Super sam zadovoljan jer smo uspjeli ostvariti čak sedam pobjeda u gostima i to s najmlađom ekipom lige, u kojoj je bilo šest igrača koji prije toga nisu igrali A-1 ligu. Rekao sam igračima da se iz cijele karijere najviše pamte dvije, tri sezone. Ovo će biti jedna koju će pamtiti, kaže trener Kvarnera 2010 Vladimir Anzulović
RIJEKA Kažu da je za Vladimira Anzulovića zagrizla čak i »Cibona«, iako je u igri navodno i Ante Nazor. Ako se radi o glasinama, one ipak sugeriraju da je Anzulović u premijernoj trenerskoj sezoni na klupi »Kvarnera 2010« napravio sjajan posao.
– Iskreno, ja u to ne vjerujem. U ovom trenutku razmišljam samo o »Kvarneru 2010« – kaže Vladimir Anzulović koji nije imao nimalo lak zadatak. Uskočio je u »sedlo« umjesto Riječanina Aramisa Naglića, brončanog na Olimpijskim igrama u Barceloni. Ako je i bilo skeptika, Anzulović je pokazao da je nova trenerska zvijezda – rođena. Veliki radnik, sjajan taktičar, lider, trener s instinktom…
Uz malu pomoć brata Dražena te njegovog stručnog stožera Anzulović je dohvatio peto mjesto s najmlađom ekipom u ligi. Četvrto mjesto izgubljeno je samo zbog koš-razlike u susretima sa Šibenikom.
– Sportski se bilo nadati četvrtom mjestu. Naša je velika pobjeda što smo uopće razmišljali da možemo doći do četvrtog mjesta. Međutim, nismo dobili »Cibonu« i »Zadar«, za razliku od »Jollyja«, koji je u doigravanju zbog koš razlike. No, i peto je mjesto za pet, to je treći nabolji rezultat »Kvarnera« od osamostaljenja. Ostvarili smo neočekivan uspjeh, našli smo se ispred momčadi koje su imale veći budžet. Zato sam još sretniji, jer dečki su pokazali srce i karakter. Prezadovoljan sam.
Ocjena učinka Ivice Radića, Jure Škifića i Bojana Kriveca?
– Oni su vukli cijelu momčad kroz cijelu sezonu, bili su naši stožerni igrači. Za Radića je dovoljno reći da je po statitstici naš najkorisniji igrač, dok je prošlu sezonu završio kao 14. igrač »Zadra«. Škifić je napravio iskorak poslije traumatične sezone u »Laškom«, dok je Krivec pokazao velik skok. Prvi je put postao nositelj igre i u »Krki« žale što su ga pustili.
U Ligi za prvaka blistao je Cinac?
– Cinac je bio naša ogromna snaga. Ima još puno prostora za napredak i ako to shvati, bit će dobro. U protivnom, ako misli da je formiran, imat će problema.
Širko i Boban
Bobana ste manje koristili u finišu sezone…
– Boban mora ojačati i – odlučivat će utakmice. Boban nas je nosio kroz A-1 ligu. Briljirao je protiv »Zagreba« doma, u našoj najboljoj utakmici sezone. Boban ima moje apsolutno povjerenje.
… za razliku od Širka?
– Kroz cijeli rujan bio je ozlijeđen, prepustivši presudni dio priprema. Širko ima veliki potencijal i kada sazrije, uz dobar rad, može taj potencijal pretvoriti u kvalitetu, što je pokazao u drugom dijelu Lige za prvaka.
Sve se glasnije govori o jedinstvenoj ligi umjesto sadašnje A-1 lige, u kojoj će nastupati i ABA ligaši?
– U Sloveniji se to pokazalo kao dobro rješenje, liga sa ABA ligašima koji ne nastupaju u Europi. Što više jakih utakmica, to bolje.
Stipčić je od 12. igrača dogurao do prve petorke?
– Zovem ga mojim vojnikom. S njim bih išao u bilo koji rat. Surina? Hvale ga svi, zaključno s predsjednikom HKS-a Dankom Radićem. Napravio je iskorak i igra modernu košarku. Još je mlad i mora još učiti.
Kapetan Matteo Juričić se probudio u završnici sezone?
– Imao je nesretnu ozljedu zadnje lože, koja ga je dugo odvojila od parketa. Ligu za prvaka je stvarno dobro odigrao.
Veljačić kao rezervni »play«?
– Odigrao je nekoliko utakmica vrlo korektno, s »Cibonom«, »Cedevitom«, doma s »Đurom Đakovićem«. S tri trice bio je možda i presudan faktor protiv »Splita« u posljednjoj utakmici sezone. Tu je još Jelenić, koji je vrijedan i dosta pokazuje.
Ono što je krasilo vašu momčad bila je kemija, svi za jednog, jedan za sve?
– Zadovoljan sam što sam bio dio te skupine igrača. Zaista su disali jedan za drugog i mislim da je to bit sporta.
Za suradnike ste uzeli domaće dečke?
– Bez pomoćnika Aleksandra Šćepanovića i kondicijskog trenera Davora Lješevića sve ovo ne bi bilo moguće, njihova je ovo zasluga jednako kao i moja i igrača. Lješevićeva pomoć u pripremi igrača bila je velika. Realno, imali smo i mali broj ozljeda.
I lijepi broj gledatelja?
– To je naša najveća pobjeda. Ljudi su prepoznali to veliko zalaganje igrača na parketu, njihov trud. Moram priznati da je fenomenalan osječaj njih trenirati, kroz cijelu sezonu nije bilo spomena vrijednog ekscesa.
Joker zovi
Kada smo kod brojki, ostvarili ste sedam pobjeda u gostima ove sezone iz 16 utakmica. Dodamo li sve domaće pobjede, u svlačionici je bilo dosta pjesme?
– Super sam zadovoljan jer to smo uspjeli s najmlađom ekipom lige, u kojoj je bilo šest igrača koji prije toga nisu igrali A-1 ligu. Rekao sam igračima da se iz cijele karijere najviše pamte dvije, tri sezone. Ovo će biti jedna koju će pamtiti. No, to je samo obveza više.
Ugovori su istekli Škifiću i Cincu?
– Volio bih kada bi obojica ostala. Treba biti realan i znati da je financijska situacija teška, ali vjerujem da će naša uprava pronaći pravo rješenje.
Dobro ste iskoristili »joker zovi« budući da je s druge strane »žice« bio brat Dražen?
– Reći ću samo da me je svemu u košarci naučio brat Dražen. Pohvalio bi kada je trebalo, ispravio kada nešto nije bilo dobro.
Noći ste gubili vrteći snimke utakmica vaših suparnika, analizirajući svaki detalj?
– Puno je bilo neprospavanih sati. Teško da je itko radio ovakav skauting u našoj ligi. Moram tu pohvaliti igrače koji su se profesionalno ponašali u svemu, a većina njih plaćena je ispod profesionalne razine.
Momčad »Kvarnera 2010« je na zasluženom odmoru, koji će potrajati.
– Krenut ćemo 5. lipnja. I lani smo krenuli rano, što nam je dalo dosta dobroga ove sezone. Uslijedit će još jedan veći odmor prije početka priprema za iduću sezonu – kaže Anzulović.
Druga sezona je, kažu, uvijek opasna, a novi korak mogao bi biti napad na ABA ligu?
– Bojim se druge sezone, ali bojao sam se i prve. Ma ne da se bojim, oprezan sam. Sve ovisi o postavljenim ciljevima i planovima uprave. O njima ovisi i to hoćemo li se vratiti Dvorani mladosti, iako bih ja želio ostati na Kozali.
U rubrici »dolasci« predsjednik Duško Miočić volio bi imati prezime Marinelli?
– Paolo Marinelli bi dobro došao svakom treneru u Hrvatskoj, ali o njegovom dolasku ne znam ništa!
U rujnu je u Sloveniji Europsko prvenstvo. Hrvatska već 18 godina čeka medalju s velikih natjecanja?
– Imamo kvalitetne igrače, dobre trenere, ali volio bih osjetiti žar u košarkaškoj reprezentaciji kao što ih osjećam u nogometnoj i rukometnoj reprezentaciji! Ova sezona je pokazala iskorak, ali hrvatskoj košarci treba jedan veliki rezultat.
