Katar je za riječku džamiju dao više od pet milijuna eura i time je naša zemlja, istina na mala vrata kroz donaciju, ušla na kartu svijeta na kojoj je sve više velikih poslovnih poteza emirske obitelji
Harrods, Shard, Barclays…
Uzmimo primjerice Veliku Britaniju i tamošnju legendarnu londonsku robnu kuću »Harrods« s čak 15 milijuna kupaca godišnje, koju je 2010. g. Mohamed al-Fayed prodao za milijardu i pol funti tvrtki Qatar Holding, kojoj je na čelu šeik Hamad bin Khalifa bin Hamad Abdulah bin Jassim bin Muhammed al-Thani, katarski emir, inače suprug triju žena i otac 27-ero djece. Taj emir voli ulagati u kvalitetne i poznate brendove poput njemačkog Porschea. Jedna od njegovih supruga, Mozah Bint Naser Al Misned, rodila mu je sedmero djece, petero sinova te dvije kćeri, a njezin prvorođenac Tamim Bin Hamad al-Thani je katarski prijestolonasljednik.
Nogometni poučak
Katarski poučak vrijedi i za mnoge druge zemlje, zbog atraktivnosti nogometa, već dugo je u središtu pozornosti kompletno vlasništvo nad francuskim »PSG«-om. Sve je to veliki skok u ovih posljednjih 30 godina, prije čega je to bila siromašna zemlja ribara, lovaca na bisere, borbenih ljudi stiješnjenih Iranom i Saudijskom Arabijom, sve nakon okončanja britanske dominacije 1971. godine. Sada je tu manje od dva milijuna stanovnika, od čega je autohtonog stanovništva tek po prilici 300.000, negdje oko 20 posto. Ovisnost o inozemnoj radnoj snazi je stoga stalni oblak nad katarskim pijeskom, čija površina krije naftno i plinsko blago za kupovanja po Europi, Americi. Zapad se pak suočava s dugom ekonomskom krizom i pritom se ne libi izlagati »obiteljsko blago«, tvrtke stare tradicije i ljubomorno čuvane. Sada bez ustručavanja otvara branu pred bujicom »naftnih i plinskih« milijardi, jedva čekajući katarske ili neke slične kupce kojima može manjkati svega, samo ne svježeg novca.
Jug Balkana
Katar ulaže i na jug Balkana, u zemlju za koju davna sintagma »dužan kao Grčka« nažalost već godinama ima svoju potvrdu u praksi. Grčka ima golem javni dug, koncem prošle godine bila je u daleko težoj situaciji nego u trenutku pokretanja velikog međunarodnog plana spašavanja u svibnju 2010. kako bi se izbjegao njezin stečaj i raspad eurozone. Grčka je od EU-a i MMF-a dobila dvije kreditne linije od ukupno 240 milijardi eura, no njezin dug je rastao, a gospodarski temelji zemlje se ruše. Zemlja je u recesiji koja prerasta u depresiju s velikom nezaposlenošću i slabom industrijskom proizvodnjom.
Dugoročne prognoze grčkog duga alarmantne su i cilj od 120 posto BDP-a do 2020. koji su bili odredili međunarodni vjerovnici čini se nedostižnim. Kako bi prikupila potreban novac da se izvuče iz gospodarske krize u kojoj se nalazi, Grčka privatizira velik dio državne imovine. Šeik Hamad Hamad bin Jassem bin Jabor Al Thani, katarski ministar vanjskih poslova, rekao je da će Katar uložiti milijardu eura u zajednički fond za grčko poduzetništvo ako i Grčka učini isto.
Sličan je dogovor Katar postigao i s Italijom krajem prošle godine. Grčki premijer Antonis Samaras je pritom kazao da bi Grčka mogla biti značajna poveznica između Bliskog istoka i Europe u područjima poput bankarstva i građevine. »Naša zemlja nudi važne mogućnosti za investicije. Proživjeli smo dramatičnu krizu, ali zbog toga smo mudriji, odlučniji i jači« – prenio je te riječi list »Ekathimerini«. Inače, otok Oxeia u arhipelagu Ehinades, kao i još pet drugih kupio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, katarski emir Seih Hamad bin Khalife al-Thani, što je bio prenio britanski »Guardian«. Pregovori oko kupovine trajali su više od 18 mjeseci. Načelnik otoka Itake Janis Kasianos potvrdio je da je katarski emir za otok Oxia platio 4,9 milijuna, a za ostalih pet manjih otoka 3,5 milijuna eura.
Emir koji je obećao izgradnju novog vodovoda za Itaku, osnovao je fond za kupnju čitavog arhipelaga u čijem sastavu se nalazi 18 uglavnom nenaseljenih otoka. Inače, još u listopadu 2011. državni fond Qatar Holdings je investirao više od 750 milijuna dolara u dva grčka rudnika zlata otkupivši 9,9 posto dionica kompanije Europin Goldfield, koja eksploatira nalazišta. U rujnu iste godine taj fond je investirao 500 milijuna eura u grčki bankarski sektor omogućivši udruživanje druge i treće najveće grčke banke, Alphe i Eurobanka. Nema dvojbe, novac je kao voda, uvijek nađe neki prolaz.
