Novac curi kroz prste

Profesionalni nogomet između osobnog bankrota, ovisnosti..

Igor Duvnjak

U Engleskoj brojni igrači po završetku karijere ne prestaju s trošenjem do bankrota, mnogi se bore s depresijama, ovisnostima i kriminalom



Kako li je lijepo biti profesionalni nogometaš, misle milijuni dječaka diljem svijeta, sanjajući kako će postati asovi. Kao i svaka, tako i ova medalja, ima drugu stranu. Ova je tamnija, govori o životu nakon gašenja reflektora. Ne postaju baš svi milijunaši, osim krupnih riba, oni drugi su, u svakodnevici nakon igranja, poslije života na visokoj nozi, suočeni s prosjačkim štapom.


  U Premier ligi ima svega. Nakon podataka od brojnih nogometaša koji se tijekom karijere suočavaju s depresijom i sličnim psihološkim tegobama, sada s druge strane Kanala javljaju o siromaštvu onih koji su završili karijeru. Paradoksalno za bogatu ligu, ali očito, glamur je po onoj Njegoševoj, »svaka svijeća dočeka zoru«, prolazan. Trojica od petorice bivših nogometaša engelskog Premiershipa proglase bankrot u roku od pet godina nakon završetka karijere – šokantna je poruka »XPro«, Humanitarnog fonda za pomoć bivšim igračima Premiershipa. Novac curi kroz prste kao voda. Činjenica je da igrači u prosjeku zarađuju oko 35.000 eura tjedno, ali mnogi od njih ga jednostavno potroše ili ga investiraju na krivu stranu. Neki od njih ne plate porez na vijeme, a trećina izgubi novac na skupim brakorazvodnim parnicama. »XPro« je objavio kako pomaže brojnim bivšim igračima među kojima je i eks engleski reprezentativac, igrač »Aston Ville« Lee Hendrie koji je u siječnju proglasio bankrot i pomišljao na samoubojstvo. Nedavno je izjavio: Imao sam sve. Igrao sam za Englesku na Wembleyu pred mojom obitelji i zabijao golove za Villu pred 40.000 ljudi.



– Tada bi to bila lijepa igra – kaže o nogometu bez kapitalizma. – Ljudi bi igrali nogomet jer im je stalo do njega. Nagrade bi bile manje materijalne, ali nogometaši bi još uvijek bili cijenjeni. Mislim da je priznanje ono što primarno potiče ljude, a tek onda materijalne stvari, kaže Ergić.





  – Ovo možda zvuči nevjerojatno, posebice navijačima, ali to se zaista događa u engleskom nogometu – kazao je tim povodom šef »XPro«-a Geoff Scott, bivši igrač raznih klubova, »Stoke Cityja«, »Leicester Cityja«, »Birmingham Cityja«.


 


 Promijenite stil


Međutim, izvršni direktor Udruženja profesionalnih igrača Gordon Taylor ima druge podatke od onih koje je objavio »XPro«, ističe kako je tih nogometaša koji bankrotiraju između deset i dvadeset posto.   – Nogometaši se nađu u problemima jer nakon prekida karijere više ne zarađuju toliki novac. Ne možete živjeti istim stilom kao i dok ste igrali – rekao je Taylor.   – Nogometaši ne mogu zarađivati toliki novac kada završe karijeru. Zato hrabrimo mlade igrače da štede za budućnost, za vrijeme kada budu završili profesionalnu karijeru. Sve je u štednji i u umjerenom trošenju.


Imate Željka Kovačevića, koji nakon odlaska »Karlovca« u stečaj nije mogao naplatiti svoja potraživanja i on sada radi noćnu smjenu i igra u NK »Lekeniku« kako bi vratio dugove koji su mu ostali na ime mirovinskog i zdravstvenog iz »Karlovca«, kaže Jurić i pita – pa je li to profesionalni sport? Je li to ono čemu teži HNS, što je to? A kako se snalaze, vidjeli ste što je rekao Mario Lučić: »Financiraju nas punice i žene«.



  On je upozorio mlade nogometaše da se čuvaju menadžera i raznih savjetnika koji su za njih zainteresirani samo dok zarađuju veliki novac. Istaknuo je primjer nekada velikog asa Paula Gascoignea, koji se od povlačenja iz nogometa bori s alkoholizmom, što bukvalno razara ne samo njegov, već i živote njegovih najbližih. Gascoigne, nekadašnji suigrač našeg napadačkog asa Alena Bokšića iz sjajnih dana rimskog »Lazija« je iz klinike za odvikavanje Cottonwood u Tusconu bio hitno prebačen na odjel intenzivne njege u bolnicu. Gazzini organi nisu podnijeli program detoksikacije. Legenda se borila za život. Bilo je teško gledati tragediju velikog igrača Engleske, »Tottenhama«, »Newcastlea«, »Lazija«. Chris Evans, Gary Lineker i Wayne Rooney ponudili su pokrivanje troškova odvikavanja za Gazzu koje košta oko 30 tisuća funti. Rooney je inače tek započinjao sa svojom karijerom u Evertonu, gdje je imao priliku trenirati s Gazzom.


   

Blokirani računi


Niti u Hrvatskoj, jasno ne teče med i mlijeko. Osnivač udruge Nogometni sindikat, reprezentativac »Dinama«, »Milana« i »Intera« Dario Šimić i Mario Jurić, također bivši nogometaš i glavni tajnik u toj udruzi su se suočili s brojnim problemima hrvatskih nogometnih profesionalaca.



– Velika je šteta sve ovo što mu se događa. Paul Gascoigne je bio heroj mog odrastanja. Želim mu sve najbolje. Uživao sam gledati sve ono što je mogao napraviti s loptom – rekao je Rooney.



  – Da, 60 nogometaša u našoj Prvoj ligi ima blokirane račune, imamo tri kluba koji su otišli u stečaj, samo pet klubova isplaćuje plaće, a sedam klubova ne. Ali svi su u teškoj poziciji. Nekome je teško kad mu plaća kasni tri mjeseca, ako je mala, a u nekim klubovima koji imaju bolje ugovore, znaju kasniti i po sedam, osam mjeseci. Koliko ukupno novca klubovi duguju igračima? Tu brojku nemamo, no radi se o golemoj svoti. Zbog statusa samostalne djelatnosti, mi smo dužni, čak i kad ne dobijemo plaću, plaćati doprinose, pretporeze, poreze, prireze, i sve to na svoje ime i prezime. Prosjek kašnjenja plaća je pola godine – rekao je Jurić za »Sportski. net« – Naša krovna organizacija FIFPro nas je upozorila na to, da ljudi koji ne dobiju plaću šest, sedam mjeseci, osjećaju manju moralnu odgovornost i da će lakše prijeći iz moralnog u nemoralno.  

 


Crna strana


Bivši srpski nogometaš Ivan Ergić, koji se i deklarirao kao marksist i pjesnik s objavljenom zbirkom poezije, otkrio je sve negativne strane nogometa koje je upoznao u karijeri. Portal »H’ Alter« je popričao s tim bivšim reprezentativcem i igračem »Juventusa«, »Basela« i »Burse« koji godinama piše kolumnu »Pomeranje sporta« u »Politici« pri čemu iznosi crnu stranu svijeta nogometa kojeg je upoznao i tvrdi da je on darvinistički. Potpisavši za »Juventus« bio je oduševljen svim viđenim u bogatoj sredini i u klubu. Kada je upoznao ljude u tom poslu mislio je drugačije.   – Doživio sam situacije poput onih u filmu »Kum« – rekao je. Sjediš za stolom s vlasnicima kluba koji misle da su bogovi i tretiraju te kao smeće. Ne odnose se prema tebi kao prema ljudskom biću, ti si za njih »imovina«, ljudi pričaju s tobom isključivo o tvojoj funkciji.    

Industrija namještanja


Rekao je da su ga ušutkavali kad je počeo pričati o tamnoj strani.   – Namještanje utakmica primjer je velike industrije koja vrijedi milijarde. Mladom igraču teško je boriti se protiv tako velike industrije, uvjeravaju te od malih nogu da je najbolja stvar u životu igrati nogomet. Kad počinješ govoriti o tamnoj strani puno te ljudi pokušava ušutkati, kažu da si i ti dio toga – rekao je Ergić. Jedan od uzroka loše situacije je, tvrdi, mreža kriminalaca koja vodi i uređuje klubove.