Jelena Tondini napisala je tekst na temelju »Filozofije u budoaru« Marquisa de Sadea doživljavajući to djelo kao politički tekst, a redatelj Zvonimir Peranić kaže da »Rubikon« niti poručuje, niti zauzima stav, već otvara opcije
RIJEKA Predstava »Coito ergo sum« riječkog Teatra Rubikon i pulske TOFE premijerno će biti izvedena na dan lokalnih izbora, sutra u 20 sati u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, a repriza je dan kasnije. Prema »Filozofiji u budoaru« Marquisa de Sadea Jelena Tondini napisala je novi tekst, a redatelj i koreograf predstave je Zvonimir Peranić. On objašnjava zašto je premijera predstave upravo na dan lokalnih izbora:
– »Rubikon« uvijek ima zanimljiv izbor datuma izvođenja predstava. Ponekad je u pitanju viša sila, a nekad je to stvar sinkroniciteta ili prirode samog događaja. Sada se premijera poklopila s lokalnim izborima, jer je predstava »Coito ergo sum« između ostalog i – politička. Na kraju izbornog procesa, nakon zatvaranja birališta i prestanka izborne šutnje, mi ćemo dati svoj komentar. Ne želimo poručiti ništa, niti zauzimati stav, nego otvoriti opcije. Ideja nam je dati sve moguće političke, rodne i ljudske perspektive, a na gledateljima je na koji će način, s obzirom na njihova stajališta, uvjerenja i vjerovanja, sve to iščitati.
Izvođači u »Coito ergo sum« su Nataša Petrić – Tasha, Ana Ljutić, Kristijan Ćoza, Gregor Klarić, Zoran Josić i Roko Katalinić. Autori glazbe su Vladimir Wölfl i Jelena Tondini, autori vokalnih dionica Tonči Horvat – Hus (Baltazar), Nataša Petrić – Tasha (The Bastardz), Kristijan Ćoza (Mandrili), a autori zborskih dionica Horvat, Petrić, Tondini i Wölfl. Scenografiju i video potpisuje Ivan Dobran, kostimografkinja je Kristina Nefat, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, za frizure i šminku zadužena je Ksenija Nakić Alfirević, a dio glazbenih dionica izvodi Skandal bend.
Vezano uz taj projekt bilo je zanimljivo i na koji će ga način vrednovati kulturna vijeća. Podržale su nas Primorsko-goranska i Istarska županija, Ministarstvo kulture, Talijanska unija i Europska unija, dok je financijska podrška gradova Rijeke i Pule izostala. Valjda njihovi odjeli za kulturu imaju nadeuropske i neke druge kriterije – kaže Peranić.
Kritika prije premijere
– Živimo u gradu i državi gdje je scena takva da se može steći dojam da sve vrvi od briljantnih uradaka. U odnosu na kazališta u koja se ulažu milijuni kuna i imaju logistiku i prostor za rad, mi smo napravili inverziju. U nedostatku sredstava i prostora probe održavamo po livadama, u skladištima i dvorištima. Financijski su pokriveni samo nužni produkcijski uvjeti, a svi koji sudjeluju u predstavi volontiraju. Budući da je u novije vrijeme kazalište često autoreferencijalno, pomislio sam »zašto onda i kritika ne bi bila autoreferencijalna?«. To što sam iskritizirao svoju predstavu otvara mi mogućnost da budem još kritičniji prema drugima – kaže Peranić.
Autoricu teksta Jelenu Tondini pitamo kakva je veza između De Sadeove »Filozofije u budoaru«, politike i izbora:
Elektronika i romska glazba
– U početku sam pisala o socijalnim temama, beskućnicima, ratnim invalidima, PTSP-u, prostituciji… dakle o onim problemima u društvu od kojih svi okreću glavu. U tom smislu »Coito ergo sum« nije »smeće« nego žešća politika. I dalje pišem u rimama, kratko i sažeto, kako bi se sve reklo u nekoliko riječi.
U predstavi sudjeluje i Nataša Petrić – Tasha iz »The Bastardza«, koja o glazbenom segmentu kaže:
– Htjeli smo spojiti dvije različite stvari u jednu. S jedne strane imamo elektronsku glazbu koja je jednostavna, sirova i pomalo »suha«, a s druge strane uveli smo romsku glazbu koja je vrlo strastvena. Sve to uklapa se u jednu moćnu glazbenu cjelinu. Glazbeni dio kreće se od ekstravagancije do jednostavnosti, koju je najteže postići. Morali smo se svesti na minimalizam da bismo dobili maksimum. Bit će to jedan lijep spektakl – najavljuje Nataša Petrić.
