Odluka iz Haaga

Hercegovci ravnodušno iščekuju presudu šestorici čelnika Herceg-Bosne

Boris Pavelić

Načelnik općine Široki brijeg Miro Kraljević kazao je novinarima poslije skromnoga skupa kako je točno da su se u ratu dogodile nedopustive stvari, ali iz osobnog iskustva zna da šestorica haških osuđenika nisu krivi za to



MOSTAR / ŠIROKI BRIJEG Pedesetak ljudi okupilo se na molitvi za haške optuženike u središtu Širokog brijega, i to je bilo jedino javno okupljanje u Hercegovini uoči haške presude šestorici čelnika Herceg-Bosne.


Svećenik iz franjevačkog samostana na Širokome brijegu fra Stipe Biško kazao je tijekom molitve kako su haški optuženici nevini i zaslužuju slobodu te da im hrvatski narod duguje zahvalnost.


Načelnik općine Široki brijeg Miro Kraljević kazao je novinarima poslije skromnoga skupa kako je točno da su se u ratu dogodile nedopustive stvari, ali iz osobnog iskustva zna da šestorica haških osuđenika nisu krivi za to.




Ravnodušno iščekivanje – tako bi se mogla opisati atmosfera u Hercegovini dan uoči povijesne presude Haškoga suda.


Hrvatski i bošnjački političari upadljivo su suzdržani, i ne daju izjave. Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić, primjerice, bio je u Širokome brijegu tijekom molitve, ali na nju nije došao, nego ju je pratio sa sigurne udaljenosti – iz obližnjeg kafića.


Hrvatski mediji u BiH šturo su najavili sutrašnju presudu, izvještavajući uglavnom o optuženicima i njihovim obiteljima. Žrtve gotovo uopće nisu spomenuli.Među Hrvatima vlada nezadovoljstvo i rezignacija zbog toga što je Haški sud optužio čelnike Herceg-Bosne, dok Bošnjaci nerado govore o ratu, objašnjavajući kako im to samo komplicira današnjicu. U Mostaru, naime, jedni pored drugih žive ratne žrtve i osuđeni počinitelji ratnih zločina. U takvim uvjetima, rijetki su spremni govoriti o teškim iskustvima o kojima nema ni minimuma suglasnosti, niti ima izgleda da ona uskoro bude postignuta. 

Dojam je, štoviše, da ni sutrašnja presuda, ma kakva bila, neće pridonijeti usuglašavanju o tome što se zapravo dogodilo u ratu Hrvata i Bošnjaka 1993. i 1994, a pitanje je i hoće li žrtvama značiti ikakvu zadovoljštinu