Nemojte mi laskati, znam ja što me u petak čeka u Zagrebu. I odmah ću vam reći, Štimac je u puno boljoj situaciji od Strachana. Uostalom, nije li točan podatak da Hrvatska ovu utakmicu dočekuje kao četvrta reprezentacija na svijetu. Znate li koja je Škotska? Sedamdeset osma! Sve smo rekli, jel' tako? – kaže Strachan
Poznati riječki menadžer Pedo Rački odradio je uvertiru poslije koje zaista nije bilo nikakvih barijera. Telefonski razgovor između Rijeke i Glasgowa tekao je kao razgovor dvojice dugogodišnjih prijatelja, a ne ljudi koji se prvi put čuju. Uostalom, veliki škotski nogometaš, a danas izbornik Gordon Strachan, bio je toga popodneva jako dobro raspoložen:
– Pooozdraaav Hrvatskaaa, veeeeliiiikiiii pozdravi iz Glasgowa. Usput, spremate li se za veliku utakmicu? – upitao je Strachan.
Teško je gospodinu Strachanu objasniti da Maksimir u petak vjerojatno neće biti pun, da Škotsku u Hrvatskoj nitko ne smatra ozbiljnim protivnikom i da su svi uvjereni u pobjedu »kockastih«. Zato je odgovor bio maksimalno pristojan. Nešto u smislu »Štimac mora biti oprezan kada igra protiv momčadi koju vodi Gordon Strachan«. Samo… Strachan je predugo u nogometu da ne bi prepoznao aktualan trenutak hrvatskoga, ali i škotskoga nogometa.
Kada govori o iskustvima u radu s hrvatskim nogometašima, Gordon Strachan »ponosno« ističe jednu neslavnu avanturu s Robertom Jarnijem.
– Znate li vi da sam Robertu Jarniju bio trener doslovce samo dva dana? Bio sam trener u »Coventry Cityju«, a momak je potpisao ugovor. Bio sam sretan, jer sam dobio jednog jako dobrog igrača na kojem sam gradio taktiku za buduću sezonu. Kad ono… Čovjek me prevesla i za dva dana ode u »Real«. Samo… Netko je tada morao platiti milijun i 200 tisuća funta da se raspara papir na kojem je Jarni potpisao da će biti igrač »Coventryja«. Da, sve ima svoju cijenu, ha, ha, ha…
– Nemojte mi laskati, znam ja što me u petak čeka u Zagrebu. Svjestan sam jako dobro čime raspolažemo moj kolega Štimac i ja. I odmah ću vam reći, Štimac je u puno boljoj situaciji od Strachana. Uostalom, nije li točan podatak da Hrvatsku ovu utakmicu dočekuje kao četvrta reprezentacija na svijetu. Znate li koja je Škotska? Sedamdeset osma! Sve smo rekli, jel’ tako?
Štimčev privilegij
Strachan je u pravu. Škotska ni kvalitetom, ni bodovnim učinkom nema pravo na optimistične najave skorašnje utakmice na maksimirskom travnjaku. Samo… Nogomet je igra u kojoj ne pobjeđuje uvijek bolja momčad.
– I to je točno, ali Hrvatska je u natjecateljskom zanosu. Prva je u skupini, iza nje su odlični rezultati i, što je najvažnije, jako, jako dobra momčad. Puna velikih, klasnih igrača. Mandžukić, Modrić, Srna… Ma, nema smisla nabrajati. Štimac ima rijedak privilegij raditi s tako dobrom grupom igrača. Zapravo, mene ova aktualna generacija jako podsjeća na onu zlatnu generaciju koja je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj napravila sjajan rezultat. Ono su bili sjajni igrači, Prosinečki, Bokšić, Šuker… Da se smrzneš. Međutim, Hrvatska danas sa Štimcem na čelu izgleda jednako moćno, a još poletnije, agresivnije. Uostalom, usporedite samo u kojim klubovima igraju vaši, a u kojima naši reprezentativci. Mandžukić je nedavno s »Bayernom« postao europski prvak, Modrić igra u »Realu«, većina ostalih reprezentativaca u klubovima najboljih europskih liga. Moji igrači ili igraju u klubovima iz donjeg dijela Premierlige ili u drugoligaškim engleskim klubovima. To, međutim, ne znači da ćemo se mi unaprijed predati.
Strachan iz dana u dan ostaje bez važnih igrača, u Zagrebu u petak vjerojatno neće biti Caldwella, Bridcutta, Brownea, Wallacea, Foxa…
– Situacija nije bajna, ali svjesni smo da je ovaj kvalifikacijski ciklus za nas, što se nekog rezultatskog dometa tiče, gotova stvar. Mi ćemo do kraja natjecanja nastojati biti što teži protivnik svakome s kime budemo igrali, ali razlog zašto sam prihvatio izborničku funkciju je čijenica da silno vjerujem u naše mlade igrače, od kojih za nekoliko godina očekujem da zablistaju u punom sjaju. Za otprilike dvije ili tri godine očekujte od Škotske dobre rezultate, u mojim rukama je jedna jako talentirana generacija škotskoga nogometa, materijal koji jamči rezultatski iskorak. Zato je za nas i rezultat u Zagrebu, ali i predstojećim utakmicama ovoga kvalifikacijskoga ciklusa, ipak u drugom planu. Gledam na tu utakmicu kao test, a naravno da kao izbornik imam obavezu prema svojoj zemlji izvući maksimum iz momčadi. Koliko će to biti dovoljno, saznat ćemo u petak.
Sir Alex Ferguson
Kao jedna od legendi »Manchester Uniteda« koja je u petogodišnjem razdoblju za »vragove« odigrala 160 utakmica, slavni je Škot itekako pozvan komentirati trenersku promjenu na Old Traffordu. Najvećega trenera kojega je Škotska ikad imala, sir Alexa Fergusona, zamijenio je još jedan Škot, bivši trener »Evertona« David Moyes. Zašto Moyes, a ne Strachan?
» Igrao za Dundee (1971-1977), Aberdeen (1977-1984), Manchester United (1984-1989), Leeds United (1989-1995) i Coventry City (1995-1997)
» Za škotsku reprezentaciju odigrao 50 utakmica i postigao pet pogodaka
» U trenerskoj karijeri vodio Coventry City (1996-2001), Southampton (2001-2004), Celtic (2005-2009), Middlesbrough (2009-2010)
» Ove godine postao škotski izbornik
» U igračkoj karijeri s Aberdeenom dvaput postao prvak Škotske (1979/80, 1983/84) i osvojio tri škotska kupa (1982, 1983, 1984), Kup kupova (1983) i europski Superkup (1983). S Manchester Unitedom osvojio FA kup (1995), a s Leeds Unitedom FA Chariti Shield (1992)
» Kao trener s Celticom triput uzastopno postao prvak Škotske (2005/06, 2006/07, 2007/08), osvojio škotski Kup (2007) i dvaput Liga kup (2006, 2009)
» 2007. godine uvršten u Kuću slavnih škotskog nogometa
– To pitajte Fergusona, on je taj koji odlučuje, ha, ha, ha… Šalim se malo, ja sam škotski izbornik i ponosan sam što sam dobio priliku voditi najbolju momčad svoje zemlje. Uostalom, što nedostaje Moyesu, momak je radio odličan posao u »Evertonu«. Samo… Nemoguće je zamijeniti Fergusona. Jednostavno nemoguće. On je jedan jedini. Neponovljiv.
Jesu li to uistinu Strachanovi hvalospjevi na račun čovjeka koji je u svojoj autobiografiji izdanoj 1999. godine ovako napisao za aktualnoga škotskoga izbornika: »Odlučio sam da se ovom čovjeku ne može vjerovati ni milimetra. Do te mjere da mu ne bih ni stražnjicu okrenuo na sekundu!«. Ferguson i Strachan u svakom slučaju imaju što reći jedan o drugome nakon što su o njihovim sukobima iz zajedničkih dana u »Aberdeenu« i »Manchester Unitedu« napisani romani.
– To je stvar prošlosti. Ferguson je najveći nogometni trener na svijetu, nitko mu nije ni do koljena. Najveći psiholog među trenerima, briljantno je to kako vodi momčad. A znate zašto je to tako? Zato što je već pedeset godina ljut. Ljutnja ga tjera na uspjeh. Može zvučati čudno, ali tako je. A to što se između nas dvojice događalo… Ja sam zaboravio. Bilo pa prošlo. I samo da znate, mi smo nekoliko puta poslije toga sjedili zajedno satima, prepričavali dogodovštine iz prošlosti i umirali od smijeha. Uostalom, kako da se ljutimo jedan na drugoga kad nam sinovi usko surađuju. Njegov sin Darren je trener seniorske momčadi »Peterborough Uniteda«, a moj sin Gavin trener u omladinskoj školi istoga kluba.
