Niti jedan propis ne kaže da se proizvođači goriva moraju koristiti uslugama neovisnih laboratorija koji mogu potvrditi ili demantirati ono što proizvođači tvrde – da je njihovo gorivo kvalitetno i ispravno
ZAGREB - Prema neslužbenim informacijama, Državni inspektorat, ovlašten za uzorkovanje i ispitivanje naftnih derivata na benzinskim crpkama, ove godine raspolaže sa čak 70 posto manjim sredstvima za ispitivanje kvalitete goriva koje se prodaje na benzinskim crpkama u Hrvatskoj. Je li to doista tako, u Državnom inspektoratu našem listu nisu odgovorili, no uzme li se u obzir i činjenica da nitko drugi, osim proizvođača i distributera goriva samih, njihovo gorivo ne kontrolira, postavlja se pitanje što nam se, zapravo, skupo prodaje na benzinskim crpkama.
U Hrvatskoj, naime, niti jedan propis ne kaže da se proizvođači i distributeri goriva moraju koristiti uslugama vanjskih, neovisnih laboratorija kojih u Hrvatskoj ima nekoliko, a koji mogu potvrditi, ili demantirati ono što proizvođači tvrde – da je njihovo gorivo kvalitetno i ispravno. Proizvođač, naime, svoje gorivo testira samo u vlastitom laboratoriju koji jest certificiran za takve testove, ali je i u vlasništvu istog tog proizvođača. Drugim riječima, proizvođač, baš kao i u slučaju hrane ili bilo kojeg drugog proizvoda, kontrolira sam sebe, a država ga kontrolira samo povremeno, u minimalnom broju slučajeva, ili po osnovanoj sumnji.
U Mađarskoj, potvrđuju u MOL-u, stvari su uistinu »posložene« drugačije. Kvalitetu goriva također ispituju u vlastitim laboratorijima, no osim što podliježu redovitim kontrolama tamošnjeg državnog inspektorata, koriste i usluge vanjskog nezavisnog kontrolora. Kako pak odgovaraju iz Ine, njihova goriva »zadovoljavaju najviše europske standarde, što potrošačima osigurava sigurnu i kontinuiranu opskrbu gorivima EURO V kvalitete«. Povremeno, i na zahtjev kupca, kažu, angažiraju i vanjske kontrolne kuće. U kojem broju slučajeva, ne navode.
Prema odgovoru Državnog inspektorata našem listu, prošle su godine državni inspektori na benzinskim crpkama uzorkovali svega osam uzoraka benzinskog i dizelskog goriva, od kojih jedan uzorak benzinskog goriva nije odgovarao propisanim graničnim vrijednostima. U 1,6 posto slučaja predmetna goriva nisu bila propisno označena, te je zbog utvrđenih nepravilnosti podnijeto šest optužnih prijedloga prekršajnim sudovima. O čijem je gorivu riječ, u Inspektoratu ne navode. Kako dodaju, lani su obavili i 270 kontrola kakvoće i označavanja tekućih naftnih goriva sukladno odredbama Uredbe o kakvoći tekućih naftnih goriva.
Kako je propisano tom uredbom, naime, sva tekuća naftna goriva koja se stavljaju na domaće tržište moraju biti popraćena Izjavom o sukladnosti s propisanim graničnim vrijednostima sastavnica i značajki kakvoće tekućih naftnih goriva. Izjavu o sukladnosti izdaje proizvođač i/ili uvoznik sam, na temelju izvještaja o ispitivanju tekućeg naftnog goriva obavljenom u akreditiranom laboratoriju. INA ima svoj Centralni ispitni laboratorij u Zagrebu, kao i u rafinerijama u Rijeci i Sisku, dok na tržištu posluje još njih nekoliko, poput Zavoda za ispitivanje kvalitete i drugih. Njihove usluge, kao vanjskih, nezavisnih kontrolora, u ovom se slučaju ne koriste. Kako se može čuti od nezavisnih kontrolora, sve ih je više bez posla, jer država niti jednom rečenicom u svojim propisima nije propisala i to da se goriva obavezno kontroliraju i u njihovim laboratorijima. »Ovako, prave kontrole na domaćem tržištu nema. Laboratoriji proizvođača jesu akreditirani, ali su ipak – u vlasništvu istih tih proizvođača«, potvrđuju nezavisni kontrolori. Cijene goriva su nam, zaključuju, identične onima u Austriji ili Mađarskoj, no je li i kontrola jednaka, pitaju se kontrolori.
