rok. »Rijeka« je otpustila igrače prosječne starosti 26,8 godina, a dovela igrače koji su u prosjeku stari tek nešto više od 23 godine.
Uostalom, trener Matjaž Kek je oduševljen svime, a to govori čovjek kojemu je Pohorje, hit destinacija kada su u pitanju ljetne pripreme nogometaša, u dvorištu. Tajna je u nadmorskoj visini. Pohorje je na 300 metara nad morem (premalo!), a Vrata 500 metara više. Taman za ono što nogometašima treba! Nedostaje ono što su drugi odavno napravili – kvalitetnija infrastruktura. Dvorana, svlačionice, wellnes centar, još poneki travnjak, samim time i adekvatni suparnik za prijateljske utakmice, iako ni ovo čim Riječani raspolažu nije loše. Dapače!
– Imamo dobar teren, dobre krevete i kvalitetnu ishranu. I što nam više treba! – rekao je Kek, kojemu se toliko dopalo u Vratima i Fužinama da razmišlja momčad ponovo odvesti u Gorski kotar tijekom idućega tjedna iako je bio planiran ostanak u Rijeci do polaska momčadi u Kranjsku Goru.
