Sudeći po broju prisutnih, te po njihovim reakcijama što se mogu svesti na nekoliko riječi - fantastično, nestvarno, čarobno, prelipo, izgovorenih čak i na nekoliko stranih jezika, bakaračka je bakljada pogodila u sridu
BAKARAC Više od petnaest godina prošlo je od kad je u čast Prvom maju “gorjela” bakaračka riva. Ovaj običaj po čemu je oduvijek Bakarac bio specifičan, odlučila je obnoviti grupa entuzijasta na čelu s Renatom Frankom, te u akciju uključila čitavo mjesto. Ta sprega mladosti i iskustva, u utorak uvečer rezultirala je nesvakidašnjim plamtećim spektaklom uz more koji je u Bakarac privukao više od tisuću gledatelja, a ukoliko obrojimo i sve one koji su se, prolazeći Jadranskom magistralom zaustavljali onda ih je bilo i znatno više.
– Riječ je o događaju koji svrstavamo u tradiciju Bakarca. Ovo su radili naši pranonići, nonići, očevi… Bakljada se veže samo uz naše mjesto i koliko je nama poznato nigdje drugdje ne postoji. Paljem baklji na rivi, uz samo more, Bakarac već desetljećima najavljuje Prvi maj, odnosno praznik rada. Ova, za Bakarac specifična manifestacija zadnji put je upriličena prije kojih petnaest, a možda i više godina, a onda smo je odlučili vratiti. Neobično mi je drago što je ta ideja naišla na plodno tlo u svakom bakaračkom domu i što su se u pripreme uključili svi mještani, neovisno koliko godina imali. Netko ovako, netko onako. Savjeti onih koji su to radili prije od nas, itekako su nam pomogli u obnavljanju, već pomalo zaboravljenog običaja, ispričao je Renato Franko, tijekom razgovora kontrolirajući situaciju na više od kilometar dugoj rivi.
Kontrolirati je Franko imao ohoho toga. Na spomenutoj dužini Bakarčani su postavili osamdesetak baklji, te ih u isti trenutak upalili. Fascinantno je bilo gledati kako riva kao čarolijom mijenja škurinu za svjetlost, dajući Bakarcu nesvakidašnji izgled. Onaj romantični. Posjetitelji su instinktivno zapljeskali tom vatrenom spektaklu, a organizatori su mogli konačno odahnuti, jer je običaj uspješno vraćen tamo gdje i pripada.
A sve je moglo biti i drugačije, jer tog su istog popodneva organizatori shvatili da im je pilotina od koje su radili inporovizirane baklje vlažna te da ni ni uz pomoć nafte koja služi kao “fitilj”, nije sigurno da će bakljada zaplamtjedit.
– Uf, prestravilo nas je to otkriće, no onda je stvar spasila pilotina s Hreljina, u vlasništvu jednog Kraljevičana, što je simbolički dalo ovoj bakljadi međumjesni karakter. Glavno da je sve išlo kao po špagu, i glavno da su ljudi zadovoljni. Trudit ćemo se da ovaj, samo za naše mjesto specifičan običaj nikad više ne padne u zaborav, obećao je Franko.
Sudeći po broju prisutnih, te po njihovim reakcijama što se mogu svesti na nekoliko riječi – fantastično, nestvarno, čarobno, prelipo, izgovorenih čak i na nekoliko stranih jezika, bakaračka je bakljada pogodila u sridu. A vidjeti bakaračku rivu osvjetljenu s osamdesetak baklji, zbilja je doživljaj.
