Nastavak kampanje odrađen je jer se odraditi mora, održano je nekoliko presica s uobičajenom retorikom i utiskom kao da oba kandidata za riječkog gradonačelnika jedva čekaju da se izborni proces završi. Jednako tako je i s građanima, koje će se jako teško motivirati da u većem broju izađu na birališta
RIJEKA Građani Rijeke u nedjelju će 2. lipnja 2013. godine ponovno izaći na birališta, a riječki drugi krug, prema ispitivanjima javnog mnijenja, bit će jedan od najnezanimljivijih jer se očekuje uvjerljiva pobjeda SDP-ovog kandidata Vojka Obersnela nad HDZ-ovcem Hrvojem Burićem.
Nije teško predvidjeti da će izborna participacija pasti ispod 30 posto, a to je najveći poraz za riječke demokratske procese. Izlaznost u Rijeci i u prvom krugu bila je među najnižima u Hrvatskoj, 32,14 posto, odnosno biračko je pravo iskoristilo 36.312 birača od ukupno 113.000 upisanih, što je za 4,7 posto manje u odnosu na izbore iz 2009. godine.
Rijeka je sada prvi put iskusila drugi krug izbora, a prema onome što se događalo u protekla dva tjedna, jasno je da su se od kampanje zamorili i kandidati i javnost. Jednostavno, nastavak kampanje odrađen je jer se odraditi mora, održano je nekoliko konferencija za novinare na kojima se mogla čuti uobičajena retorika i kao da oba kandidata za riječkog gradonačelnika jedva čekaju da se izborni proces završi.
Jednako tako je i s građanima koje će se jako teško motivirati da u većem broju izađu na birališta. Očito je da sve više jačaju oni koji ocjenjuju da su izbori besmisleni i da se neizlaskom na njih šalje najjača poruka političkim elitama.
Burić ni kriv ni dužan
Dijelom je to tako jer politički akteri iz izbornog ciklusa u izborni ciklus gube sve više legitimiteta, ali drugi sustav ne postoji pa od revolta najviše koristi imaju kandidati koji iza sebe imaju jaku stranačku bazu. Barem kada je riječ o većim sredinama, jer je vrlo rijetko da u gradovima, ako se isključi fenomen Milana Bandića, neki nezavisni kandidat može ugroziti kandidate jakih političkih stranaka. No, nije to samo hrvatska specifičnost.
Pitanje je bi li u Rijeci političke tenzije pale u drugom krugu da je kandidat Laburista uspio prestići Burića i ući u drugi krug. Tada bi se on i Obersnel tukli za dio istih birača i vrlo vjerojatno aktualni riječki gradonačelnik ne bi mirno spavao. Šustar nije uspio, a razlog treba tražiti upravo u niskoj izlaznosti.
Da nije bilo Šustara, očito je da bi HDZ-ov kandidat bio potučen do nogu. Valja podsjetiti da je upravo Burić predsjedao sramotnom skupštinom na kojoj je za predsjednika riječkog HDZ-a izabran Lucijan Vukelić
Iako se čelnici riječkih oporbenih stranaka ubijaju od dokazivanja da je za to kriva riječka vlast kako bi opravdali vlastiti neuspjeh, prije svega još jednu izbornu katastrofu Nikole Ivaniša, stvari ne stoje tako jer je očito da birači nisu bili dovoljno motivirani od strane same oporbe, jer ih nisu prepoznali kao alternativu koja je vrijedna izlaska na izbore.
Prije četiri godine Rijeka nije imala drugi krug jer je Obersnel ubjedljivo pobijedio s 58,27 posto osvojenih glasova, ali iskustva drugih jedinica lokalne i regionalne samouprave pokazala su da se izlaznost u drugom krugu smanjuje i do 10 posto, a što značajno utječe na legitimitet onih koji su na takav način osvojili izvršnu vlast
Upravo zbog toga Šustar je ostao bez drugog kruga, a vidljivo je bilo da je bio prilično pasivan i osim novog lica na riječkoj političkoj sceni, nije se previše trudio nametnuti ritam koji bi potaknuo građane na nedjeljni izlazak iz dnevnih boravaka, ali na birališta.
Burić je tako, a na čemu mu ipak treba čestitati, ni kriv ni dužan ušao u drugi krug. Da će stvari biti vrlo izvjesne, bilo je jasno nakon što su drugi Obersnelovi protukandidati odbili javno podržati HDZ-ovog kandidata u drugom krugu. S razlogom je to Burić kvalificirao kao izdaju svih onih koji očekuju promjene, nazvavši Laburiste i PGS-ovce smokvinim listom SDP-a. A prije kampanje svi su Obersnelovi protukandidati krenuli s porukom da Rijeka treba promjene ili je očekuje propast.
Da to stvarno misle, sigurno bi podržali Burića. No, oni su se vadili na odluke stranačkih tijela i slično, a vjerojatno su već u rokovnike zabilježili sastanak s Obersnelom oko postizbornih dogovora.
Biondićevci ostali doma
Buriću na ruku ne ide, iako on priča o tome da Obersnel nema legitimitet, ni izborni rezultat u prvome krugu. Naime, njegova stranačka kolegica Vesna Buterin 2009. godine, kada je HDZ bio u silaznoj putanji, osvojila je 21,83 posto glasova, odnosno za nju je glasovalo 10.165 birača.
Četiri godine kasnije Burić je dobio 16,09 posto. Riječ je gotovo o šest posto manjoj podršci, ali za Burića je još gore kada se navede podatak da su njegovo ime zaokružila 5.842 birača, gotovo 50 posto manje nego za Vesnu Buterin. Sve to ukazuje da su se unutrašnje svađe u riječkom HDZ-u itekako odrazile na izlaznost njihovih birača u prvom krugu i da su oni koji su nezadovoljni smjenom Mile Biondića i kasnijim onemogućavanjem njegove kandidature za predsjednika riječkog ogranka, ostali kući.
5.842 birača glasala su u prvom krugu za Burića, gotovo 50 posto manje nego za Vesnu Buterin četiri godine ranije
Da nije bilo Šustara, očito je da bi HDZ-ov kandidat bio potučen do nogu. Valja podsjetiti da je upravo Burić predsjedao sramotnom izbornom skupštinom na kojoj je za predsjednika riječkog HDZ-a izabran Lucijan Vukelić nakon što su se na Jadranskom trgu 1 dosjetili onemogućiti Biondićevu kandidaturu zbog organiziranja domjenka, a zbog čega je čovjek prijavljen Sudu časti.
Tome treba dodati da je HDZ dobio dva vijećnička mandata manje u Gradskom vijeću, a za razliku od izbora 2009. godine, ovaj put su imali i koalicijske partnere – HSS i HSP AS. Kada se podvuče crta i hladne glave analiziraju varijable, i ako u nedjelju Burić ne napravi neko izborno čudo, jasno je da pred HDZ-om stoji i te kako još puno posla na stabilizaciji stranke. Zbog toga nikoga ne treba čuditi da osobno u Rijeku nije došao dati podršku Hrvoju Buriću ni Tomislav Karamarko, već je poslao drugi politički ešalon u vidu Davora Stiera.
SDP-ovi birači umorni
Razloga za slavlje i točenje šampanjca nema ni Vojko Obersnel. Ako dobije Burića, i koliko god to bilo nadmoćno, pobjeda će mu imati gorak okus. Sreća je njegova da je SDP-ova koalicija dobila potrebnu većinu s 18 mandata u Gradskom vijeću jer bi mu u suprotnom sigurno prisjela izborna pobjeda. Da je aktualni riječki gradonačelnik bio neugodno iznenađen rezultatima izbora i da ne može prežaliti dva posto koja su mu nedostajala, bilo je jasno u izbornoj noći na brodu Marina, gdje je bio SDP-ov stožer.
Naime, Obersnel je 2009. godine dobio 58,27 posto glasova, za njega je glasovalo 46.558 birača. Četiri godine kasnije i unatoč neposrednom mandatu koji je tako jako želio i kao predsjednik Udruge gradova koja se zalagala za neposredne izbore, za njega je glasovalo 17.450 birača, 48,06 posto. U četiri godine s velikim ovlastima nije uspio ojačati svoju poziciju. Dapače, izgubio je 10 posto.
No, sreća je njegova da je kandidat SDP-a koji ima jaku stranačku infrastrukturu pa je izbjegnuta politička blamaža. Svakako mu u korist ne ide stagnacija Rijeke kao rezultat promašenog gospodarskog koncepta, prije svega državnog, ali i onog gradskog. No, ovaj put i SDP-ovi birači očito su umorni od vječnih opravdanja kako je HDZ ostavio državu u dugovima, kako su ormari puni kostura koji ispadaju…
U četiri godine Obersnel s velikim ovlastima nije uspio ojačati svoju poziciju. Dapače, izgubio je 10 posto
Građanima Hrvatske je dosta i očekuju neke konkretne rezultate u smislu boljeg životnog standarda i teško da će više proći priča o potrebi strpljivog čekanja dok se po njihovom džepu sve više udara. Rijeka je poslala poruku ne samo Obersnelu, već i Milanoviću i njegovoj vladi.
Lokalni izbori nastavak su trenda s europskih izbora, a taj trend svjedoči o padu popularnosti socijaldemokrata. Budući da su lokalni izbori bitni i kao međuizbori koji su najbolji pokazatelj popularnosti državne izvršne vlasti, i ako je suditi po riječkim izbornim rezultatima, Milanović bi se i te kako trebao zabrinuti, bez obzira što će sva sila statističara pokušati sve kako bi SDP proglasili izbornim pobjednikom.
