Svi smo znali da oduvijek to misli, ali Zdravko Mamić je napokon pokazao svoje pravo lice. To će ga poprilično koštati, i kao što je Al Capone pao zbog poreza, tako je i Mamić na kraju pao zbog verbalnog nasilja. No, Mamićeve divljačke uvrede ministra Željka Jovanovića na najgoroj mogućoj razini nisu samo odraz mentalnog sklopa tog profitera i primitivca, dakle tog jednog pojedinca. To je nažalost samo odraz društva u kojem živimo i još više stranke kojoj Mamić pripada, HDZ-a, barem kako je deklarirao na nedavnom motivacijskom skupu HDZ-a gdje je predvodio »dernek«.

  Da, istina je, Zoran Milanović bio je naivan. Mislio je da se može postići dijalog s nekim ljudima u HDZ-u, i da se sve slično dosad svodilo na eskapade pojedinaca. Mislio je da je hrvatsko društvo zdravo. Žalosna je istina međutim da ono što je Mamić javno izrekao, bez afekta, potpuno mirno i promišljeno, o krvnim zrncima ministra Jovanovića, ili bilo čijim drugim »sumnjivim«, na raznim šankovima, u birtijama i u kladionicama, gdje se vrti nogometni novac, govori (da li i misli, ili samo populistički izgovara?!) još barem polovica »građana«. I bivši ministar HDZ-a Darko Milinović prije nekoliko dana je izjavio na istom tom HDZ-ovom skupu: »onaj Milanović, Jovanović, Stazić…«, što su doista potpuno jasne aluzije na nacionalnost ljudi koji vode ovu Vladu i javne su osobe.

  Da je problem dubok, pokazuju i naslovi u nekim medijima koji su već jučer osvanuli, primjerice jedan od vodećih dnevnih listova odmah je objavio komentar o tome da će se sada »tek vidjeti je li Dinamu i navijačima Hrvatska na srcu« – ako i treba apelirati da se klub ogradi od Mamića, kao što je brzopotezno tijekom dana napravio Tomislav Karamarko upitavši se je li Mamić uopće član HDZ-a, svejedno ostaje pitanje tko kome u Hrvatskoj više uopće mora dokazivati »da mu je Hrvatska na srcu«. Nije li svima? I treba li uopće biti? Kome je to tema? I što se više o tome može i mora reći 2013. godine, 18 godina od Oluje i 23 godine od osamostaljenja. U anketama na portalima i dalje 54 posto ispitanika smatra da Jovanovića treba maknuti iz Vlade – pitanje je koliko i to ima veze s predrasudama o njegovu imenu i prezimenu. Bit će u tom kontekstu više nego zanimljivo vidjeti kako će se narednih dana komentirati Mamićevo uhićenje, koliko će se desničarskih dušebrižnika javiti i reći da je tretman pregrub, ili da se SDP-ovska crvena vlast osvećuje svom političkom neistomišljeniku i kažnjava ga za verbalni delikt…

  Premijer Zoran Milanović, vjerojatno je to tek tek sad shvatio, imat će još jako puno posla da hrvatsko društvo izliječi od nacionalizama, primitivizama i zatucanosti. Mnogi tvrde da je ova Vlada napravila premalo na gospodarskom planu, što je živa istina, no ako Milanovićeva vlast uspije u hrvatsko društvo uvesti standarde istinske građanske države, u kojoj jednostavno nije dozvoljeno vrijeđanje drugih po bilo kojoj osnovi, ako to uđe u glave odraslih kladioničara, kao i djece u školama, napravit će povijesni iskorak. Svjetonazorska pitanja ključna su za progres nekog društva. Slušajući neke Milanovićeve govore, kao na posljednjem aktualnom satu u Saboru, kad je HDZ-ovim zastupnicima poručio: »Vi se bojite ljudske riječi, vi se bojite slobode, to je za vas crna mora«, čovjek ima osjećaj da sluša Vladu Gotovca.