4 peterca dosuđena su u dvjema finalnim utakmicama, tri u korist Dubrovčana i samo jedan za Riječane

5 golova postigli su Sandro Sukno (Primorje EB) i Miho Bošković (Jug CO) u prvim dvjema finalnim utakmicama, čime su prvi strijelci finala s pet golova. Sukno je jedan gol postigao iz peterca, Bošković dva

8 vaterpolista Primorja postizalo je golove u prvim dvjema utakmicama, Dubrovčani imaju jednog strijelca manje

25 napada s igračem više imali su Dubrovčani i deset puta su zatresli riječku mrežu, što znači da imaju 40 % realizacije igrača više

»Primorje EB« je za varijantu po kojoj finala sude inozemni suci, pitanje je koliko će ustrajati u stavu nakon lanjskog i ovogodišnjeg finala. Bez obzira što su stigli iz Italije dojam je da su suci u dosadašnjim finalnim utakmicama kriterijima pogodovali Andri Bušlji i društvu. Daleko od toga da su suci na optuženičkoj klupi zbog poraza vaterpolskog društva sa Kantride, ali su njihove odluke među valovima koji su posadu trenera Ivana Asića natjerali da skrenu s kursa.

U prvoj utakmici na Kantridi su sudili Gomez i Severoa, Riječani se kod vodstva nisu mogli više odvojiti, a kada bi u zaostatku stigli do izjednačenja već bi se našlo razloga za igrača manje i novi zaostatak. U Dubrovniku se pak od odluka Savaresea i Bianchija Riječanima zacrnilo pred očima. Još se pamti udaranje Paula Obradovića bez lopte (ništa nije dosuđeno) ili trenutak kada je isti igrač izborio igrača više a suci materijalnom povredom pravila grubo oštetili Riječane.

Bez treće nema sreće, poruka je Kantridi iz Gruža nakon što »Jug CO« u finalu vodi 2:0 tražeći »tricu« koju bi konvertirao u peti uzastopni naslov prvaka, ukupno čak jedanaesti u hrvatskoj državi, te 33. računajući sve države u kojima je djelovao tijekom svoje devedesetogodišnje povijesti. »Primorje EB« je u dva finalna ogleda, težeći prekidu više od polustoljetnog posta, što traje od vladanja dinastije Karađorđevića 1938. godine, izvuklo poučke nakon poraza.

U odnosu na riječki vaterpolski »tika-taka«, koji igraju Javier Garcia i prijatelji, slavila je vaterpolska »tak-tika« Nikše Dobuda i društva iz Grada. U tom vaterpolskom šahu jadranskog sjevera i juga, prvaci su nametnuli igru »topova« nasuprot riječkih »skakača« i »lovaca«. U prethodnim nadmetanjima je bilo obrnuto, gledao se brzi i lepršavi vaterpolo s Kantride protkan efektnim potezima. Momčad Ivana Asića je u napadu brzim izvođenjem »revolveraša« Sandra Sukna i njemu sličnih na streljačku liniju, suparnike stalno držala u inferiornom položaju.

U finalu je ta transformacija transformirana u statičko nadmetanje pri čemu enormno raste uloga »kule«, centra svjetske klase, Nikše Dobuda, a na drugoj strani je teže otvaranje puteva do vratara Marka Bijača. Odgode više nema, nametanje igre s obranom kao lansirnom rampom za raketne protunapade uz veće kretanje i rotaciju igrača je »condictio sine qua non«, to je obavezan uvjet za obaveznu pobjedu.

Ciljeve nije teško odrediti, puno teže je naći formulu pobjede. 

– U obje utakmice smo dobili preveliki broj isključenja na vanjskim pozicijama. Obrana ne funkcionira loše, ali smo padom koncentracije dobili nekoliko lakih golova – procjenjuje Barać.

– Najvažnije je da na postavljenu formaciju dobijemo što manje isključenja, posebno u igri bez lopte jer nas je ovo stajalo puno golova i rasteretilo je Dubrovčane u napadu. Razlika između naših dviju momčadi je vrlo mala jer i mi i oni imamo igrače koji ulaze na dva metra i one koji pucaju iz prekršaja. Dubrovčani su do sada bili u prednosti zbog više naših isključenja na vanjskim pozicijama.

U obrani moramo, zatreba li, staviti deset ruku samo da pokrijemo prazan prostor ne dozvoljavajući vaterpolistima »Juga« da se razmašu. Važna nam je atmosfera na tribinama, ovo je najsposjećeniji bazen u državi. Navijači su nam uvijek bili osmi igrač, normalno da očekujem njihovu pomoć – zaključuje Samir Barać.