Dok Jia Zhangke i Asghar Farhadi u konkurenciji figuriraju kao žrtve režimske cenzure, holivudski se redatelji vraćaju u prošlost
Ono što se u Cannesu iz godine u godinu mijenja, to su njegovi filmovi, posteri i žiriji. Ono što ostaje je tretman festivala kao skrovišta ugroženih autorskih vrsta. Festivalska konstanta je i neuništivi Gilles Jacob koji je to izjavio na predstavljanju 66. canneskog izdanja. Što se ugroženih vrsta tiče, barem kad je u pitanju tretman autora kao žrtve režimske cenzure, takav status u službenoj konkurenciji donekle imaju tek genijalni Jia Zhangke (»Dodir grijeha«) i iranski sineast Asghar Farhadi koji je na lanjskom Berlinaleu trijumfirao s izvrsnom dramom »Nader i Simin se rastaju«, a sada dolazi u Cannes s najnovijim komadom »Prošlost«, snimljenim u Parizu s Berenice Bejo (šifra: »Umjetnik«). S druge strane, njegov iranski kolega Muhamed Rasulof ima puno većih problema s iranskim vlastima, pa je najnoviji film »Anonymous« snimio skrivenom kamerom (film je već prošvercan u Cannes i bit će prikazan u paralelnoj selekciji »Izvjestan pogled«). Ostali autori iz konkurencije baš i nisu ultimativni autorski mučenici, iako je riječ o facama koje obećavaju.
Ono što povezuje medijski najatraktivniji hollywoodski tim koji na canneski crveni tepih dovodi brojne zvijezde, njegova je potraga za izgubljenim vremenom. Tako se braća Coen (»Inside Llewyn Davis«) vraćaju u doba newyorške folk scene šezdesetih i uranjaju u retro ambijent boemskog Greenwich Villagea u društvu Carey Mulligan, Justina Timberlakea i sve popularnijeg Garretta Hedlunda. James Gray (»Immigrant«) ulazi u raskalašeni milje starih vodvilja u društvu poljske imigrantice Marion Cotillard rastrgane između dobrog mađioničara Jeremyja Rennera i zločestog vlasnika burleske Joaquina Phoenixa koji je s režiserom već surađivao u »Ljubavnicima«.
TV presedan
A Steven Soderbergh (»Behind the Candelabra«) predstavit će biopic o ekscentričnom Liberaceu (glumi ga gotovo neprepoznatljivi Michael Dougles), dok mu ljubavnika portretira također neprepoznatljivi Matt Damon. Riječ je o TV filmu snimljenom u produkciji prestižne HBO, što je svojevrsni presedan u povijesti Cannesa, jer je prava rijetkost da u službenu konkurenciju ulaze TV produkcije, za što uostalom postoji etablirani TV festival u obližnjem Monte Carlu. Jedino Alexander Payne u svom filmu ceste (»Nebraska«) ostaje čvrsto vezan za suvremene teme. U konkurenciju se vraća i Roman Polanski s još jednom filmskom adaptacijom kazališnog djela, konkretnije, »Venerom u krznu« Davida Ivesa u nas izvedenom na daskama splitskog GKM-a, s režiserovom suprugom Emmanuelle Seigner u ulozi glumice koja se prijavljuje na audiciju za istomeni komad Leopolda Sachera Von Masocha, te Mathieuom Amalricom koji glumi kazališnog režisera (Polanski se očito ne želi odmaknuti od kazališnog miljea, što je dokazao i u prethodnom komadu »Bračne svađe«, adaptaciji drame »Bog masakra« Yasmine Reze).
Nikad žešći
A kultisti će doći na svoje s najnovijim nikad žešćim Takashijem Miikeom (»Zaklon od slame«), dok je Nicolas Winding Refn ambijentirao najnoviji triler »Only God Forgives« u Tajlandu, s Ryanom Goslingom u ulozi vlasnika dvorane za kickboxing, te njegovom opakom majkom Charlotte Rampling.
Paralelnu selekciju »Izvjestan pogled« (»Un certain regard«) otvara najnoviji komad Sofie Coppole »The Bling Ring« o tri nimfete koje pljačkaju luksuzne vile na Beverly Hillsu (scenarij se naizgled doima poput reciklirane varijante »Spring Breakersa«). A među intrigantnijim naslovima valja izdvojiti najnoviju Claire Denis (»Les salauds«) s neizostavnim Tindersticksima u soundtracku, koja je ipak zaslužila uvrštenje u službenu konkurenciju, te James Franco s adaptacijom novele Williama Faulknera (»As I Lay Dying«).
Izvan konkurencije uvršteni su najnoviji Johnnie To (»Slijepi detektiv«) i Stephen Frears (»Najveći meč Muhameda Alija«) koji pokušava dokazati da se najveća borba legendarnog boksača događala u političkom ringu, gdje je ukrstio šake s američkom vladom, kad je odbijao boriti se u Vijetnamu. Riječ je o igranom filmu u kojem se Ali pojavljuje tek u arhivskim snimkama, za razliku od Mannova biopica gdje ga je portretirao autentični Will Smith.