Na ponos Hrvatske

Novi paraolimpijci riječka misija

Denis Frančišković

Status paraolimpijaca u Rijeci i Županiji je vrlo dobar. Imamo pet paraolimpijaca, zadovoljni smo njihovim rezultatima. To su sportaši koji su već prošli vrhunac karijere ili su na zalasku. Sada je naš plan, odnosno misija stvoriti nove paraolimpijce – kaže Luka Dobrović, tajnik Sportskog saveza osoba s invaliditetom Rijeke 



RIJEKA  Kraj svibnja po tradiciji je u gradu na Rječini vezan uz Kantridu, sportsko-navijačko druženje i nezaobilaznu – humanost na djelu. Kroz sve dosadašnje priredbe nastoji se pomoći onima kojima je to najpotrebnije, sav prihod najnovije akcije namijenjen je za pomoć mladim sportašima s invaliditetom. A oni su doista ponos riječkog, županijskog i hrvatskog sporta, posebice paraolimpijci koji su diljem svijeta pronijeli ime Hrvatske na sportskom planu. Na sam spomen riječkog i hrvatskog paraolimpijskog sporta vjerojatno se svi prvo sjete Milke Milinković, legende s Kvarnera, osvajačice prve paraolimpijske medalje za Hrvatsku, iza koje je rekordnih devet nastupa na Paraolimpijskim igrama, što dosad nije uspjelo niti jednoj sportašici na svijetu. 



 Status paraolimpijaca u Rijeci i Hrvatskoj je poprilično zadovoljavajući, no niti izbliza kao u razvijenijim zapadnim državama. 


   – U posljednje vrijeme se puno napravilo i na međunarodnom planu kada su u pitanju paraolimpijci. Ta priča se širi i najbolje je bila vidljiva iz Londona 2012. godine kada je zabilježen podatak da je čak više posjetitelja bilo na Paraolimpijskiim nego na Olimpijskim igrama. Cijenimo svu potporu koju dobivamo, ali glavni problem je nedostatak sponzora. Znamo da je u sportu situacija dosta loša po tom pitanju, ali to je jedan od gorućih problema koji nas muči – kaže Dobrović, dok Vlahović dodaje: – U inozemstvu je to sve malo drugo drugačije, više se izdvaja iz proračuna, a i paraolimpijci su kao vrhunski sportaši jednake zvijezde kao i olimpijci. Znači, imaju svoje sponzore, svoje ugovore, zarađuju…, što kod nas još uvijek nije tako. 




   Hrvatska je pak u prednosti kada je u pitanju stručni kadar. 


   – Povezanost standardnog i paraolimpijskog sporta je puno veća u inozemstvu nego kod nas. U svijetu je jedan od glavnih problema nedostatak kadra, a mi ga ovdje na sreću zaista imamo te je on izuzetno dobro obrazovan. U inozemstvu je više slučaj da se vrhunski trener u standarnom sportu dodatno obrazuje za sport osoba s invaliditetom – kaže Dobrović. 



   No, tu su i Vjekoslav Gregorović (stolni tenis), Miroslav Matić (atletika), Rudolf Petrović (streljaštvo) i Zoran Tadić (atletika). Svakako treba još spomenuti i imena pokojnih, atletičara Ivice Pribanića iz Kraljevice, koji je nastupio 1972. u Hedelbergu i Branka Šonje, koji je u košarci u kolicima nastupio 1984. u Stoke Mandevilleu. Bivši i sadašnji paraolimpijci su ponos Rijeke i PGŽ-a, mladi sportaši s invaliditetom koji tek kroče njihovim stopama pak obećavajuće nade. Misija onih koji se brinu o njima je jasna, usmjeriti što više sportaša s invaliditetom u sport, a potom i sportski rezultati kao kruna njihovog nesebičnog rada i odricanja. 


  Zagreb i Rijeka


– Status paraolimpijaca u Rijeci i Županiji je vrlo dobar. Trenutačno imamo pet paraolimpijaca, zadovoljni smo njihovim rezultatima. To su sportaši koji su ili već prošli vrhunac karijere ili su na zalasku. Sada je naš plan, odnosno misija stvoriti nove paraolimpijce – kaže Luka Dobrović, tajnik Sportskog saveza osoba s invaliditetom Grada Rijeke.  

  Paraolimpijci su po Zakonu o sportu izjednačeni s olimpijcima, prema Dobrovićevim riječima imaju svoje klubove i natječu se u okviru Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Rijeke. 


   – Oni su članovi državnih reprezentacija, putovanja na velika natjecanja uglavnom financira Hrvatski paraolimpijski odbor, dok se nastupi na državnim i regionalnim natjecanjima financiraju iz gradskog i županijskog proračuna. Koliko se izdvaja za sport osoba s invaliditetom? Pa to nije nigdje striktno definirano, ide se uglavnom kroz javne potrebe. Mi smo iza Zagreba drugi najveći Savez. No, postoje i županije gdje uopće nema niti oformljenog Saveza, primjerice Ličko-senjska. Ona čak nema niti jednog sportaša s invaliditetom. U Zagrebu se, primjerice, plaćaju objekti, u Rijeci se ne plaćaju. U Rijeci su izjednačene sportske stipendije sportaša s invaliditetom s ostalim sportašima.   

Senzibilizirati javnost


Gradski Savez kroz ovakve akcije, kao što je humanitarna nogometna utakmica »Rijeke« i »All Star Rijeke« u utorak, želi senzibilizirati javnost za potrebe sportaša s invaliditetom jer su one ipak specifične. Ta vrsta sporta je stvarno skupa zbog posebnih pomagala i sportskih rekvizita. 


   U cijelu priču na najbolji je način uključen i Medicinski fakultet Rijeka. Hrvoje Vlahović djelatnik je Medicinskog fakulteta, ujedno i član HPO-a i Riječkog saveza za osobe s invaliditetom te predsjednik Plivačkog kluba »Forca«. 


   – Pogled mojih kolega i cijele ustanove na status riječkih paraolimpijaca je sve bolji. Čak se pri fakultetu u Rijeci razvija i Studij za osobe s invaliditetom, generalno sve skupa ide prema naprijed i sve je na višoj razini – sa zadovoljstvom konstatira Vlahović, koji je zadovoljan i strukom koja stoji na usluzi sportašima. 


   – Na Medicinskom fakultetu imamo studij za fizioterapeute koje uključujemo u rad Plivačkog kluba »Forca« gdje se radi i trenira s djecom. Kadar je zadovoljavajući, pored naših studenata sve svoje trenere i instruktore šaljemo na dodatne edukacije, tečajeve, razne škole… I to u organizaciji Hrvatske olimpijske akademije ili Hrvatskog paraolimpijskog odbora – informira Vlahović.