Arsen Brnelić: ViK mi duguje milijune, a direktor me ne želi primiti

Brnelić je početkom 2003. nakon provedenog postupka javne nabave sklopio s ViK-om ugovor za izvođenje zidarsko obrtničkih radova na razdoblje od tri godine. Godišnja vrijednost ugovora, ističe Brnelić, iznosila je nešto više od milijun i 200 tisuća kuna. No, zadovoljstvo sklopljenim poslom kratko je trajalo....

RIJEKA Riječko komunalno društvo Vodovod i kanalizacija (ViK) oštetilo je građevinsku tvrtku Brnelić gradnja, prema tvrdnjama vlasnika Arsena Brnelića, za više od dva milijuna kuna, i to izravnim kršenjem Zakona o javnoj nabavi i ugovora što ga je Brnelić gradnja sklopila s ViK-om prije deset godina. 

  Brnelić je, kao direktor obiteljske građevinske tvrtke, početkom 2003. godine sklopio s ViK-om ugovor za izvođenje zidarsko obrtničkih radova na postojećim građevinama i infrastrukturi, na temelju provedenog postupka javne nabave, i to na razdoblje nešto kraće od tri godine, zaključno s 31. prosincem 2005. godine. Godišnja vrijednost ugovora, prema ponudbenom troškovniku, ističe Brnelić, iznosila je nešto više od milijun i 200 tisuća kuna. 

  Zadovoljstvo sklopljenim poslom milijunske vrijednosti, i to s gradskim komunalnim društvom kao relativno pouzdanim platišom, kratko je trajalo. 

 Manja realizacija

– Već u prvoj godini poslovanja prema ugovoru, izveli smo radova u vrijednosti od svega 225 tisuća kuna, odnosno gotovo milijun kuna manje od ugovorenog, kaže Brnelić, dodajući kako je već 2004. godine upozoravao sada već bivšeg direktora ViK-a Željka Mažara na manju realizaciju od ugovorene. 

  – Te, druge po redu godine trajanja ugovora situacija se donekle poboljšala te smo izveli radova u vrijednosti od 792 tisuće kuna, no i dalje je vrijednost bila daleko od ugovorene, pa krajem godine upućujemo dopis u kojem podsjećamo na manju realizaciju, ali i tražimo plan za 2005. godinu. Mi smo u to vrijeme i broj zaposlenih i organizaciju posla prilagodili ugovoru s ViK-om, što nam je stvaralo velike poteškoće u normalnom poslovanju, budući da je posla bilo znatno manje od ugovorenog. U tom dopisu podsjećamo ViK na ugovorenu vrijednost od milijun i 225 tisuća kuna godišnje, da bi nam odgovorili kako za 2005. godinu predviđaju iznos od milijun kuna za tu vrstu radova, kaže Brnelić, dodajući kako je doista utrošeno milijun kuna, ali radove nije izvela njegova tvrtka odabrana na javnom natječaju. 

 Radove izveli drugi

– Kasnijim uvidom u financijske izvještaje ViK-a za 2005. godinu utvrdili smo da je izvedeno oko milijun kuna radova, što je za nas bio pravi šok. Problem je, naime, u tome što je naša tvrtka izvela radove u vrijednosti od niti četrdeset tisuća kuna, što je jedva malo više od tri posto od ugovorenog, i to s velikim problemima prilikom dogovaranja, potpisivanja računa i naplate. Radove smo počeli izvoditi u drugoj polovici godine, upozoravajući da nam se nanosi šteta, ali bez uspjeha. U međuvremenu smo doznali da istu vrstu radova izvode druge tvrtke, mimo Zakona o javnoj nabavi, kaže Brnelić, pokazujući kao dokaz svojih tvrdnji kopije računa što ih je ViK izdao trima tvrtkama za radove koje je s komunalnim društvom ugovorila njegova firma. 

  Takav bi postupak ViK mogao na kraju skupo platiti. Brnelić se, naime, odlučio podnijeti sudsku tužbu zbog izgubljene dobiti i troškova radne snage. S kamatama se iznos do sad povećao na preko pet milijuna kuna. 

  – Zbog neispunjenih obaveza ViK-a morali smo prodati poslovni prostor u Rijeci, na Jelačićevom trgu, smanjiti broj zaposlenih, a velika nam je šteta učinjena i gubitkom rejtinga radi navedenih događaja. U dosadašnjem tijeku sudskog postupka sudski vještak kojeg je imenovao Trgovački sud u Rijeci potvrdio je da su radove ugovorene s nama izvodili drugi izvođači, a u nalazu vještaka potvrđena je i šteta koja s kamatama iznosi preko pet milijuna kuna, i to samo za izgubljenu dobit i trošak radne snage, dok nematerijalnu i ostalu štetu nismo ni potraživali, ističe Brnelić, koji svoje navode potkrepljuje i opsežnom dokumentacijom. 

Pokušaji mirenja

Ističući kako ne želi vršiti pritisak na pravosuđe, Brnelić smatra da je njegova pobjeda u sudskom sporu neupitna, a najviše ga od svega, kaže, smeta odnos odgovornih u ViK-u prema cijelom slučaju koji je on u više navrata pokušao riješiti mirnim putem, što je također dokumentirano, no svi su pokušaji propali. 

  – Pokušali smo mirenje putem Centra za mirenje pri HGK na koje se nisu ni odazvali. Predlagali smo nagodbu u iznosu od milijun i pol kuna, i to su odbili. Predložili smo mirenje i na Trgovačkom sudu no i to je propalo jer se odgovorni iz ViK-a ne pojavljuju na ročištima. Nakon što je u rujnu prošle godine za novog direktora izabran Andrej Marochini pokušao sam i s njim stupiti u kontakt i predložiti mu da nađemo mirno rješenje, ali i nakon desetak pokušaja odbija me primiti barem da se upoznamo i kratko popričamo. U međuvremenu ViK na sudu izvodi sve moguće manevre kako bi se spor otegnuo što dulje, pokušavajući nas iscrpiti, kaže Brnelić, ističući kako je i dalje spreman na mirno rješenje i nagodbu koja bi bila zadovoljavajuća za obje strane. 

 ViK odbija nagodbu

U Vodovodu i kanalizaciji, međutim, nisu spremni za nagodbu, već čekaju sudsko rješavanje spora, jer opovrgavaju sve Brnelićeve tvrdnje. Tako direktor Andrej Marochini u prvom redu osporava ugovorenu vrijednost radova, navodeći kako je riječ o približnoj vrijednosti i to za cijelo razdoblje od tri godine. 

  – Ugovorena je aproksimativna količina radova za tri godine u iznosu od 1.224.770 kuna, plus PDV za sve tri godine. Dakle, ne tri milijuna i šesto tisuća kuna u tri godine već milijun i 200 tisuća kuna u tri godine. Ova aproksimativna količina radova je ugovorena na temelju toga što je u tri godine prije toga ukupna količina izvedenih radova ove vrste bila milijun i 148 tisuća kuna s PDV-om, a nije došlo do povećanja potreba ViK-a za tim radovima za više od 300 posto, tvrdi Marochini.

Brnelić je i od riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela zatražio pomoć u rješavanju spora mirnim putem, odnosno nagodbom, i to u dva navrata, sredinom 2011. i krajem prošle godine, upozoravajući ga da se takvim ponašanjem komunalnog društva uništavaju tvrtke s kojima ono posluje.   Obersnel mu je odgovorio da ne pronalazi način na koji Grad u zakonskim okvirima može utjecati na postojeće stanje, jer je »u tijeku sudski postupak i bilo kakvo postupanje bi predstavljalo prejudiciranje sudske odluke«, uz zaključak kako ne preostaje ništa drugo do li pričekati odluku suda, a Brneliću Obersnel u dopisu predlaže i da se u slučaju sličnih problema ubuduće javi prije nego što se pokrene sudski postupak. Obersnel navodi i da je »iznenađen konstatacijom o tvrtkama koje su uništene zbog ViK-a.«   – Ne znam niti za jednu takvu tvrtku, ali znam mnoge koje su preživjele upravo zbog činjenice da niti ViK niti Grad Rijeka nisu prekidali investicijski ciklus unatoč nepovoljnom gospodarskom okruženju, tvrdio je u dopisu gradonačelnik.   Na takav je odgovor reagirao Brnelić upozorivši Obersnela da je pokušao mirenje prije sudskog postupka koje je odbijeno iz ViK-a, isto kao i mirenja na sudu, ali i podsjetivši ga da Grad ne bi prekršio nikakav zakon jer se u Zakonu o mirenju navodi da se ono može provoditi neovisno o tome traje li sudski postupak.

Nema ekskluziviteta

Uvidom u ugovor između Brnelić gradnje i ViK-a, ostaje nejasno je li riječ o iznosu za sve tri godine ili za godinu dana, jer se navodi vrijednost radova od milijun i 224 tisuće kuna, ali ne i decidirano za koje razdoblje, već se samo navodi da će se realizirati sukcesivno, tijekom naredne tri godine, pa bi se odgovorni u ViK-u morali barem zapitati tko im i kako sastavlja milijunske ugovore. Isto tako, u ugovoru nigdje ne stoji da je riječ o približnoj vrijednosti radova, već se navodi da se »Cijena radova koji su predmet ovog ugovora utvrđuje u iznosu od 1.224.770,00 kuna«. 

  Marochini, suprotno tome, tvrdi da se stvarna količina radova ne utvrđuje na temelju iznosa iz ugovora. 

  – Stvarna količina radova se utvrđuje na temelju stvarno izvedenih radova koji se, pak, naručuju po potrebi, kaže direktor komunalnog društva, navodeći kako je Brnelić gradnja u razdoblju pokrivenom ugovorom izvela radova u vrijednosti nešto većoj od 950 tisuća kuna, uvećano za iznos PDV-a, a to što je riječ o iznosu manjem od ugovorenog čak i po tumačenju ViK-a, objašnjava činjenicom da nije bilo naručeno ni izvedeno radova više od navedenih 950 tisuća kuna. 

  Marochini u potpunosti opovrgava Brnelićeve tvrdnje da su druge tvrtke za trajanja ugovora između ViK-a i Brnelić gradnje obavljale za to komunalno društvo istovrsne poslove. 

  – Inače, nema zapreke i da druga društva izvode radove. Brnelić gradnja nema eskluzivitet u izvođenju bilo kakvih radova, kaže Marochini.   Po pitanju nagodbe, Marochini kaže kako je zahtjev Brnelić gradnje odbijen kao neosnovan.  

Pitanje ugovora

– KD ViK smatra kako nije u obvezi platiti nikakvu štetu koja predstavlja vrijednost utuženih radova iz razloga što isti nisu naručeni niti ugovoreni niti izvedeni, te držimo kako o tome treba odlučiti sud. Naime, tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na plaćanje radova koji nisu niti naručeni niti ugovoreni niti izvedeni, inzistira direktor, koji navodi i da su slični ugovori tada bili potpisani s 15 izvođača različitih radova, ali je jedino Brnelić gradnja pokrenula tužbu tumačeći da je zakinuta u odnosu na ugovorenu vrijednost radova. 

  S obzirom na dijametralno suprotna tumačenja ugovora između ViK-a i Brnelić gradnje, o ishodu spora jedinu meritornu odluku može donijeti sud pa je o mogućem ishodu neumjesno nagađati prije okončanja sudskog postupka. Bez obzira na to, ostaje pitanje tko i kako sastavlja i potpisuje ugovore u gradskim komunalnim poduzećima kada uopće ostavlja mogućnost za ovakve sporove i hoće li takvi kadrovi jednom početi i snositi posljedice za svoj (ne)rad. Odgovor na ovo pitanje sigurno će biti teže pronaći nego li na ono tko će platiti ceh ukoliko KD ViK izgubi spor pred sudom, jer u tom slučaju odgovor je, kao i obično, samo jedan – građani.