Veća opasnost Rijeci, a time i političkim elitama prijeti od gospodarskog sloma ako se negativni trendovi nastave. U gradu na Rječini politička bomba promjene ostala je neaktivirana, ali ona socijalna otkucava
RIJEKA SDP-ova koalicija uspjela je dobiti većinu u riječkom Gradskom vijeću s 18 mandata, a upravo taj jedan mandat više u odnosu na 17 oporbenih trebao bi jamčiti stabilnost riječkoj izvršnoj vlasti kojoj će na čelu vrlo izvjesno i i novom mandatu biti Vojko Obersnel.
Ma koliko se činilo da su neposredni izbori za čelnike izvršne vlasti puno bitniji, zbog izmjena zakona koji određuje pravila političke igre u izbornome procesu na lokalnoj razini članovi SDP-ove koalicije s jednakom su pozornošću pratilii kakav će im rezultat postići lista. Većina njih je odahnula kada su shvatili nakon što su obrađeni rezultati sa svih biračkih mjesta da im 44,67 posto glasova uz primjenu D’Hondtove metode jamči natpolovičnu većinu.
Da nije bilo tako, teško da bi puno Obersnelu vrijedila pobjeda čak i u prvom krugu jer je izbornim redizajnom koji je prihvaćen prije nekoliko mjeseci omogućeno da se izvršna vlast smjenjuje svake godine prilikom izglasavanja proračuna. Naime, ako prijedlog proračuna koji daje izvršna vlast ne dobije većinu u predstavničkom tijelu, a ta većina bude uporna u odbijanju prijedloga, jedini mogući ishod bili bi ponovljeni izbori.
Na taj način su zakonodavci pokušali odgovoriti na prigovore stručne i ostale javnosti da izborno zakonodavstvo na lokalnoj razini proizvode lokalne moćnike i šerife koji su nesmjenjivi. U prijašnjem zakonskom rješenju jedini način opoziva bio je referendum, ali budući da nije bilo jasno razrađena procedura njegove provedbe, smijeniti načelnika, gradonačelnika ili župana bila je nemoguća misija.
Primjer Zagreba gdje SDP-ova većina u Zagrebačkoj skupštini ni jednom nije pokušala rušiti Milana Bandića, ako izuzmemo i standardno kalkulanstvo najvećeg SDP-ovog ogranka, svjedoči da su takve inicijative bile osuđene na propast.
Ugodno iznenađenje
Sada više nije tako. Budući da je politička kultura izabranih predstavnika naroda na lokalnoj razini još niža od političke (ne)kulture saborskih zastupnika vrlo je moguće očekivati inat i prkos koji će izazvati destabilizaciju lokalnih vlasti tamo gdje politički predznak izvršne vlasti i većine u predstavničkom tijelu nije identičan.
Malo je nedostajalo da se tako nešto dogodi u Rijeci. Iako je većina koji o politici razmišljaju tvrdila da SDP neće ništa prepustiti slučaju i da postoji vezana trgovina u slučaju izbornoga podbačaja, varijabla koja je sve te teze mogla poremetiti bio je rezultat HDZ-a. Jer, ako se i može zamisilti da PGS i Laburisti budu konstruktivna oporba, da ne spominjemo neki drugi scenarij koji se ne treba isključiti, teško je vjerovati da bi HDZ-ovci i vijećnici Liste za Rijeku podržali SDP-ovog gradonačelnika.
Na sreću SDP-ove ponovno većinske koalicije u riječkom Gradskom vijeću, HDZ je izgubio dva vijećnika u odnosu na prošli mandat, a Lista za Rijeku ostala je na dva mandata.
Lista za Rijeku, ma koliko se njezin predsjednik Danko Švorinić trudio sakriti nezadovoljstvo i uvjeriti sebe i svih oko sebe da je riječ o dobrom rezultatu zbog toga što je on gotovo isti prije četiri godine i 19. svibnja 2013. godine, pokazala je da u najmanju ruku stagnira i da nije na pravi način iskoristila četiri godine parlamentarnog statusa.
Olakotna okolnost je činjenica da je Lista za Rijeku samostalno izašla na izbore, bez Akcije mladih.
No, drugoj regionalnoj stranci ni to nije pomoglo, a riječ je o PGS-u koji je 2009. godine dobio 12,6 posto glasova, a na zadnjim izborima u koaliciji s Akcijom mladih za dva postotna poena palo je povjerenje birača.
Najugodnije, ali očekivano, izborno iznenađenje su Hrvatski laburisti koji će s nešto manje od 14 posto glasova imati pet vijećnika. Pred tom je strankom posao da u sljedeće četiri godine opravdaju zbog čega su im, najvjerojatnije socijaldemokratski, birači ukazali povjerenje.
Predvodit bi ih trebao Predrag Šustar koji također može biti i zadovoljan i nezadovoljan izbornim rezultatom u utrci za riječkog gradonačelnika. Malo mu je nedostajalo za drugi krug, ali očito nije uspio motivirati građane na veću izlaznost u kampanji, a nije teško pretpostaviti da bi većina glasova onih koji su ostali kod kuće otišla Obersnelovim protukandidatima. Budući da je Burić manje-više uspio dobiti HDZ-ove glasove, vrlo je moguće da bi od veće izlaznosti profitirao upravo Šustar.
Veća opasnost
Za desetak dana Rijeka će dobiti izvršnu vlast, a nakon toga konstituirat će se predstavničko tijelo. SDP-ova većina je tanka, ali poznavajući discipliniranost vijećnika SDP-ove koalicije ne treba dvojiti da će riječka gradska vlast, ako Obersnel dobije Burića što je izvjesno, biti stabilna i bez većih lomova.
Veća opasnost Rijeci, a time i političkim elitama prijeti od gospodarskog sloma ako se negativni trendovi nastave. U gradu na Rječini politička bomba promjene ostala je neaktivirana, ali ona socijalna otkucava. Predstavničko tijelo građana i izvršna vlast u vidu gradonačelnika morat će imati, unatoč neadekvatnim ovlastima, odgovor na negativne socijalne i gospodarske trendove što je prilika da se postavi politička platforma na konsenzusu kada je egzistencija građana u pitanju.
Do sada SDP-ova koalicijska vlast nije imala previše razumijevanja za konsocijacijski politički pristup, ali možda je 10 posto manje glasova i delegitimirajuća participacija birača dobar motiv da se neki modeli vladanja promijene u korist upravljanja gradskim resursima.
Valja podsjetiti da je ovaj put HDZ išao na izbore u koaliciji s HSS-om i HSP AS-om, ali to nije polučilo bolji izborni rezultat. Naime, prije četiri godine ta je stranka dobila 20,8 posto glasova na gradskoj razini, a prije nekoliko dana 16,81 posto.
Iako bi mala izlaznost trebala ići na ruku HDZ-u jer se čelnici te stranke hvale da imaju najrazvijeniju stranačku infrastrukturu, to se nije dogodilo. Vjerojatno kao rezultat jednogodišnje agonije oko izbora predsjednika riječkog HDZ-a. Mir Jadranskom trgu 1 unatoč slabijem izbornom rezultatu donio je Burić koji je ušao u drugi krug, mada je to najbolji scenarij za Vojka Obersnela.
Jer, da nije bilo tako, teško da bi predsjednika riječkog HDZ-a Lucijana Vukelića i njegove prve suradnike itko spasio od nove pobune ljudi koje reprezentira Mile Biondić. Ovako je HDZ ostvario Pirovu pobjedu koja će rezultirati krhkim primirjem političkih frakcija.
